Glogović: ‘Sve nam je milost ako gledamo očima vjere, ako se oslanjamo na Božju providnost, ako se pouzdajemo u Gospodina’ »Sve je milost!« Mislim da sam negdje pročitao da je tako izjavila poznata učiteljica duhovnosti i osobito »malog puta«, sveta Mala Terezija.

Foto: Shutterstock

Možda i nije, možda sam nešto nenamjerno pomiješao. Njezin Dnevnik jedne duše bila je prva knjiga koju sam pročitao u sjemeništu, uz knjigu Svetac i njegov demon (o svetom Župniku Arškom), jer ja oduvijek, naime, čitam nekoliko knjiga istovremeno. Zato sada i imam kroničnu tenzijsku bol glave, iz obijesnih pokušaja da agresivnim stjecanjem znanja ispunim praznine u toj glavi. Morao sam saznati nešto više o toj svetici, jer sam od malih nogu indoktriniran karmelićanskim duhom u jaslicama časnih sestara u Zagrebu koje nose njezino ime.

Dakle Terezijica nam je ostavila misao da je sve milost, uz moju nenametljivu i svakako nediskriminirajuću, ali nužnu opasku: za kršćane. Također dodajem, razmatrajući ovo, sve nam je milost ako gledamo očima vjere, ako se oslanjamo na Božju providnost, ako se pouzdajemo u Gospodina. Nije to lako. To je borba, konstantna i preozbiljna borba, s mnogim »unutarnjim i vanjskim neprijateljima«. Bolest može biti milost. Teret prošlosti, srca, ranjenosti… Sve to može biti milost. Sve to može dovesti čovjeka do obraćenja, pokajanja te do posvećenja, ispunjenja, otkupljenja, spasenja.

Svekrva = milost??

Čak i svekrva (snaha, punac, susjeda, kolega), sa svim mogućim, a osobito bolnim konotacijama, može biti sredstvo Božje milosti, poziv na svetost, blagoslov. Često propovijedam: svetost znači sretnost. Samo u tome krvavom ratu za svetost, Kristovi učenici mogu proniknuti smisao sreće na ovom svijetu, obilježenomu svim vrstama patnje i nesretnosti. I obrnuto, baš zato što počesto i olako odustajemo od puta svetosti, hraneći se grijehom i savjetima svijeta, nismo sretni kako bismo mogli biti, prema volji i želji našega Gospodina. Svetost je svjesnost o nužnosti unutarnjeg obraćenja te spoznaja vlastite grešnosti: to je njezin prvi i temeljni stupanj. Ako ne znaš da si grešnik, malo si zalutao.

…ne treba odmah na sve prepreke, blokade, zatvorena vrata, nesporazume, boli i ranjavanja reagirati buntovno, afektivno, pretjerano emocionalno…

Dakle sve je milost. Zar baš sve? Izgleda da baš sve. Ono sve u što pozovemo Gospodina. Sve što dopustimo da pronikne sila uskrsnuća. Tajnovita, često nelogična, neopisiva milost. Naučio sam usput, postupno, kroz život, da ne treba odmah na sve prepreke, blokade, zatvorena vrata, nesporazume, boli i ranjavanja reagirati buntovno, afektivno, pretjerano emocionalno i s težnjom da se trenutačno odbaci, anulira, zapriječi sve što mi ne godi i ne ugađa osobnomu planu i nakanama za život. Polako, brate. Stani malo, pomoli se, prošeći, razmišljaj, čekaj. Potraži neovisno mišljenje. Pogledaj iz drugih perspektiva: jednom iz jaslica, jednom s lađice na Genezaretu, drugi put s križa. Izađ’der iz okvira koje si sam sebi postavio, ili su ti nekako neuspješno postavljeni od predaka i društva te nekih institucija možda. Ne živiš život svoje majke, niti svojeg djeteta.

Nema očajavanja

Suoči se s problemom, ne paničari. Bogu je sve moguće, ne odustaj od penjanja na prozore ako su sva vrata zatvorena. Ako ni prozori nisu otvoreni, imamo dimnjake, kripte, tunele, podrume; negdje u Pismu prekrasno piše: »S Bogom svojim preskačem zidine.« Imaš autoritet Isusova imena, pa naređuj gorama da se premjeste na more. Posti. Čini pokoru. Leži s križem na podu svoje sobe i ponavljaj u suzama tisuću puta: »Isuse, smiluj mi se!« Naš Bog je predivan, nema što ne bi učinio za nas. »Najveći grešnici imaju najveće pravo na moje milosrđe«, reče Isus svetoj Faustini. I još: «Najbjedniji će grešnici postati najveći sveci, samo ako se pouzdaju u mene!« Bog diže iz blata, oživljuje mrtve, izvlači iz groba.

Iz knjige „Iznad tebe zora sviće“ autorâ patera Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.