Jedan je ginekolog dugo godina imao bolesnu kćer. Radio je u jednoj bolnici koja je imala odjel gdje se izvršavalo desetak abortusa dnevno koje je između ostalog i on svakodnevno radio kako bi „otplaćivao kredit”. Prije abortiranja morao je popiti decilitar žestokog pića da umiri svoju savjest i da uopće uđe u salu. Odlučio je zamoliti me za pomoć znajući za moje zalaganje za nerođene. Kada mi se obratio, ponadao sam se vjerujući da je počeo shvaćati da je abortus ubojstvo. Kada sam mu rekao da mora odustati od abortusa ako želi da mu kći ozdravi, odgovorio mi je: „Ne mogu, moram otplaćivati kredit”. Imao je problem, kći mu je bila teško bolesna. Zatražio je pomoć, no kad sam mu rekao dijagnozu i terapiju, on je razmišljao o kreditu. Nisam mu imao više što reći, ostao sam bez teksta. Zar mu je posao (izvršavanje abortusa) važnije od njegove kćeri?
Zakon o pobačaju iz 1978.
Prema Zakonu o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece (NN 18/78), čl. 15 st. 2. u Republici Hrvatskoj žena može legalno izvršiti prekid trudnoće bez dozvole komisije, ako se radi o trudnoći koja traje do deset tjedana.
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
