Foto: Shutterstock
Dobar je razgovor lijepa umjetnost. On uključuje razmjenu ideja između dvoje ili više ljudi kojima je dovoljno stalo jednog do drugih da slušaju i govore. Nažalost, čini se da se razgovori pretvaraju u razmjenu monologa među ljudima koji ne izgledaju pretjerano zainteresirani jedni za druge.
Čini se da ljudi danas više razgovaraju jedni pred drugima nego jedni s drugima. Sljedeći put kada budete u razgovoru s nekim, pričekajte da vidite koliko vam se često postavlja pitanje. To bi moglo biti jednostavno kao „Kako si, stvarno?” ili „To je fascinantno – možeš li mi reći više?” Pitanja su prijelomne točke za dobar razgovor i intrigantnu povezanost između ljudi.
Istinska nezainteresiranost
Prije nekoliko sam godina počeo primjećivati kako ljudi u razgovoru postavljaju znatno manje pitanja nego što sam to prije primijetio. Često ljudi samo izgovore niz mini monologa koji nemaju nikakve veze s pojedincima s kojima razgovaraju. To je znak istinske nezainteresiranosti za iskustva i priče slušatelja.
Potražite ovaj obrazac monologa koji se predstavlja kao dijalog i počet ćete ga vidjeti posvuda: na zabavama, u ležernim razgovorima, na večeri s prijateljima, sa svojom obitelji. Ljudi razgovaraju jedni pored drugih, očito potpuno nezainteresirani ili nesvjesni pojedinaca s kojima razgovaraju. Ne sjećam se da je razgovor bio ovako umrtvljujući ili obeshrabrujući prije desetljeće ili dva. Ipak, nešto u našoj prirodi pamti da bi poticajni razgovor trebao biti obostran.
Zašto je to tako?
No odakle ova erozija razgovora? Moja je teorija da smo navikli objavljivati ažuriranja statusa, govoreći svijetu što nam je na umu. Društvene su nas mreže sve učinili mini emiterima. Koliko god društvene mreže bile „društvene”, njihove su objave i dalje uglavnom monolozi. Većina ljudi radije govori nego pita. A ako uskočite u svađu s komentarom, to je obično samo zato da biste iznijeli svoje mišljenje, ideju ili trenutno stanje uma.
Mislim da smo sada preuzeli ono što radimo na društvenim mrežama i prenijeli to na žive ljudske interakcije. Počeli smo pretpostavljati da su drugi ljudi beskrajno zainteresirani za naše živote na način na koji se čini da su online. U našim umovima zaokupljenima sobom, svi smo mi holivudske figure čiji su životi beskrajno zanimljivi drugima, ili smo barem previše nesigurni da priznamo suprotno. Razgovor je postao tiskovna konferencija s onime tko god slučajno sluša.
Nikada nećete otkriti kako su ljudi do kojih vam je navodno stalo.
Nažalost, to je smrtonosno ne samo za naše slušatelje, već i za vas i mene kao govornike. Ako razgovarate samo u monolozima, na kraju ćete osjetiti velik gubitak. Nikada nećete otkriti radost istinske povezanosti s drugim čovjekom. Propustit ćete druge ideje, suprotne točke gledišta i fascinantne perspektive koje nikada niste razmatrali. Nikada nećete otkriti kako su ljudi do kojih vam je navodno stalo. Propustit ćete ljubav i užitak jedni drugih.
Iz knjige „Ni nakraj pameti“ autorâ Careya Nieuwhofa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
