Foto: Shutterstock
Odrastajući sam često upadao u nevolje, kao i većina djece. Dok sam bio mali dječak, moja me majka kažnjavala (kako majke i trebaju) tako što bi me poslala u moju sobu. Trebao sam ostati u njoj dok ne bih prestao plakati.
Nije me plašila tjelesna, već emocionalna bol koja se nalazila u misli da me majka napustila ili odbacila
Problem je bio u tome što je jedina stvar koju sam želio dok sam u sobi plakao bila da dođe moja mama i da me voli. Nije me plašila tjelesna, već emocionalna bol koja se nalazila u misli da me majka napustila ili odbacila. (Molim vas, znajte da imam divne roditelje i da sam siguran da nisu znali kako se osjećam.)
Kada sam zatvorio oči i ponovno promotrio situaciju, vidio sam Krista kako sjedi iza mene, grli me i drži dok ja sjedim u svojoj sobi
Kada sam odrastao još sam uvijek osjećao emocionalnu bol odbačenosti te sam u molitvi upitao Boga: „Gdje si bio?“ Kada sam zatvorio oči i ponovno promotrio situaciju, vidio sam Krista kako sjedi iza mene, grli me i drži dok ja sjedim u svojoj sobi. On je cijelo vrijeme bio sa mnom i volio me. To me neizmjerno tješi, čak i sada dok o tome pišem. Otada, kada se sjetim tih situacija, sve što vidim je Isus Krist koji drži maloga dječaka, mene. Više se ne sjećam boli. Hvala ti, Isuse Kriste, što me držiš.
Ulomak iz knjige „Kako čuti Božji glas: 4 ključa“ autora Marka i Patti Virkler. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu, u izdanju Biblioteke Vinograd, možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
