Foto: Pixabay
Kao što je prva Crkva održala živom praksu krštenja u Duhu, tako je nastavila i Isusovu službu ozdravljanja i oslobađanja. Nije nikakva tajna zašto je ta služba bila toliko važna. Razlog za to isti je onaj zbog kojeg je Isus posvetio toliko svojeg vremena i truda da bi liječio bolesne i istjerivao zloduhe: to je bio nagovještaj dolaska Božjeg kraljevstva. Isus je poučio svoje učenike da nastave širiti njegovu radosnu vijest sve dok na Pedesetnicu Crkva ne eksplodira u punini služenja i naviještanja.
Sljedeće tri stotine godina kršćani su bili ponosni na svoju misiju ozdravljanja i entuzijastično molili za bolesne i istjerivali zloduhe. Sve do Konstantinova vremena (o. 312.) nije bilo crkvenih zgrada i kršćani su se nalazili u svojim domovima da bi slavili. Budući da je većina kršćana u to doba bila nepismena, ono što su znali o vjeri bilo je samo ono što su naučili na tim sastancima. Tada Crkva još nije odredila koje su knjige Novog zavjeta nadahnute, a s obzirom na to da su knjige bile ručno prepisivane te zbog toga skupe i rijetke, kršćanski vođe morali su svesti svoje naučavanje na nekoliko temeljnih istina.[1]
Svatko to može
Ranokršćanski crkveni vođe nisu poticali strah, već da svi budu aktivni – da ozdravljaju bolesne i istjeruju zloduhe. Nije bilo posebne kaste ozdravitelja i egzorcista. Žene poput sv. Eugenije (3. st.) bile su aktivne u službi istjerivanja zloduha, kao i svi drugi članovi Crkve.[2] Još uvijek su svi bili uključeni u igru.
Zapravo, ranokršćanski autori uporno su tvrdili da Bog djeluje jednako snažno po molitvama najmanjih članova društva, a ne samo onih velikih i važnih, da bi ponizio našu ljudsku oholost i iskazao svoje milosrđe. Arnobije (o. 300.), naprimjer, kaže da Isus „izabrao ribare, težake, seljake i neobrazovane ljude svih vrsta da bi ih poslao raznim narodima da izvode čuda bez premca ne imajući ikakvu materijalnu osnovu. (…) Svojom je rukom otklonio sve tragove gube. (…) Sve boli i bolesti … uklonio je da više ne škode tijelu, po samo jednoj svojoj riječi; a i svi su oni na isti način zapovijedali upornim i nemilosrdnim ranama da zacijele.“[3]
Crkveni otac Origen (mučen oko 253.) zapisao je da kršćani istjeruju đavle „samo po molitvi i zagovoru, što može primijeniti i najjednostavnija osoba, a uglavnom to i čine nepismene osobe“[4]. Drugim riječima, svaki kršćanin to može.
Tertulijan tvrdi da je najplemenitiji kršćanski život „istjerivati zle duhove – ozdravljati – živjeti za Boga“.[5] On ide tako daleko da pokušava uvjeriti pogane da će više uživati u ozdravljanju bolesnih i istjerivanju zloduha nego u posjećivanju poganskih kazališta i gladijatorskih igara.[6] Možete li zamisliti kojeg svećenika danas da u nedjeljnoj propovijedi kaže ljudima da će im biti zabavnije istjerivati zloduhe nego gledati nogometnu utakmicu?
[1] Novi zavjet kakav je danas, koji sadrži 27 knjiga, nije bio usuglašen sve do četvrtog stoljeća.
[2] Evelyn Frost: Christian Healing (London, 1940.), 97.
[3] Arnobije: Against the Heathen, u Frank C. Darling: Biblical Healing: Hebrew and Christian Roots (Boulder, Colorado, 1989.), 160 – 161.
[4] Origen: Against Celsus, VII, 4, 17.
[5] Frost: Christian Healing, 58.
[6] Tertulijan: De Spectaculis, par. 29.
Nevjerojatna, fascinantna priča!
Isus želi da se njegovu narodu vrati ona snaga koju mu je dao na početku…
Važnost molitve za ozdravljenje, iako je ona središnji dio Evanđelja, umanjivala se je sve dok se zamalo nije ugasila. Prolazeći kroz povijest molitve za ozdravljenje, autor knjige „Umalo ugašena milost” – poznati teolog – upućuje hitan poziv da se ona oživi do prijašnjeg stanja.
„Još nismo ni počeli istraživati što sve može učiniti molitva za ozdravljenje. Ljudski životi ovise o našoj molitvi!”
(Francis MacNutt, autor)
„Kako je moguće da je ozdravljanje i oslobođenje, koje čini najvažnije kršćansko poslanje, osim naviještanja, gotovo nestalo? S druge strane, nije li zadivljujuće što je služba ozdravljanja preživjela usprkos svemu, kroza sva stoljeća, iako su se snažne sile urotile da ga unište? To je zagonetka kojom ćemo se pozabaviti.”
(Autor)
„Ova će knjiga zasigurno mnoge ohrabriti da krenu moliti za bolesne unatoč strahu od neuspjeha i podsmjeha!”
(Josip Lončar, urednik)
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
