Foto: Kušnja u pustinji; freska u crkvi sv. Jurja u Antwerpenu
Iskušavao ga Sotona, a anđeli mu služahu.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.
A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«
Riječ Gospodnja.
Mk 1, 12-15
Isusov boravak u pustinji pun je tajni. Zbunjuje nas činjenica da je i Isus bio kušan, da se i njemu smio približiti napasnik. Kako to?
Zašto đavao dolazi k Isusu
Zar đavao nije znao u čemu je Isusovo poslanje? Ili možda baš zato! Htio je nauditi Isusovoj želji i odluci da dokraja ispuni volju Očevu! No kako je Otac to dopustio? Možda je đavao tajna koju nam Isus želi razotkriti dopuštajući prvo da se njemu približi. Jedino tako možemo shvatiti zašto đavao dolazi k Isusu: dolazi zato da bismo ga, vidjevši ga na djelu u pustinji, prepoznali i u svim njegovim dolascima k nama, u svim njegovim zamkama. Učitelji duhovnog života naglašavaju da je jedna od najvećih zabluda čovječanstva i jedna od najlukavijih zamki Zloga upravo u tome što pokušava čovjeka uljuljati u pomisao da đavao ne postoji, da ga uopće nema, da je to priča za zastrašivanje djece. Tada ljudi prestaju računati s činjenicom njegove opstojnosti i prostor đavolskog djelovanja postaje mnogo širi jer ničim nije ometan.
Vrijeme je da Kristu povjerujemo
Isusova kušnja u pustinji u isto je vrijeme i objava pobjede u našoj vlastitoj pustinji, pobjede u teškim časovima pokore i odricanja, pobjede u prostoru u kojem je đavao mislio da je gospodar. Prepoznajmo u tome objavljenje Gospodnje dobrote i ljubavi. U svakoj pustinji našega života, u svim našim teškim situacijama, đavao iskušava i napastuje. Želi i nas udaljiti od volje Očeve, od nasljedovanja Isusa. Međutim, evanđelje nam, opisujući Isusovo iskustvo, razotkriva da je đavao slab, da nije svemoćan te da je moguće pobijediti ga u svakoj njegovoj zamci i napasti. Isus ga je u pustinji prvi pobijedio. Ta pobjeda nije samo Isusov osobni okršaj s đavlom nego je ona otkupiteljski čin ljubavi i spasenja. Isus pobjeđuje i za nas, i u svim našim situacijama jer je, pobijedivši jednom zauvijek, došao da nas otkupi i spasi i od ropstva đavlu.
Vrijeme je da Kristu povjerujemo. Vrijeme je da mu se otvorimo. „Ispunilo se vrijeme”, govori Isus. Dosta je tiranije đavla, dosta je sljepoće svijeta, dosta je tvrdoće srdaca, ropstva grijehu! Ispunilo se vrijeme, nastupa Božje kraljevstvo. Da bismo ušli u njega potrebno je obratiti se, potrebno je povjerovati. Potrebno je promijeniti sadašnji mentalitet grijeha, straha, sebičnosti u novi mentalitet mira sebedarja. Potrebno je prihvatiti tajnu vlastitog života sa svim njegovim kušnjama i poteškoćama te u svemu prepoznati mogućnost hoda prema dobru, jednom riječju okrenuti se od zla i grijeha prema dobru. Potrebno je povjerovati Isusu, svakoj njegovoj riječi, povjerovati da se nama osobno nudi snaga njegova života i dara, te smisao njegova križa i uskrsnuća. Valja povjerovati evanđelju.
Trebamo pomoć. Crkva nam je daje ponajprije u ovom primjeru
Odlomak evanđelja o Isusovoj kušnji čitamo svake godine. Već prema liturgijskoj godini on se čita u Markovoj, Matejevoj ili Lukinoj redakciji. Važno je da dolazi uvijek na početku korizme. Poruka je upozorenje, zatim ohrabrenje. Korizma kao vrijeme pokore i obraćenja poziva ljude na novi život. Izvještaj o Isusovoj kušnji tiče se na osobit način dviju kategorija vjernika. Najprije onih kršćana koji su nakon krštenja sagriješili (a to smo zapravo svi mi). Njima je poticaj da krenu putem novoga života. On se tiče još izrazitije onih koji su se odlučili za kršćanstvo, tj. odraslih katekumena koji će, po odabiru Crkve i po svojem osobnom opredjeljenju, o Uskrsu pristupiti sakramentima kršćanske inicijacije. Evanđelje nas sve upozorava da je ovo vrijeme vrijeme prave borbe za Božje kraljevstvo i da nije čudno ako i đavao naglašeno napada one koji mu se otimlju i koji se žele odreći njega i njegovih zavođenja. Trebamo pomoć. Crkva nam je daje ponajprije u ovom primjeru Isusove pobjede nad đavlom.
Neće nas spasiti istočnjačke tradicije, sumnjivi iscjelitelji…
Neka ova nedjelja bude i molitva Isusu za pomoć, molitva za vjeru da krenemo njegovim stopama. Tražimo tu istu pomoć i od zajednice vjernika, pomoć da se obratimo i da prihvatimo Isusa kao svjetlo svijeta, kao učitelja svoga života. Često izgleda da još uvijek tražimo neko drugo svjetlo, kao da nam drugi učitelji više govore i kao da u njima pronalazimo konkretnije autoritete. Koliki vrludaju po tradicijama Dalekog Istoka ili po naučavanjima različitih neprovjerenih autora! Koliki traže spasenje kod različitih sumnjivih iscjelitelja i čudotvoraca! Nije li čudno da to čine i kršćani koji bi trebali vjerovati da je Isus Put i Istina Život, da je Isus jedini Spasitelj svijeta? Pomozi nam, Isuse, da se potpuno opredijelimo za tebe i da se tvoje kraljevstvo istinski nastani u nama!
Neka se po molitvi Crkve od nas udalji svaki strah. Isus je pobijedio, đavao je odstupio, a prišli su anđeli i služili mu. Vjerujmo da će i nama poslati svoje anđele da nam služe, da nas čuvaju, da nam pomognu u svakodnevnim kušnjama. Tako ćemo, obraćena srca, osjetiti blagoslovljene plodove korizme.
Iz knjige fra Zvjezdana Linića (1941. – 2013.) Neka mi bude po Riječi Tvojoj. Izdavač: Teovizija
