Foto: Shutterstock
Blagdanom Presvetoga Trojstva slavimo ono što neprestano u vjeri živimo. Osobe Presvetog Trojstva spominjemo dok se križamo u brojnim situacijama života, također ih spominjemo u temeljnim molitvenim obrascima, osobito onim slavljeničkim, gdje dajemo slavu u tajni triju božanskih osoba. Svi se sakramenti dijele u toj tajni i po toj tajni troosobnog Boga.
Jedan Bog, tri osobe
Vjerujemo u Boga koji je Otac i Sin i Duh Sveti. Bog je jedan. To je temeljna istina vjere. Kršćanstvo je u tom pogledu, zajedno s drugim velikim religijama Knjige objave (židovstvo i islam), jasno i izričito. Nema i ne može biti više bogova, više najviših bića, više prvih počela. Samo je jedan Bog.
U hodu vjere, iz onoga što je Bog o sebi rekao tijekom povijesti spasenja, otkrivamo da nam se očituje u tri osobe. Ulazimo u sam misterij vjere. Bog nas nadilazi i mi ga ne možemo definirati svojim izrazima. Bog je veći od nas, on je iznad nas. Vjerujem da to želi reći izričaj iz osnovne kršćanske molitve Očenaša kada se za Oca kaže da je na nebesima. Mi ljudi lakše možemo reći ono što Bog nije, nego ono što Bog jest.
No, sve što o Bogu znamo dragocjeno nam je i na neizreciv način obogaćuje našu vjeru. To primamo iz objave: znamo jer nam se Bog objavio, jer nam je sam progovorio o sebi. Drugačije ne bismo ništa o Bogu znali. Progovorio nam je našim ljudskim riječima, u našim kategorijama. Svoju božansku objavu prilagodio je nama i našoj ograničenosti, progovorio nam je o stvarnosti koja je daleko iznad nas, nedohvatijiva u svojoj punini. Slijedeći nit Božje objave kroz povijest, spasenja otkrivamo: Naš Bog je Otac.
Naš Bog je Otac
Kada to kažemo, smijemo pritom misliti na našu ljudsku riječ otac. Premda ona, naravno, nije uvijek jednoznačna. Ima ljudi koji nose u sebi pozitivno iskustvo oca, iskustvo dobrog oca, oca koga poštuju i vole. Ali ima i negativnih iskustava. Ima očeva koji su to samo zbog biološke činjenice začeća, ali ne i po svojem zauzeću u ljubavi prema djetetu. Ima grubih i nepažljivih očeva koji nemaju vremena, strpljivosti i pažnje za dijete. Takvo iskustvo oca otežava čovjeku otvaranje srca prema Bogu kao Ocu. Ipak, i dalje ćemo rabiti tu riječ, jer je ona sveta u povijesti čovječanstva. U svim ljudima, bez obzira imali oni pozitivna ili negativna iskustva oca, postoji čežnja za onim najdubljim u tom pojmu: čežnja za blizinom, zaštitom i nježnošću, za naručjem i rukom, za ljubavlju. U čovjeku ostaje čežnja za onim jaćim i stabilnijim koji mu može dati sigurnost života. I kad nam se Bog objavljuje kao Otac, onda to čini kao dobri Otac, kao Otac koji ima srce, koji ima vremena za nas, koji ima ruku što nas vodi i krilo koje nas drži, Otc koji ima raširene ruke da nas zagrli i oči da nas prati. Bog je Otac koji nas ne želi osuditi, nego spasiti, sačuvati. Bog nas ljubi! Bog je Otac vjeran i istinit, uvijek i u svako vrijeme.
Isus, Sin Božji, to će nam još očitije obznaniti. Bog je Otac u odnosu na svoga jedinorođenoga, vječnog Sina Isusa. Otac je on Isusu na poseban način u njegovoj ljudskoj egzistenciji, u njegovu utjelovljenju. U njemu nam se objavljuje i sva dubina očinstva i sinovstva. Bog je Isusov Otac i Isus ga tako osjeća, što je na osobit način i za nas objava, i onda kada izgleda da Otac ništa ne čini da izbavi svoga Sina. Medutim, Bog je Isusov i naš Otac i onda kada Sin u agoniji proživljava svoju muku, Otac jc onda kada Sin visi na križu, Otac je, kada prima Isusov duh s križa Otac je i kada mi ne razumijemo sve muke, križeve svojega sadašnjeg trenutka.
Isus = Bog ljubi čovjeka
U Isusu, svome Sinu, Bog nam se objavljuje kao blizina, kao čovjekoljublje. On je Bog Spasitelj. Sinu nam se objavljuje koliko je Bog zauzet u našoj poviiesti i u sudbini svakoga od nas. U Isusu nam je Bog postao bratom i prijateljem, zapečatio je svoju blizinu i prisutnost u sve dane do svršetka svijeta. Naš Bog je Bog suputnik i supatnik, Bog s nama i za nas. On je tako ljubio svijet da nam je Sina svoga dao da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni!
Duh Sveti = dar Boga koji je ljubav
Treća božanska osoba, Duh Sveti, jest dar kojim Bog koji je ljubav i nas same neprestano unosi u dinamiku Božjeg života i Božje ljubavi. On je pečat, što znači neizbrisivi i neopozivi dar. Bog nas se više nikada ne može odreći jer smo primili Duha posinstva kojim i mi sami smijemo klicati: Abba – Tata, dragi Oče. U Duhu Svetom i po Duhu Svetom događaju se i danas za nas tajne našega spasenja. U Duhu smo i kod svake naše nedjeljne svete mise medusobno povezani i jedinstveno uneseni u tajnu Presvetoga Trojstva.
Zašto nam se Bog objavljuje u tom bogatstvu triju osoba
Imam osjećaj da nam se Bog objavljuje u tom bogatstvu triju osoba jednostavno zato da nas uvjeri u svoju ljubav. Želi nam otkriti koliko je bogat ljubavlju i dobrotom. U našim ljudskim iskustvima znamo da je svaki čovjek kao osoba tajna. Jedna ljudska narav je u isto vrijeme i jedna ljudska osoba. Upravo po njegovoj osobnosti otkrivamo ljepotu i bogatstvo ljudskoga bića. No, Bog je još neizrecivo bogatiji, nezamislivo bogatiji. I on nam otkriva svoje bogatstvo u tajni triju osoba u jednoj božanskoj naravi. Zajedno s cijelom Crkvom iz nedjelje u nedjelju obnavljamo vjeru u troosobnog Boga i tijekom svake svete mise postajemo dionicima jedinstvenoga dara što ga je Bog pripravio onima koji ga ljube.
Autor: fra Zvjezdan Linić (1941. – 2013.)
Iz knjige fra Zvjezdana Linića Neka mi bude po Riječi Tvojoj. Izdavač: Teovizija
