Nakon osam dana dođe Isus, stane u sredinu i reče: »Mir vama!«
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.«
I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«
Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Riječ Gospodnja.
(Iv 20, 19-31)
Foto: Pixabay
Današnje je evanđelje bremenito porukama. Uskrsli Isus dolazi k svojim učenicima. Evanđelisti svečano opisuju te susrete. Oni su, na neki način, izvještaji službenih Isusovih ukazanja.
Nedjelja – mali Uskrs
Prema Ivanovu zapisu, Isus se najprije ukazao učenicima prvoga dana po suboti, pa onda osmoga dana, kada je bio nazočan i Toma. Ta kronologija učvrstila je vjeru prve kršćanske zajednice u veličinu i svetost, u ljepotu i važnost dana Gospodnjeg, tj. nedjelje, prvoga, odnosno osmoga dana u tjednu, u odnosu na subotu. Do tada su Židovi poštivali subotu, kao što je to propisivao Stari zavjet. Sada uskrsnuli Gospodin dolazi k svojima u prvi dan po suboti. Zato će kršćanska nedjelja postati sveti dan susreta s uskrslim Kristom, dan Gospodnji. Ako ga i ne vidimo, vjerujemo da je Isus i dalje vjerno prisutan kao uskrsnuli Gospodin usred svoje zajednice vjernika, osobito svake nedjelje u euharistijskom slavlju. Nedjelja će postati malim Uskrsom, danom osobite Kristove uskrsnule prisutnosti i danom iščekivanja njegova drugog dolaska. Zato je važno da vjernici poštuju dan Gospodnji kao čas susreta s Kristom i susreta s braćom u Kristu.
Toma je prozvan nevjernim zato što nije vjerovao svjedočanstvu svojih prijatelja!
Toma, zvani Blizanac, nije bio s apostolima kada im se Isus ukazao. Oni mu pripovijedaju o svom iskustvu. Toma postavlja uvjete svoga prihvaćanja te novosti Kristova uskrsnuća: mora sam provjeriti. Vjeruje samo svojim očima, samo onomu što sam ispita i iskusi.
Toma je prozvan nevjernim. Nije li to prestrog sud o njemu? I drugi su apostoli dugo ustrajali u svojim sumnjama: nisu vjerovali Magdaleni, nisu ozbiljno shvaćali žene kada su im one svjedočile novost uskrsnuća. Međutim, njih se ne tereti izrazom nevjerni. Samo Tomu. Međutim, nije to prvenstveno zato što je sumnjao u Kristovo uskrsnuće (ta poteškoća zajednička je svim apostolima u različitim etapama), nego zato što nije vjerovao svojim prijateljima, apostolima, zajednici, Crkvi. Bolno je kada među prijateljima više nema povjerenja, kada se ne vjeruje uzajamnom svjedočanstvu. Svi su apostoli ponajprije po-griješili ne vjerujući i ne uzimajući ozbiljno sve Isusove riječi, ne imajući potpuno povjerenje u svoga Učitelja i Prijatelja. Sada se taj lanac nevjere protegao i na Tomu. Dar vjere prima se dubokim povjerenjem onima koji nam životom prenose tu vjeru, koji nam je svjedoče i vlastitom vjerom sade u naše srce.
Isus je prisutan svakome, u svako vrijeme i na svakom mjestu
Sviće osmi dan. Sada je i Toma na svom mjestu, u zajednici vjernika, medu svojima. Nije negdje po strani, izdvojen u svom svijetu. Mjesto Isusova dolaska, mjesto njegova pohoda upravo je zajednica. Zato Toma nije mogao a da ne prizna poraz pred Isusom. U evanđelju ne piše je li Toma učinio ono što je zahtijevao za potvrdu svoje vjere, tj. je li stavio prst u mjesto čavala i ruke u ranu na boku, ali piše da je kristalno jasno ispovjedio svoju vjeru: „Gospodin moj i Bog moj!” Na tu ispovijest Tomine vjere nadovezuje se blaženstvo koje se tiče vjernika svih naraštaja, tako i današnjega: „Blaženi koji ne vidješe, a ipak vjeruju!”
Mi danas ne vidimo Isusa tjelesnim očima, ali vidimo znakove: kruh i vino, zapisanu i pročitanu Riječ, Isusova službenika oltara, a današnje evanđelje nam na osobit način govori o znaku Isusove prisutnosti u okupljenoj zajednici. Njoj sam Isus daje pečat sakramenta, tj. ona čini i u njoj se prepoznaje vidljivi znak njegove nevidljive nazočnosti: „Gdje su dvojica ili trojica okupljena u moje ime, tu sam i ja među njima!” To znači da je Isus među nama kod naših nedjeljnih sastanaka već zbog same činjenice da se sabrala zajednica. Već je to razlog da svećenik pozdravlja prisutne ne samo željom nego i sigurnom činjenicom: „Gospodin s vama!” Po snazi svoga uskrsnuća, budući da je razbio sve granice prostora i vremena koje nas sputavaju u ovozemaljskim dimenzijama naše opstojnosti, Isus je prisutan svima i svakome, u svako vrijeme i na svakom mjestu, Isus je tu. Na našoj nedjeljnoj euharistiji jednako snažno kao i prvog dana po suboti i onog osmog dana kad su učenici bili zajedno s Tomom. Isus je među nama s darovima svoga mira, u daru Duha Svetoga, u daru opraštanja, u znakovima svojih rana i u snazi svoga uskrsnuća.
Isuse, daruj nam svoga Duha!
Željeli bismo, Isuse, da i danas stupiš u našu sredinu, u naše zajednice, u naše obitelji, u naš narod, u našu domovinu, među narode u njoj i da se čuje u svakom srcu tvoj pozdrav: „Mir vama!”
Daj mir našoj domovini. Ne znamo kako, Isuse. Ne vidimo rješenja. Ljudski govoreći, tako je teško prognozirati mir. Ali vjerujemo da je tebi sve moguće! Neka riječi mira i povjerenja ponovno zazvuče u ljudskim srcima! To je moguće, to mora biti moguće, Gospodine Isuse! Ti si nam rekao da će nam Otac sve dati što ga zaištemo jednodušno u tvoje ime. Molimo u tvoje ime:
Mir nam svoj podaj!
Mir nam svoj ostavi!
Mirom nas obdari!
Smiri uznemirena srca i povrati mir ovoj našoj domovini i neka ona bude domovina mira i dobra svim svojim stanovnicima!
Daruj mir uplašenim srcima. Daruj mir svim ljudima koji osjećaju tjeskobu i strah. Daruj mir svima onima koji osjećaju da im se srce ispunja ogorčenjem i mržnjom. Ne dopusti da išta negativnog, đavolskog, nađe mjesta u našim nutrinama.
Došao si svojim učenicima i obdario ih punomoći praštanja. Daruj i nama danas Duha Svetoga. To nam treba više nego gospodarska sigurnost, više nego zemljopisna neokrnjenost. Više od svih materijalnih interesa i dobara potreban nam je tvoj Duh. Daruj nam svoga Duha! Daj da mislimo i djelujemo prosvijetljeni Duhom tvoje ljubavi! Neka u nama bude Duh ljubavi, Duh praštanja, Duh mira! Neka on u nama učini ono što po svojoj naravi ne možemo. Duha nam svoga daj, Gospodine Isuse! Neka u nama bude Duh tvoga uskrsnuća, Duh kojim si uskrsnuo od mrtvih nakon nepravde i patnje, nakon križa i smrti, Duh koji danas može pokazati da je svako trpljenje blagoslov ako u srcima ljudi nema mržnje ili osvete.
Daruj nam svoga Duha, Isuse. Udahni ga i u nas, kao što si ga udahnuo u svoje učenike. Oni su postali novi ljudi. U njih je utkana tajna tvoga uskrsnuća, dionici su tvoga novog stvaranja, Duh koji je lebdio nad vodama pri prvom stvaranju, Duh što si ga udahnuo u prvog čovjeka da postane živo biće, u tvome uskrsnuću, Gospodine, postaje zalog novog stvorenja, nove zemlje i novog neba. Ti, Gospodine, činiš nešto bitno novo.
Upravo te za tu novost i molimo danas! Jer samo u njezinu svjetlu moguće je, Gospodine, vjerovati u mir u našim srcima, u mir u našim domovima, u mir u našoj domovini! Samo kada tvoj Duh Sveti u nama sve čini novo! Učini nas novima! Ostvari na nama novo stvaranje! Daj da u dubinama svoga bića osjetimo potrebu za dubokim zahvatom Duha Svetog te se dadnemo oblikovati po tvojoj svetoj volji! Tako neka bude! Amen!
Autor: fra Zvjezdan Linić (1941. – 2013.)
Iz knjige fra Zvjezdana Linića Neka mi bude po Riječi Tvojoj. Izdavač: Teovizija
