Foto: Shutterstock
Kako su oko Isusa ljudi čudni! Najprije dolazi njegova rodbina. Oni misle da imaju pravo na Isusa. Promatraju što se zbiva i vide kako se Isus razdaje i koliko radi te misle da ga trebaju obuzdati. Govorili su međusobno da je Isus izvan sebe. Pomislili su da s njime više nešto nije u redu. Zar u toj reakciji Isusove rodbine ne prepoznajemo nešto od onoga što često i sami susrećemo? Sve je u redu, prema mišljenju tzv. običnog čovjeka, kada se misli na svoje interese, kada čovjek najprije sebe i svoje osigura, kada štiti svoje zdravlje. Ljudi znaju pogrešno reći: „Ta Bog je i sebi najprije bradu stvorio!” A upravo to Isus opovrgava. On ne misli na sebe, nema za sebe vremena, ne misli ni na interese svoje rodbine. Žrtvuje za druge sve svoje sile, svoje vrijeme i svoje zdravlje, a konačno i svoj život. To u očima njegovih nije normalno ponašanje. Očito je da Isus za svoje spasiteljsko poslanje od svoje rodbine ne može očekivati nikakvu podršku.
Druga su prepreka na Isusovu putu pismoznanci i farizeji. I oni vide silna djela koja Isus čini. Vide očito da su to dobra djela. Isus ozdravlja, tješi, lijepo govori, poučava i daje se za druge. Međutim, oni ga optužuju da to čini u suradnji s vragom. Iz njihovih misli i riječi izlazi strašna kleveta da Isus sve to radi uz pomoć samog đavolskog poglavice. Vjerujem da je to Isusa moralo strašno zaboljeti. Očito dobro koje čini, u najboljim nakanama, bez ikakvih sebičnih želja, oklevetano je na najružniji način. To je zatvaranje očiju pred istinom. To je svjesno odbijanje Božjeg svjetla i zatvaranje očiju pred Božjim djelovanjem.
Isus stoga takav naopaki stav naziva grijehom protiv Duha Svetoga.
Neoprostivi grijeh
On, koji ne može zamisliti grijeha što ga Bog u svojoj dobroti i milosrđu ne bi oprostio, ovakvo svjesno zatvaranje srca naziva neoprostivim grijehom. Nije to zato što Bog neki stvaran grijeh protiv Duha Svetoga ne bi htio oprostiti, nego je to upravo stoga što se čovjek svjesno zatvara oproštenju, prosvjetljenju i istini. Tu svjesnu i slobodnu ljudsku odluku ne želi ni Bog promijeniti, budući da on u potpunosti poštuje slobodu kojom je čovjeka obdario. U tome je ta neoprostivost. U zatvorenosti ljudskog srca može se dogoditi da čovjek vidi đavla ondje gdje je očito Bog na djelu ili da pobožanstvenjuje nešto što mu đavao nudi.
To je zapravo i tragedija prvih ljudi, to je grijeh o kojem govori prvo čitanje današnje nedjelje. Đavolska ponuda prvim ljudima: „Bit ćete kao bogovi!” razotkriva se kao prva i najsudbonosnija laž od koje trpi čovječanstvo svih vremena i prepoznajemo je kao istočni grijeh u svakom čovjeku. Čovjek, koji je stvorenje, dolazi na pomisao i u napast da on bude stvoritelj; čovjek koji je stvoren iz ljubavi, dolazi u napast da se otme toj ljubavi i da se vidi u potpunoj neovisnosti o korijenu svoga bića. Isus je došao da nas i od toga spasi.
Tko su prava Isusova braća i sestre
Treći odlomak današnjeg evanđelja govori konačno o pravoj Isusovoj obitelji. To je obitelj podignuta na razinu Duha, gdje krv i tijelo, materijalni interesi i planovi ne igraju nikakvu ulogu. Glavna je Riječ Božja. Isusova braća i sestre, majka i njegovi najbliži su svi oni koji slušaju njegovu riječ i vrše je, oživotvoruju je. Smijemo u tome prepoznati najprije divnu pohvalu njegovoj Majci Mariji koja nam se u Novom zavjetu predstavlja kao Djevica koja je razmišljala o Božjim riječima i koja je spremno izrekla svoje životno pravilo: „Neka mi bude po tvojoj riječi!” Zato je Marija na osobit način u ovom evanđelju odlikovana tako jasnom pohvalom.
Međutim, ovo nas evanđelje želi upozoriti da smo svi mi koji sada slušamo ovu Božju riječ, u svojoj spremnosti da je i životom slijedimo, uistinu prava Isusova braća i sestre. Tada smijemo u Isusu vidjeti svoga prvog brata, koji ide ispred nas u potpunom predanju volji Očevoj i koji je sam Riječ Očeva nama svima darovana na spasenje.
Rodbina ne shvaća Isusa i misle da pretjeruje. Pismoznanci mu imputiraju vezu s đavlom. Prava rodbina po Duhu prihvaća Isusovu riječ i slijedi je.
U kojoj se skupini ja nalazim
Gdje sam ja? Gdje si ti? U kojoj se skupini nalaziš? Jesi li spreman Božju Riječ iskrena srca primiti i svakodnevno je u život provoditi? Taj put nije lak. I nama se tada može dogoditi da netko pomisli da s nama nešto nije u redu, jer navodno preozbiljno i preradikalno želimo primijeniti Isusovu riječ u svome životu. I nama mogu imputirati najružnije klevete. Imajmo hrabrosti pripadati pravoj Isusovoj rodbini, onoj po Duhu, zaista biti Isusu brat i sestra i majka.
Isuse, kako te mi danas razumijemo?
Kako ti je, Isuse, bilo teško s ljudima. Kao da nisi imao nikoga tko bi te dokraja razumio. Svi mi tako silno trebamo razumijevanje i potvrdu u životu. Lijepo je imati pokraj sebe prijatelja koji sve razumije, koji ima vremena za prijateljstvo i ljubav. Ti to dobro znaš, Isuse. Bili su ti stoga dragocjeni trenuci što si ih proveo u kući Marte, Marije i Lazara, jer si osjećao njihovu ljubav i prijateljstvo. Međutim, često nisi imao nikoga tko bi te u potpunosti podržao na teškom putu ostvarenja svih Očevih nakana i planova.
Tvoji najbliži htjeli su te za sebe, ali te nisu razumjeli u onome što je tvoje i što je Oca tvojega. Zato su te došli privesti k razumu. Ne razumiju da se možeš toliko razdati za druge. Smatraju da te imaju pravo upozoriti da ipak malo i na sebe misliš. Misle da je ludo potrošiti svoj život i svoje zdravlje na nepoznate ljude. Konačno, zar svoji nemaju najveće pravo na tebe?
Međutim, ne razumiju te ni tvoji suvremenici. Pogotovo te ne žele shvatiti oni kojima ne odgovara tvoj način života, navještaja, tvoji pogledi na Boga i na Božji zakon. Oni ne žele vidjeti Božje djelovanje u čudesnim zahvatima na bolesnicima i na opsjednutima. Žele te oklevetati da sve to činiš uz pomoć nečistog duha. Besmislena je i bolna ta tvrdnja kojom su te obijedili. Sigurno te je to moralo duboko zaboljeti. Pa ipak, i u tom pogledu ostaješ strpljiv i pun ljubavi. Čak pokušavaš i takvim ljudima strpljivo dokazati da nemaju pravo.
Ne razumiju te ni tvoji učenici. I oni često drugačije shvaćaju tvoje postupke i tvoje riječi. I oni očekuju drugačiji rasplet stvari. Zato su šokirani tvojim navještajima o muci i smrti u Jeruzalemu. Misle da se to tebi ne smije dogoditi, budući da to ne ulazi u njihov način razmišljanja. I apostoli ostaju dugo vremena zarobljeni svojim idejama. Trebalo ti je puno ljubavi i strpljenja da ih otvoriš za punu istinu.
Isuse, kako te mi danas razumijemo? Jesi li s nama zadovoljan? Često te i tražimo samo kada nešto trebamo. Često smo iznenađeni kada si pun ljubavi za druge ljude, a mi mislimo da se trebaš posvetiti nama. I nama treba puno tvojeg strpljenja da bismo te dokraja shvatili i prihvatili. Pomozi nam, Isuse, da te prihvatimo. Pomozi nam da i mi mognemo poći za tobom i djelovati kako si ti činio, da bismo nesebično razdavali sebe u službi ljubavi prema drugima. Neka nam u tome ne budu prepreka ljudi koji, pa bili i najbliži, ne mogu misliti na tvoj način.
Autor: fra Zvjezdan Linić (1941. – 2013.)
Iz knjige fra Zvjezdana Linića Neka mi bude po Riječi Tvojoj. Izdavač: Teovizija
