Foto: Shutterstock

S Velikom Gospom slavimo mnogo toga. To je promocija žene, promocija čovjeka. Gospa je dosegla onaj vrhunac kojemu težimo svi mi kao vjernici…

Pobjeda je na strani dobra

U čitanjima za Veliku Gospu, posebno se ističe kontrast između dobra i zla – vječna borba koja se vodi na planu povijesti čovječanstva, na planu povijesti svijeta, ali i na planu života svakoga pojedinog čovjeka. Vječna borba između dobra i zla opisuje se već u počecima Biblije, nakon što su sagriješili prvi ljudi. Bog je onda prorekao zmiji: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između ploda tvoga i ploda njezina“. Već tu vidimo simbol, sliku Blažene Djevice Marije, i njezine pobjede nad grijehom i nad zlom. (…)

U Knjizi Otkrivenja, govori se isto tako o borbi – o borbi između dobra i zla. (…) I veliki se znak pokazuje na nebu, kako nam govori ta knjiga, gdje zmaj želi uništiti ženu, nositeljicu života, simbol nježnosti, simbol ljubavi. Tu se pokazuje đavao u svoj svojoj arogantnosti. On ima silu i moć, ali nema srca ni ljubavi, i to je tragedija zla i Zloga u povijesti čovječanstva. Ipak, Knjiga nam govori … da zmaj neće nauditi ženi i da je pobjeda na strani dobra.

Tu je jako važna ta činjenica koju nam Biblija tako tvrdoglavo ponavlja, od Knjige Postanka do Apokalipse: pobijedit će dobro, pobjeda je na strani dobra. Prema tome, ne moramo se bojati što se tiče te konačne pobjede. Ma Bog, koji je izvor same dobrote, pobjednik je nad zlom, nad smrću!

Na čijoj sam strani

Možda je daleko važnije pitanje koje si možemo postaviti na Veliku Gospu: na čijoj sam strani ja sada, u ovom času; jesam li na strani dobra ili na strani zla?

To je pitanje svakog čovjeka u svakodnevnim našim mukama i kušnjama i napastima, gdje se svaki dan možemo izboriti za nešto dobro, da svijet oko nas bude bolji ili možemo, nažalost, klonuti, pasti, posrnuti.

Opredijelimo se. Svake godine slavimo Veliku Gospu da se uvijek iznova opredjeljujemo za ono što je dobro, i to je glavni i konačni smisao ovoga blagdana što ga svečano slavimo iz godine u godinu.

Što znači da je Marija uznesena na nebo?

Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije upravlja nam pogled k svršetku Marijina zemaljskog života. Za nju je, kao i za svakog kršćanina, završetak zemaljskog života istovremeno ulaz u vječni život, u neposredno zajedništvo s Bogom, u nebo, kako se najpopularnije kaže.

No, ovdje nije riječ, kao kod drugih svetaca, da je Marija iz ovog „života Božje milosti“ prešla u „život Božje slave“, nego – što je središnji sadržaj svetkovine – ona je kao jedini čovjek poslije Krista i s njim u nebeskoj slavi „dušom i tijelom“. Dakle, ona je uznesena, proslavljena, u nebu, i dušom i tijelom, kako će, prema vjeri Crkve, svi spašenici biti tek na kraju ovog oblika vremena i svijeta, na „sudnji dan“, o „uskrsnuću mrtvih“.

Slika Crkve u budućnosti

Isus Krist je „tijelom i dušom“ uzašao na nebo, u Božju slavu (Blagdan Kristova Uzašašća). Tako i Marija, upravo zato jer je nedjeljivo povezana s Kristom: kao njegova tjelesna Majka i najbliža sudjelovateljica u njegovu spasiteljskom djelu. K tome, Marijino je uznesenje ne samo njezina odlika nego – kaže saborski dokument – to je „slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti“. Ukratko, Marijina otajstvena sadašnjost je obećana budućnost svakom vjerniku!

Evo razloga tolike ljubavi prema Mariji

U tome se saznanju zapravo krije razlog tolikog štovanja i ljubavi vjernika svih dobi i svih vremena spram Isusove Majke Marije. Marija je uznesena, znači ona je prvi uskrsnuli čovjek poslije Krista. I kao što je Kristovo uskrsnuće u zajednici vjernika (Crkvi) djelotvorno njegovom životvornom otajstvenom prisutnošću (u sakramentima, svetopisamskoj riječi), tako se isto može reći o Mariji. Ona je prisutnija u svijetu nego ikoja druga žena.

fra Zvjezdan Linić