Foto: Shutterstock
O njoj su pisali i njoj su pisali, o njoj sam čitao, nju sam tražio, i vidim da je cijelog mog života ona bila u centru. Tako sam je oduvijek htio i upoznati i posrećilo mi se. I sad kad se sjetim, pomalo mi bude žao. Jer mogao sam ja i bolje, mogao sam joj dati više pažnje. Koračala je uz mene iako je često nisam primjećivao. A zbog nje postojim i zbog nje sam i ovo što jesam. Vidim sada da nisam često bio fer; ni prema sebi, ni prema njoj. Često smo se mimoilazili, ali uvijek me je slijedila. Nije me napuštala, iako sam ponekad i izričito rekao da odlazim. Valjda je bila tako snažna da je odlučila ostati. Zapravo, ona i ne može otići. Ali to sam tek kasnije shvatio. I zbunjivala me često, a i danas me zbunjuje. Još mi uvijek nije jasna. Ali joj se radujem.
Tek sada vidim tu ljepotu suživota, upravo zbog nje
Kad pogledam iza sebe, ne mogu je ne primijetiti i ne osjetiti kad je odlučila ostati. Kad se svega sjetim, moram se nasmijati. Zanimljiva je ona cijela, a posebno je zanimljivo kako me nikad nije htjela samo za sebe, upućivala me uvijek na druge. Tek sada vidim tu ljepotu suživota, upravo zbog nje. Tjerala me da činim tako lude stvari, da se upuštam u avanture, da izgaram, tjerala me da živim. I još uvijek čini iste stvari; svakodnevno. Još se uvijek glupiram zbog nje, i tako često osjetim je, a opet, tako mi je nekad nedostižna. Pa se igramo skrivača, ali svaki put izgubi. Jer šeprtlja je ona u tome. Ona se ne zna skriti i ona se ni ne može skriti. Vidljiva je svima i tako je očita. I nigdje ne mogu s njom proći, a da je ne primijete. Jer uočljiva je veoma i privlačna, i ugodno je društvo.
Ali zbog nje sam i patio. I plakao. I mogu reći da je tako lako patiti zbog nje. I tako logično
Ali zbog nje sam i patio. I plakao. I mogu reći da je tako lako patiti zbog nje. I tako logično. Moram priznati, naučio sam puno od nje i misleći da sam gubio vrijeme što sam bio s njom – puno više sam dobivao. Zato ovo i je ovoliko potrajalo. I ponovno me pronašla. Zapravo, ja sam sebe pronašao, a ona je već čekala. Čak me nije pitala gdje sam dosad bio. Nju to ne zanima, jer ona uvijek gleda dalje. Poštuje i pamti prošlost, ali cilj je puno važniji za nju. I mogao bih vam danima pisati o njoj, ali morate je sami upoznati. Možda je i sretnete. I ako je sretnete, tada ćete ju zasigurno lako prepoznati, jer ona je velikodušna, dobrostiva je ona, ne zavidi, ona se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Lako će vam zapeti za oko jer Ona nikad ne prestaje. Sada i vjerujem i nadam se, ali ipak na kraju, na kraju samo Ona ostaje.
Autor: fra Marin Karačić
Izvor: fra3.net
