Foto: Screenshot | YouTube

Na YouTube kanalu “Duhovna obnova” podijeljena je propovijed fra Marina Karačića, u kojoj – kako u uvodu propovijedi i sam najavljuje – govori o dvije stvari; krivnji i vjeri. Donosimo (tekstualno) dijelove propovijedi koju u cijelosti možete poslušati u videozapisu ispod. 

Dvije krajnosti

“Mi idemo u dvije krajnosti. Prva je povezana s našim odgojem, našim životom. Vidimo koliko smo puta kroz život, kao djeca, bili krivi za toliko stvari. Toliko puta su nas roditelji, pa i nekad nepravedno, osudili i okrivili za nešto. Koliko nas još uvijek svjesno i nesvjesno baštini te traume iz djetinjstva. Traume da nikad nisi dovoljno dobar, da se uvijek trebaš prilagođavati, da uvijek trebaš razmišljati što će netko reći. I otuda nam tolika briga: „Što će reći selo? Što će reći netko drugi?“ Zašto se to događa?

…nismo ni svjesni da je to započelo nekad davno u našem djetinjstvu kada smo muku mučili s raznim krivnjama.

Trošili smo puno snage i energije prilagođavajući se, u svom djetinjstvu, starijima. Ako napravim ovo, mama će reagirati ovako… ako napravim ono, oni će misliti ovo… Cijelo vrijeme osjećamo krivnju i stalno se prilagođavamo svima, samo kako ne bismo bili krivi u nečemu. I što je rezultat takvog postupanja? Ne znamo odabrati, odlučiti se jer uvijek mislimo da ćemo pogriješiti, da ćemo krivo odabrati. Uvijek se preispituješ: „Šta će reći ovaj ili onaj?“ Koliko smo zapravo opterećeni… a nismo ni svjesni da je to započelo nekad davno u našem djetinjstvu kada smo muku mučili s raznim krivnjama.

I dan-danas vidimo koliko puta se osjećamo krivima, a nizašto. Stalno se prilagođavamo ovome, onome. (…) Cijeli život nam prođe u prilagođavanju; šefu, svekrvi, ovom, onom… Sve to u nama stvara napetost i krade nam mir.

Kada dolazi do promjene

S druge strane imamo svaljivanje krivnje, koje započinje još od Starog zavjeta i Adama i Eve. (…) Puno puta krivimo druge za svoje postupke. (…) Uvijek ćemo naći nekog krivca za situaciju u kojoj se nalazimo. U drugom tražimo krivnju za svoje nedostatke. Trenutak kada prestaje okrivljavanje drugih je trenutak kada počinjemo mijenjati sebe. Dok ne prihvatimo odgovornost za vlastiti život, neće biti promjene. Tek kada budemo spremni prihvatiti odgovornost, a ne svaljivati krivnju, možemo biti spremni na ono što Bog želi od nas.  (…)

Sramotim li ja tijekom dana Boga ili se stvarno trudim biti glasnik Božje riječi?

Donosim li Boga drugima? Ili donosim sebe i svoje gluposti? To je jedno duboko pitanje na koje svatko u sebi treba odgovarati. Ne – odgovoriti; jer se ne može jednom rečenicom odgovoriti, nego odgovarati. Sramotim li ja tijekom dana Boga ili se stvarno trudim biti glasnik Božje riječi? Da moja vjera ne postane samo izvršavanje nečega, nego da se temelji na konkretnim djelima. (…)

Što smo bliže Bogu, to više vidimo svoju grešnost. I dobro da je tako. Sveti Franjo je govorio da je on manji brat jer što je više bio blizu Boga, i više molio, više je spoznavao svoju grešnost. Blizina Boga ti pokaže tvoju grešnost, ali ti isto tako pokaže i Božju ljubav. Tu ljepotu.”

 Book.hr