FRA IVO PAVIĆ Sedam pravila za čitanje Biblije Svakom čitanju riječi Božje mora prethoditi spremnost za ispunjavanje volje Božje koja je u Pismu objavljena. Čitanje Svetoga pisma poziva nas na obraćenje i na vjernost Gospodinu

Foto: Pixabay

Tijekom stoljeća vjernici su na mnoge načine poticani čitati Bibliju, kako u židovstvu, tako i u kršćanstvu. Ovih sedam pravila žele nam pomoći da plodonosno čitamo Bibliju.

Prvo: Tražite riječ Gospodnju. (Am 8,12)

Biblija sebe smatra „riječju Božjom“ koja je ponuđena svim ljudima kao putokaz života. Ta značajka Biblije može i suvremenog čovjeka potaknuti na čitanje Biblije. Jer bez Božjih uputstava ne može se živjeti. Traženje Riječi Gospodnje pomaže nam doći do cilja. A taj je cilj Nebo. Jer Biblija ima riječi života vječnoga.

Drugo: Tko čita, neka razumije! (Mk 13, 14)

Od čitatelja se zahtijeva da dotičnom tekstu pokloni posebnu pozornost i da se potrudi da ga razumije. Tko površno čita Bibliju, neće je razumjeti. Od čitatelja Biblije traži se samodisciplina, kao što se od nekog stručnjaka traži disciplina u poslu koji radi. Onaj tko čita, mora se iznutra i izvana sabrati. To zahtijeva i promjenu načina življenja, loših navika, borbu protiv duha svijeta i grijeha.

Treće: Kako bih mogao razumjeti, ako me tko ne uputi? (Dj 8,31)

U Djelima apostolskim čitamo kako je apostol Filip Etiopljaninu protumačio pisma, a ovaj se odmah dao krstiti. Sam nije razumio pisma. Evanđelist Luka opisuje kako je Uskrsli Gospodin tumačio Pisma učenicima na putu u Emaus (Lk 24,27). To je poruka i nama. Trebamo pomoćnike kad ne razumijemo.

Četvrto: I danomice istraživahu Pisma, da li je to tako. (Dj 17,11)

Sama nas Biblija potiče da se posvetimo njezinu proučavanju i hvali one koji „danomice istražuju Pisma.“ No, važnije od proučavanja je svakako ustrajno čitanje. Podcrtavati, učiti napamet, ispisivati tekstove – stara su pomagala u osobnom čitanju Biblije.

Peto: Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša! (1 Sam 3,9)

Tekst Prve knjige o Samuelu pripovijeda o mladom Samuelu da je čuvši riječ Božju rekao: „Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša!“ (1 Sam, 3,9). Evanđelist Luka opisuje slično držanje prema riječi Božjoj kad opisuje Mariju, sestru Martinu: „Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu!“ (Lk 10,39). Zato je dobro prije čitanja Svetoga pisma nakratko se povući u tišinu i sabrati. Jer Bog nam govori kroz svoju riječ. Da bismo ga mogli čuti, moramo osluškivati njegov mio glas.

Šesto: Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji! (Jak 1,22)

Svakom čitanju riječi Božje mora prethoditi spremnost za ispunjavanje volje Božje koja je u Pismu objavljena. Čitanje Svetoga pisma poziva nas na obraćenje i na vjernost Gospodinu. U Jakovljevoj poslanici slušatelj riječi Božje uspoređen je s čovjekom koji motri svoje lice u zrcalu: promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše. Svrha riječi koja nam je ponuđena u Bibliji jest preoblikovati slušatelja i čitatelja u Božjeg čovjeka.

Sedmo: Slovo ubija, a Duh oživljuje! (2 Kor 3,6).

Isus je svojim sunarodnjacima predbacio da krivo tumače spise Staroga zavjeta (Mk 12,24; Iv 5, 39). Pavao optužuje svoje protivnike da ne tumače ispravno Pisma (2 Kor 3,14). Crkveni su oci u riječima koje zvuče poput opomene „slovo ubija, a Duh oživljuje“ vidjeli naslućivanje dvaju različitih i suprostavljenih načina čitanja Biblije: jedno se drži samo doslovno, a drugo nastoji uočiti dublji, duhovni smisao (vidi o tome dalje u pet ključeva).Mnogi sveci, primjerice, sv. Franjo Asiški, Ignacije Loyola, Mala Terezija i mnogi drugi, mogli su bolje razumjeti Bibliju nego mnogi egzegete upravo zato jer su u čitanju bili vođeni Duhom. Svako je duhovno čitanje Biblije susret s Kristom, slikom nevidljivog Boga (usp. 1 Kol 1,15).

Iz knjige „Uzmi i čitaj“ autora dr. sc. Ive Pavića, OFM. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete kupiti ovdje.