Foto: Shutterstock
Kako bismo mogli razmišljati o Božjim otajstvima, o samom Bogu – Trojstvu, tj. o Bogu Ocu, o Isusu Kristu Sinu Božjem te o Duhu Svetom, potrebna nam je vjera. Razum kod ovih otajstava treba zamuknuti i progovara nam vjera. Istina je da razum bdije nad našom vjerom da se ne zaputi prema fundamentalizmu ili pak da ne upadnemo u fideizam, ali ipak kada se radi o Božjim otajstvima vjera je prva koja im pristupa i zatim uz pomoć razuma uvodi nas u duboka i velika otajstva koja nikada, pa niti s najvećom vjerom, nećemo moći proniknuti do kraja. Uvijek ćemo samo tepati i zamuckivati te će sve naše misli i riječi zvučati kao nedostojne otajstva, ograničene i nedostatne za približavanje otajstvu. Ipak, vjera nas barem donekle približava da vidimo odsjaj toga otajstva kako bismo mu se lakše mogli predati i prepustiti svoj život. Upravo zbog toga što čovjek sam ne može pristupiti Bogu, Bog je pristupio čovjeku i objavio mu se na konačan način u svome Sinu Isusu Kristu Sinu Božjem, otkupitelju i spasitelju svijeta i čovjeka. Silazak Sina Božjega u ovaj svijet zbio se preko utjelovljenja i one koja je pristala biti majka Sina Božjega, a to je, naravno, Blažena Djevica Marija, majka Isusa Krista i majka naša.
Marija – Bogorodica (Theotokos)
Blažena Djevica Marija od samih početaka Crkve pa sve do danas u Crkvi je uzor vjernicima. Obično se Mariju promatra iz kuta Bogomajčinstva, tj. na nju se prvenstveno gleda kao na onu koja je rodila Isusa Krista, Sina Božjega – Theotokos. Istina je da je Marija ona koja je rodila Sina Božjega. Istina je, nadalje, da je na taj način Marija na poseban način sudjelovala u Božjem djelu otkupljenja cijelog čovječanstva. U Crkvi su od samih početaka postojali oni koji su ovu istinu vjere pokušali zanijekati i proglasiti Mariju onom koja je rodila samo Isusa čovjeka, dok ne bi bilo moguće da je čovjek (Marija) rodila Boga. Ovo je heretično razmišljanje davno u Crkvi odbačeno kao pogrešno te svečano ispovjeđena vjera u Blaženu Djevicu Mariju glasi: Marija je Bogorodica (Theotokos). U tu istinu vjere svaki kršćanin treba vjerovati i držati je trajno istinitom. Možda kao ograničeni ljudi ne možemo do kraja shvatiti kako je to bilo moguće, međutim vjera nas trajno uči da je Bogu sve moguće i upravo zbog te Božje svemogućnosti ne smijemo sumnjati u ovu istinu naše vjere. Radije se prepustimo Božjem otajstvu i dopustimo mu da nas vodi kroz ovozemaljski život.
Ipak, ovaj Božji plan po kojem je naumio spasiti čovječanstvo ne bi se ostvarilo na taj način da Blažena Djevica Marija nije ponajprije u cijelosti vjerovala Bogu. Upravo zbog toga kada razmišljamo o Mariji potrebno je na prvom mjestu razmišljati o njezinoj poniznoj i jakoj vjeri jer iz nje sve dalje proizlazi i u njoj i mi pronalazimo svoj utok i utjehu.
Marijina vjera
Kakva je bila Marijina vjera? Njezina vjera bila je u potpunosti prožeta poniznošću i povjerenjem prema Bogu i to do te mjere da je Marija upravo zbog svoje vjere i mogla kao mlada djevojka cijeli svoj život, svoje planove i želje staviti sa strane ili ih se odreći kako bi u vjeri odgovorila na Božji poziv, tj. Božji plan da bude majka Sina Božjega. Znala je Marija da ono što Bog po anđelu Gabrijelu od nje traži nije niti jednostavno niti lako. Naime, biti majka Sina Božjega sve je samo ne lagano. Ipak, Marija je vjerovala da ju je Bog izabrao i da će joj dati potrebnu snagu da može to poslanje izvršiti na najbolji mogući način, tj. da će Bog biti uz nju cijelo vrijeme i da je nikada neće napustiti.
Rijetki su u svijetu koji su u stanju na Božji poziv cijeli svoj dotadašnji, ali i budući život, staviti po strani i napustiti kako bi se prepustili Božjem dubljem vodstvu i živjeli kako Bog to od njih traži. Takve ljude obično nazivamo svecima i uzor su nam na ovozemaljskom putu kojim hodimo prema domovini koja je na nebesima. Među svima njima Blažena Djevica Marija zasigurno zauzima posebno mjesto i spomen joj je zagarantiran zauvijek. Njezina je vjera trajni izvor nadahnuća za kršćane svih vremena i uzor mnogima koji žele na jedan dublji način živjeti vjeru u Isusa Krista, Sina Božjega i sina Marijina.
Marijina vjera bila je bez ljage sumnje u Boga. Unatoč svim problemima s kojima se za vrijeme svog života susrela – a bilo ih je uistinu dosta što možemo vidjeti ako samo na brzinu prolistamo evanđelja – nikada nije posustala niti posumnjala. Upravo zbog toga Marija nam je uzor na koji način kao vjernici trebamo vjerovati. Jakost vjere na poseban način dolazi do izražaja onda kada nastupe problemi i poteškoće, kada ne vidimo svjetlo i kada mislimo da je sve gotovo. Vjera nas izdiže iznad toga i pokazuje nam da svjetlo ipak postoji, da je Bogu sve moguće. Marija je vjerovala i kada se ljudskim očima gledano činilo da je sve gotovo, izgubljeno i svršeno. Marijina vjera bila je jača od svega toga i Bog ju nije iznevjerio. Svjetlo uskrsnuća i Uskrsli Krist potvrdili su i ono što je Blažena Djevica Marija vjerovala, a to je da Bog ima svoj plan s čovjekom i da će ga unatoč svim protivljenjima čovjeka i Zloga u cijelosti ostvariti. Ova jakost njezine vjere očuvala ju je da nikada nije posumnjala ili pak posustala hodeći putem kojim ju je Bog po anđelu Gabrijelu pozvao da ide. Znamo da taj put nije bio lagan, ali Marija ga je u cijelosti prošla i postala uzor vjernica cijelom budućem kršćanskom svijetu.
Imajući pred očima lik Blažene Djevice Marije i njezinu vjeru, naravno da se trebamo zapitati koliko smo joj blizu, tj. koliko se trudimo da i naša vjera bude jaka poput Marijine vjere; koliko se trudimo izgraditi svoju vjeru; koliko nam vjera uistinu pomaže u teškim trenutcima kušnji, bolesti, umiranja i sl. da ne posumnjamo u Boga i da se odvažno predamo u njegove svemoguće ruke? Sve su ovo pitanja koja se stavljaju pred nas i o kojima trebamo ozbiljno i iskreno promisliti i na njih iskreno odgovoriti.
Što možemo naučiti od Marije i njezine vjere?
Što, dakle, možemo naučiti od Marije i njezine vjere? Sigurno mnogo toga. Ponajprije da je vjera Božji dar koji je potrebno čuvati, hraniti duhovnom hranom i iz dana u dan oplemenjivati. Onaj tko ne čuva svoju vjeru nego je dovodi u opasnost lošim sadržajima u svojem životu, grijesima, raznoraznim moralnim nečistoćama, razvratnošću, neprestano dovodeći u sumnju ono što Crkva ispovijeda i vjeruje i sl. vrlo lako može do te mjere ugroziti svoju vjeru da je u potpunosti izgubi ili da mu ona bude samo nebitni detalj u životu iz kojega neće crpiti snagu nego će se samo prigodno nazvati kršćaninom, a da u stvarnosti to nema nikakva dubljeg značenja i smisla.
Marijina vjera bila je ustrajna i nepokolebljiva. Problemi i poteškoće će nas prije ili kasnije sustići. Mariju su također sustigli. Biti vjernik ne znači živjeti pod staklenim zvonom bez ikakvih problema i briga. Biti vjernik poput Marije znači ozbiljno se suočiti s problemima i nikada ne gubiti nadu da je Bog blizu i da me čuje, da vodi moj život, iako se meni u tom trenutku tako ne čini niti osjećam njegovu nazočnost i blizinu. Nikada Marija nije u to posumnjala, pa čak ni onda kada je stajala pod križem svoga Sina ili pak kada je njegovo mrtvo tijelo držala u svom krilu. Bol je to koju može iskusiti samo majka. Ni u tim trenutcima Marija nije posumnjala u Boga i njegovu ljubav. Nažalost, mnogi vjernici kada se nađu u teškim trenutcima u svom životu, počinju sumnjati u Boga, odbacuju ga, ne prihvaćaju da je Bog ljubav jer tu njegovu ljubav identificiraju samo sa sobom i svojim trenutnim potrebama. Kao da Bog ne ljubi jer meni ne želi u tom trenutku pomoći. Razmišljajući na taj način ponekad se zna dogoditi da se vjera trajno izgubi i tada je potreban mukotrpni, ponekad i višegodišnji napor da se vjera ponovno izgradi i osnaži. Vjera nas ne oslobađa od poteškoća u životu nego tim poteškoćama daje smisao. Ono što meni nema smisla ili ono u čemu ja ne mogu pronaći dublji smisao, ne znači da je bez smisla nego znači da ja u tom trenutku ne mogu vidjeti bolje ili dublje. Marijina vjera uči nas da i patnja i smrt imaju smisla jer iza svega toga dolazi zora uskrsnuća. Uskrsnuće osmišljava ono u čemu mi ne vidimo smisao, osvjetljava tamu koju mi sami ne možemo rasvijetliti. Zato Krist Uskrsli jest Svjetlo svijeta i njemu se trebamo predati.
Na koncu, Marija je uzor vjere i prva koja je povjerovala u svoga Sina Isusa Krista. Ona nam je trajni primjer i nadahnuće. Promatrajući nju, možemo vidjeti da je vjera nešto konkretno, stvarno i da je vjera ona snaga koja nas ovdje na zemlji preobražava i osnažuje. Nemojmo se zaboraviti moliti Blaženoj Djevici Mariji da nam ojača vjeru, pogotovo u trenutcima naših sumnji i kušnji. Samo nas vjera u Boga spašava, a taj je Bog postao čovjekom i pokazao nam put kojim nam je ići. Blažena Djevica Marija najbolji je ovozemaljski primjer nasljedovanja Isusa Krista. Krenimo i mi tim putem.
Autor: dr. fra Ivan Macut
