Foto: Kristofori
Tko nije bio na hodočašću Padru Piju, trebao bi otići. Hodočašće u San Giovanni Rotondo, ovome svecu koji je mnogima omiljen, može malo koga ostaviti ravnodušnim. Zrak i tlo San Giovanni Rotonda natopljeni su molitvama Padra Pija i vjernika, i to se da osjetiti.
Kristofori već godinama vode program ovoga hodočašća, i mnogi hodočasnici svjedoče nam o brojnim milostima zadobivenim po svečevom zagovoru.
Nedavno je u program dodan još jedan dan, dan namijenjen za posjet rodnom mjestu Padra Pija, Pietrelcini. Padre se u Pietrelcini ne samo rodio već je ondje proveo dio svog svećeničkog života, ondje je doživio prva ukazanja, prvu borbu s đavlom, zadobio prve stigme, služio svoju mladu misu… Zamislite kako je samo to tlo natopljeno njegovim molitvama i molitvama svih onih koji se utječu svecu… Voditelj hodočašća, Nediljko Jelčić, koji se s grupom hodočasnika upravo vratio iz ovoga, prvog posjeta i Pietrelcini, kazao nam je kako je hodočašće ovim “zaokruženo”.
„Osjetili smo, i ja i Josip (suvoditelj hodočašća) i velečasni Robert da je to sad to, ‘pun pogodak’”, kazao nam je još uvijek sabirući dojmove.
Posebno nam je naglasio kako ih je dirnuo susret s fratrom koji je osobno upoznao Padra Pija. Kažu, posvjedočio im je kako je povjerovao svecu tek kad mu je stisnuo ruke i osjetio stigme.
S najnovijeg hodočašća donosimo vam predivne fotografije Pietrelcine, te opis onoga što osim brojnih milosti (ako ste spremni primiti) možete očekivati vidjeti u samo jedan od četiri dana hodočašća (detaljan program pogledajte ovdje).
Iščekujemo i vaša svjedočanstva s hodočašća Padru Piju koje je pred nama:
Pietrelcina je malo, ali slikovito srednjovjekovno selo sastavljeno od širokih avenija, lijepih vila, njegovanih vrtova, drevnih znakova njegova dalekog podrijetla i mjesta koja podsjećaju na rođenje i život svetog fratra.
Drevna vrata podsjećaju na barunsko podrijetlo grada, a odmah pokraj je Marijin slavoluk: tri majolike (keramički proizvod od pečene gline) koje umjetnički domišljato prikazuju svetog Mihaela, Bezgrešnu i svetog Antu. I to je mjesto bilo posebno za Padra Pija. Svaki put kad je prolazio ispred tog slavoluka kad bi išao u crkvu, školu ili na Piana Romana, uputio bi svoj nježni pozdrav „Djevici koja sjedi na drvetu”. Kao svećenik je tijekom šest godina – koliko je boravio u Pietrelcini – navečer, kao pripravu za svetkovinu Bezgrešne, okupljao skupinu vjernika pod slavolukom na molitvu svete krunice i devetnice Gospi.
Relikvija u samostanskoj crkvi „Svete obitelji”
U samostanskoj crkvi „Svete obitelji” moguće je moliti pred relikvijom tijela Padra Pija, jedinom u ovome gradu. Čuva se u dragocjenom relikvijaru koji je izradio kipar-zlatar, majstor Lineo Tabarin.
To je podjezična kost, kost u obliku slova U, koja se nalazi na dnu jezika, nije povezana s kosturom zglobovima, već samo ligamentima i mišićima i stoga je jedina kost koja se prirodno odvojila od tijela Padra Pija u vrijeme kanonskog priznanja.
Redovnička provincija braće kapucina „Sant’Angelo i Padre Pio” darovala ju je gradu Pietrelcini i zauvijek je sačuvana i izložena u crkvi samostana „Svete Obitelji” koju je želio sam Padre Pio i kojoj je upravo on dodijelio ime.
Na ulazu u lijevu lađu nalazi se i kip svetog Pija, koji je blagoslovio papa Ivan Pavao II. na dan njegove beatifikacije, 2. svibnja 1999. godine.
Crkva svete Marije od anđela
Sveta Marija od anđela, župna crkva u Pietrelcini, čuva polikromirani drveni kip napuljske škole s kraja sedamnaestog stoljeća, koji prikazuje „Madonnu della Libera”, zaštitnicu Pietrelcine. Nju je Padre Pio od milja nazvao „naša Madonnellaˮ.
U ovoj je crkvi fra Pio započeo svoj apostolat i nakon što je zaređen za đakona, udijelio je prvo krštenje djetetu koje je kasnije postalo svećenik, redemptorist. Pripovijeda se da je Padre Pio stavio toliko soli da je novorođenče, otvorivši svoja mala usta, zaškiljilo. „Smerzava l`uocchieˮ, rekao je Padre Pio i, uplašen, otrčao nadsvećeniku don Salvatoreu Pannullu. „Ubio sam dijete!ˮ, povikao je.
Uoči svetkovine Velike Gospe, 14. kolovoza 1910., četiri dana nakon što je zaređen za svećenika, Padre Pio je slavio svoju prvu misu. Nekoliko dana kasnije pisao je ocu Benedettu iz San Marca in Lamis: „Nekoliko dana bio sam malo bolestan; možda je glavni uzrok tome bilo previše emocija pod kojima je duh bio ovih dana… moje srce je preplavljeno radošću i osjećam se sve snažnije i jače za suočavanje s bilo kojom nevoljom, ako i na taj način mogu ugoditi Isusu”.
U ovoj je crkvi Padre Pio provodio beskrajne trenutke u molitvi i intimnosti s Bogom, u ekstazi u podnožju oltara. Ovdje je također doživio mističnu pojavu spajanja srdaca: „Isusovo i moje srce, dopustite mi izraz, više nisu bili dva srca koja kucaju, već samo jedno. Moje srce je nestalo, kao kap vode koja se izgubi u moru.” I opet: „Osjećam kako sve gori bez vatre … proždire me tisuće plamenova, osjećam da neprestano umirem i još sam živˮ.
Padre Pio je u ovoj crkvi slavio mise koje su bile „predugeˮ i „nerazumljive tajneˮ, toliko da je otac gvardijan zamolio župnika da ga „pozove pameti”, jer bi tako odmah, poradi svoje svete poslušnosti, poslušao.
Crkva svete Ane
Dan nakon što se rodio, roditelji su ga odnijeli u malu crkvu svete Ane, koja je od njegove rodne kuće udaljena oko 250 metara, te su ga dali krstiti pod imenom Francesco, tj. Franjo.
Sveta Ana je najstarija crkva u gradu i nalazi se u blizini Belvedera ili vidikovca nad Pietrelcinom. Sagrađena je u 13. stoljeću, a obnovljena je nakon što je teško oštećena u potresu 1688. godine.
Krstionica u kojoj je kršten mladi Franjo nalazi se blizu ulaza. Franjo je ovdje primio i druge sakramente, uključujući prvu pričest, krizmu, te redovitu ispovijed.
Ova je crkva puna djece i mladeži Francesca Forgionea; učenika i brata Pija i svećenika Padra Pija. Ovdje je slavio svetu misu i ispovijedao jednostavne duše iz Pietrelcine. Ovdje je doživio brojna mistična iskustva, poput ukazanja Marije i anđela čuvara; trenutke intimnosti s Isusom u Presvetom Sakramentu: „Otkucaji srca, kad sam s Isusom u Presvetom Sakramentu, vrlo su jaki. Ponekad mi se čini da će mi iskočiti iz grudi…”
Valja istaknuti relikvije svetog Pija mučenika, pape iz 2. stoljeća koji je izvorno pokopan u katakombama svete Priscile u Rimu. Njegove su relikvije darovali ovoj crkvi feudalci 1801. godine i postavili ih ispod glavnog oltara. Te je relikvije štovao mladi Francesco zbog čega je kasnije i odabrao redovničko ime – Pio.
Zdenac Piana Romana
Pokraj nekadašnjeg vinograda, a sada zelene borove šume, i danas se nalazi bunar.
Majka Padra Pija često je pričala što se dogodilo tijekom izgradnje malog bunara. Pročitaj svjedočanstvo ovdje.
Rodna kuća i soba u kojoj je boravio
Osim ovih mjesta u Pietrelcini, hodočasnici su obišli i rodnu kuću Padra Pija kao i skromnu sobicu u kojoj je, od 1909. do 1912. godine, boravio zbog zdravstvenih problema. Tu se i danas čuvaju neki od njegovih osobnih predmeta.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.