Poznato je da je Đavlova najbolja strategija da nas uvjeri da on ne postoji – i čini se da je u tome uspio! Često srećem ljude koji govore: „Ne vjerujem u pakao. Za mene Đavao ne postoji. Bog je predobar da bi stvorio takvo što.“
Ne smijemo zaboraviti da pali anđeli uistinu postoje i da se stalno trude ne bi li nas odvukli u propast. Evo nekih filmova koji pokazuju stvarne slučajeve iz života koji govore o postojanju Đavla i kako on može opsjesti ljude.
1. Egzorcist
Film Williama Friedkina temelji se na istinitoj priči koja se je dogodila 1949. U filmu je opsjednuta osoba dvanaestogodišnja djevojčica, dok je u stvarnosti to bio četrnaestogodišnji dječak, kojeg je Crkva nazvala Ronald Doe, da zaštiti njegov pravi identitet. Paranormalne pojave počele su u Ronaldovoj kući 1949., i to u sobi njegove bake. Isusova slika na zidu se je nakrivila i pomicala kao da ju netko gura iz zida. Kad se je slika ponovo izravnala, zvukovi cviljenja i grebanja i dalje su se čuli iz zida, kao da kandža grebe po drvetu. To je trajalo 11 dana. Zvukovi su prestali na dan kad je umrla Ronaldova tetka Harriet, koja je bila spiritistica i koja je naučila Ronalda kako se koristi ploča za prizivanje duhova. Kad je tetka umrla, Ronald je pokušavao doći u kontakt s njom pomoću ezoterijske ploče. Otada su stvari prošle nizbrdo.
Film nam pomaže uvidjeti kao stvari koje se čine bezazlene i šaljive (poput ploče za duhove) nisu tek sitnice kojima se možemo zabavljati sa svojim prijateljima. Dapače, to je veoma opasno. Đavao odgovara onima koji ga zovu, kao što Bog dogovara na molitvu.
2. Obred
Taj zastrašujući film, u kojem glavne uloge tumače Anthony Hopkins i Colin O’Donoghue, snimljen je prema priči o jednome od nekoliko egzorcista u SAD-u imenovanima od Crkve. Riječ je o Garyju Thomasu. Gary Thomas dao je intervju novinaru Mattu Bagliu, čija je knjiga poslužila kao predložak za film.
U filmu je glavni lik Michael Kovak, nevjerni sjemeništarac kojega poglavar šalje na pouku o egzorcizmu u Rim. Ondje Kovak sreće velečasnog Lucasa i doznaje da je Đavao stvaran i da to nije izmišljotina.
U intervjuu vlč. Thomas potvrđuje: „Mnogi se ljudi bave okultnim ili su uključeni u prakse koje bi … klasično kršćanstvo u najmanju ruku smatrala idolopoklonstvom. Mnogi štuju božicu Viku, ili odlaze gatarama, ili idu na seanse ili tečajeve spiritizma…“ Novinar mu odgovara da je to za mnoge ljude samo bezazlena igra, a svećenik mu odgovara: „Znam. Bez daljnjega. Ali nije tako!“ Nadalje objašnjava da oni koji otpadnu od Crkve i vjere potpadaju pod utjecaj raznih sila. „Demoni uvijek traže ljudska bića koja su ranjena i iza kojih se nalaze slomljene veze“, kaže egzorcist Gary Thomas.
3. Prizivanje
Film je navodno utemeljen na stvarnim događajima, pa stoga spada na naš popis. Obitelj Perron stvarno je živjela na toj farmi, a Warreni su stvarni istraživači paranormalnoga koji su došli istražiti tu farmu 1970-ih. Ustvari, najstrašnija u filmu jest činjenica da se je sve to zbilja i dogodilo.
Roger i Carolyn 1971. godine preselili su se na poljoprivrednu farmu sa svoji pet kćeri odmah su počeli primjećivati natprirodne pojave. Pozvali su u pomoć bračni par Warren da ispita o čemu se radi, a to je i zaplet radnje u filmu. Naime Ed i Lorraine Warren bavili su se paranormalnim pojavama i istražili mnoge slučajeve djelovanja Zloga.
Obitelj je u toj kući živjela devet godina. Andrea, najstarija kći, napisala je knjigu Kuća tame, kuća svjetla, u kojoj je opisala sve što je njezina obitelj doživjela. Prema mjesnoj legendi, Bathsheba (jedna od pokojnih osoba koje su se ukazivale u kući) bila je za života smatrana vješticom i optužena za žrtvovanje dječaka Sotoni. Više od deset neobjašnjivih smrti dogodilo se je dok je ona živjela u toj kući. Bathseba je živjela jadnim životom i umrla je kao starica 1885.
Usprkos nastojanjima Eda i Lorraine da istjeraju zle duhove iz kuće, suprotno od filmske priče, oni nisu uspjeli osloboditi kuću od zla, već su, štoviše, još i pogoršali stvari. Obitelj je nastavila ondje živjeti još deset godina, a kad je konačno proveden egzorcizam i kuća uspješno oslobođena od svega što se je prije u njoj zbivalo. Još su uvijek svi živi i svjedoče o svojem iskustvu, koje je stvarno. Čak su nazočili i premijeri filma.
Ta istinita priča (iz života, ne ona iz filma s holivudskim sretnim završetkom), uči nas da ne može svatko djelovati na zle duhove. Egzorcizam nije nešto što može svatko činiti. To je ozbiljna stvar i povjerena je jedino za to ovlaštenim svećenicima. Istjerivanje zlih duhova treba prepustiti osposobljenu katoličkomu svećeniku, koji za to ima dopuštenje svojeg biskupa.
Ima još filmova koji govore o stvarnim događajima, kao Prizivanje 2 i Egzorcizam Emily Rose. Đavao nas može uvjeravati da on ne postoji, ali njegove su aktivnosti itekako vidljive. Najlakše može posjednuti osobu koja na to sama pristaje. Igra prizivanja duhova i sl. čini se bezopasnim, ali nije nimalo bezopasna. Đavao grabi svaku prigodu koju može. Stoga se trebamo čuvati. Po milosti sakramenata i predanoj pobožnosti anđelu čuvaru, Bog će nas uvijek štititi: „U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!“ (Iv 16, 33)
Autor: Ignacio Romero (Catholic link; Book.hr)
Preveo Josip Sinjeri
