Evo zašto bismo trebali moliti za dar pobožnosti Bilo da čitamo Sveto pismo ili da razmišljamo (meditiramo) o bilo čemu što je povezano s Bogom, bilo da prisustvujemo svetoj misi ili euharistijskom klanjanju, da slavimo Boga pjevanjem, da preispitujemo savjest i kajemo se, molimo krunicu, litanije ili neku drugu molitvu, uvijek bismo to trebali činiti tako da smo odvojeni od svijeta i „zadubljeni‟ u Boga

Foto: Shutterstock

Na prvi pogled to je dar za kojim malo mladih ljudi čezne. Možda samo zato što nikad nisu upoznali nekoga tko u molitvi zaista uživa, nekoga kome je molitva radost i potreba, tko od molitve živi, tko u molitvi ima prisan odnos s Gospodinom.
Molitva se događa u Božjoj prisutnosti, ona je prebivanje u Božjoj prisutnosti. Bog je sveprisutan i uvijek je s nama, no to ne mora značiti da smo istovremeno i mi s njime. S njime smo, tj. nalazimo se u njegovoj prisutnosti kad svu svoju pažnju usmjerimo na njega.

Bog nas je pozvao na svetost. Starozavjetna riječ za svetost znači odvojenost od svijeta i usmjerenost na Boga. Kad svu pažnju usmjerimo na Boga i na riječi koje izgovaramo, čitamo, slušamo ili o njima razmišljamo, tad svjesno izlazimo iz svijeta i ulazimo u prostor Duha, u Božju prisutnost; tada se posvećujemo, tada nas Bog mijenja.
Kandidatima za krizmu ovo nije teško shvatiti jer u današnje vrijeme raznoraznih internetskih igrica, ali i platformi poput TikToka i drugih, mladi jako dobro znaju da se vrlo često toliko zadube u to što rade da se potpuno isključe iz okoline, da prestaju biti svjesni prolaska vremena, da niti vide, niti čuju što se oko njih događa, a često nisu svjesni ni vrućine ni hladnoće, ni gladi ni žeđi… Do sličnog „zadubljivanja‟ dolazi i kad se molitva događa u daru pobožnosti.

Božja prisutnost najveća je korist dara pobožnosti

Bilo da čitamo Sveto pismo ili da razmišljamo (meditiramo) o bilo čemu što je povezano s Bogom, bilo da prisustvujemo svetoj misi ili euharistijskom klanjanju, da slavimo Boga pjevanjem, da preispitujemo savjest i kajemo se, molimo krunicu, litanije ili neku drugu molitvu, uvijek bismo to trebali činiti tako da smo odvojeni od svijeta i „zadubljeni‟ u Boga.

Bog želi da uživamo u njegovoj prisutnosti pa nam zato daje da možemo iskusiti njegov mir, radost, blizinu, ljubav, zaštitu, izlječenje i oslobođenje…

Božja prisutnost najveća je korist dara pobožnosti. Neki tu tako primamljivu prisutnost nazivaju pomazanjem. Bog želi da uživamo u njegovoj prisutnosti pa nam zato daje da možemo iskusiti njegov mir, radost, blizinu, ljubav, zaštitu, izlječenje i oslobođenje; daje nam da možemo čuti ono što nam govori. Ta se ljubeća prisutnost, pogotovo u prvim godinama nakon krštenja u Duhu Svetome, očituje i kroz emotivna i tjelesna iskustva. Tako, npr., za vrijeme molitve možemo osjećati ugodnu toplinu ili osvježavajući povjetarac, trnce (strujanje) ili čak fizičke dodire po kosi ili licu; možemo zatvorenih očiju gledati prekrasne boje kako se prelijevaju, osjećati natprirodni mir ili radost… Sva ta očitovanja daju nam na ljudima neshvatljiv način osjetiti da smo od Boga ljubljeni i prihvaćeni. Ta nas voljenost i prihvaćenost uvijek iznova privlači u molitvu. Kad postanemo zreliji u daru pobožnosti, osjetilna spoznaja prerasta u duhovnu.

Dar pobožnosti mijenja našu osobnost

S pobožnošću polako ali sigurno dovodimo Božju suverenost i njegovo Gospodstvo u pojedine dijelove vlastite osobnosti

Dar pobožnosti mijenja našu osobnost postupno i temeljito. S pobožnošću polako ali sigurno dovodimo Božju suverenost i njegovo Gospodstvo u pojedine dijelove vlastite osobnosti. Taj je proces vrlo sličan onome kad su Izraelci osvajali Kanaan. Kanaan ili, kako ga Biblija još naziva, obećana zemlja ili zemlja u kojoj teče med i mlijeko, slika je naše duše. Zamislimo svoju dušu kao potpuno ili djelomično okupirani teritorij koji treba osloboditi. Neoslobođeni dijelovi tog teritorija predstavljaju dio naše naravi zarobljene pojedinim grijesima (oholost, ponos, škrtost, lakomost, lijenost, laž, neumjerenost, bludnost, neopraštanje, nezainteresiranost za Boga…), grešnim ovisnostima i navezanostima (pušenje, alkohol, droga, kocka, pornografija, osuđivanje, ogovaranje, neopraštanje…), negativnim osjećajima (odbačenosti, neželjenosti, manje vrijednosti, krivnje…), strahovima, nemirima…

…dar pobožnosti apsolutno je nezamisliv bez goriva, tj. bez razmatranja Božje riječi

Iza grijeha ili grešne ovisnosti, negativnih osjećaja i strahova gotovo uvijek stoji grešan ili barem pogrešan unutarnji stav, i zato je mijenjanje (obraćenje, otkupljenje, posvećenje, oslobođenje) gotovo uvijek povezano s mijenjanjem unutarnjih stavova. Stavove možemo promijeniti ako ih suočimo s Božjom riječju u razmatranju. Zato je i dar pobožnosti apsolutno nezamisliv bez goriva, tj. bez razmatranja Božje riječi.

Iz novog, izmijenjenog, izdanja knjige „Sila odozgor“ autorâ Josipa Lončara. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.