Foto: Shutterstock
Još jedno impresivno čudo, karakteristično po krvi koja je obilno potekla iz posvećene hostije, je i ono iz Ferrare. Događaj koji je snažno odjeknuo jer se također zbio u javnosti, pred velikim brojem vjernika okupljenima na misi. Za euharistijsko čudo iz Ferrare znamo točan dan: dogodio se 28. ožujka 1171. godine.
Bio je Uskrs. Otac Petar, poglavar Reda regularnih kanonika sv. Augustina, slavio je svečanu uskrsnu misu u crkvici svete Marije u Vadu koja se nalazila na periferiji grada, blizu jednog guada (‘jarak’), odakle potječe ime.
Ocu Petru su pomagala još tri brata: Bono, Leonardo i Aimone. Crkvica, niskoga krova, iz VII. stoljeća, bila je prepuna redovnika, redovnica i laika. Kad je svećenik uzeo u ruku hostiju i prelomio je za pričest, dogodilo se nečuveno. Događaj koji, kako stoji u starim kronikama, ispuni „celebranta svetim strahom a puk natiskan u crkvi velikim čuđenjem”.
„Dok je svećenik lomio hostiju, iz nje se izlila krv“
Ne znamo točno što se dogodilo. Različite verzije koje prenose slučaj nisu jednoglasne. U jednom se detalju slažu: dok je svećenik lomio hostiju, iz nje se izlila krv, toliko snažno i obilno da je uspjela dohvatiti strop i ostaviti crvenkaste mrlje. Taj materijalni događaj bio je popraćen vizijom koju su svi prisutni mogli vidjeti, a to je vizija Krista u obliku „stvarnog ljudskog mesa” (kako se čita u starim kronikama).
Koje značenje dati izrazu „stvarno ljudsko meso”? Neki su napisali da su svi prisutni na misi vidjeli Isusa u stanju patnje, osuđenom na smrt na križu; drugi su zapisali da se Krist pokazao u liku djeteta, kako se već događalo u drugim situacijama u prošlosti.
Ne tražeći odgovor na ovaj detalj, ostaje činjenica da su različite kronike suglasne u izvještaju da je krv izašla iz hostije takvom silinom da je umrljala strop prezbiterija te da su svi ljudi vidjeli krv i Isusa u obliku „stvarnog ljudskog mesa”.
Crkvene vlasti odmah su se zainteresirale za događaj. Ferrarski biskup Amato požurio je vidjeti i prikupiti svjedočenja. Iz Ravenne je stigao nadbiskup Gerardo. Regularni kanonici sv. Augustina koji su služili u crkvici imali su sjedište u Ravenni pa je stoga ravenski nadbiskup odmah intervenirao. Dvije crkvene vlasti izvijestile su svoje zajednice. Usmena predaja o ovom čudu trajno se održala. Nekoliko godina nakon događaja, u crkvicu su došla moliti i dvojica papa: Aleksandar III. 1177. godine i Urban III., deset godina kasnije, 1187. godine.
„Dragulji Crkve”
O čudu postoji bogata pisana dokumentacija sastavljena od izvješća, biskupskih, nadbiskupskih i papinskih bula, ali svi datiraju iz kasnijih stoljeća. Bula kardinala Miglioratija potječe iz ožujka 1404. godine, a ona pape Eugenija IV. je iz travnja 1442.godine. Riječ je o vrlo važnim dokumentima koji svjedoče kako je Crkva oduvijek pripisivala veliku važnost ovom događaju, smatrajući ga pouzdanim.
Krajem XV. stoljeća stara crkvica je zamijenjena velikom bazilikom, koju je sagradila umjetnička škola Biagia Rossettija.
U poprečnu lađu ugrađen je dio stare crkvice na kojem se još mogu vidjeti tragovi čudesne krvi. Izgradnja crkve je također svojevrstan dokument koji potvrđuje neprekinutu tradiciju.
Nedavno je pronađen jedan dokument koji je vrlo važan jer potječe iz vremena čuda. Radi se o rekonstrukciji događaja koju je napisao Gerald iz Walesa, glasoviti povjesničar, koji je proveo život putujući svijetom i u svojim dnevnicima bilježio, vrlo precizno i pedantno, sve ono što je svojim očima mogao vidjeti. Krajem XII. stoljeća došao je u Italiju. Putujući prema Rimu, zaustavio se u Ferrari kako bi skupio informacije o čudu koje se dogodilo u tom gradu. U jednom tekstu iz 1197. godine Gerald je ispričao što je vidio i doznao od svjedoka. Taj tekst je umetnuo u svoje djelo „Gemma Ecclesiastica” („Dragulji Crkve”) koje je objavljeno u nekoliko europskih država. Dakle, tridesetak godina nakon događaja, za čudo iz Ferrare znalo se u Francuskoj, Normandiji, Walesu i Irskoj.
O knjizi
Ova je knjiga izvrsna priprema za misu… Preporučam Vam da prije svake svete mise pročitate barem jedno poglavlje. Naime, vjerujem da razmišljajući o Isusovoj stvarnoj prisutnosti u Euharistiji možemo na misi sudjelovati djelatnije i plodonosnije.
Josip Lončar
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
