Foto: Pixabay
Ujutro 29. prosinca 1230. godine, stariji svećenik imenom Uguccione slavio je misu u crkvi sv. Ambrozija, jednoj od najstarijih u Firenci. Bio je ujedno i kapelan časnih sestara čiji je samostan uz crkvu.
Kapi posvećenog vina na dnu kaleža pretvorile se u zgrušanu krv
Svećenici su dužni po završetku mise dobro očistiti kalež koji je sadržavao posvećeno vino i uvijek to čine temeljito, koristeći se maramicom koja služi samo za tu namjenu. Međutim, možda zato što je bio star i aljkav ili zbog starosti nije dobro vidio, Uguccione je to površno učinio, te su na dnu kaleža ostale kapi posvećenog vina.
…uzimajući ponovno kalež kako bi slavio misu, vidje na dnu kaleža nešto čudno. Dobro je pogledao te primijetio da su kapi vina koje je jučer ostavio postale zgrušana krv
Dan kasnije, uzimajući ponovno kalež kako bi slavio misu, vidje na dnu kaleža nešto čudno. Dobro je pogledao te primijetio da su kapi vina koje je jučer ostavio postale zgrušana krv. Preplašio se. Misleći da ne vidi dobro, pozvao je časne sestre koje su utvrdile isto. Požurili su i drugi svećenici i uglednici te svi vidješe čudo. Kako bi bolje sačuvali tekućinu, Uguccione i sestre stavili su krv u staklenu ampulu.
Biskup je dao provjeriti zgrušanu krv brojnim osobama i stručnjacima te se uvjerio da se u crkvi sv. Ambrozija doista dogodilo veliko čudo
U međuvremenu se vijest proširila gradom. Ljudi su dolazili gledati čudo. Kad je o svemu obaviješten biskup Ardingo iz Pavije, naredio je da mu se donesu kalež i ampula. Zadržao ih je gotovo godinu dana. Pokazao je i dao provjeriti zgrušanu krv brojnim osobama i stručnjacima te se uvjerio da se u crkvi sv. Ambrozija doista dogodilo veliko čudo. Stoga, kad je odlučio vratiti kalež i ampulu, htio je to učiniti svečanom ceremonijom. Dao je napraviti raskošno svetohranište u koje je položio relikvije čuda te u svečanoj procesiji u kojoj je sudjelovalo mnoštvo ljudi i svi pripadnici gradske vlasti, prenio ga iz biskupije u samostan u Firenci.
Odanost puka ostala netaknuta do danas
Sjećanje na čudo u Firenci je ostalo uvijek živo. Firentinska Republika izravno se brinula o relikvijama. Ustanovila je odbor sudaca i bilježnikā koji je imao zadatak paziti kako bi relikvije bile najbolje očuvane. U odboru je bilo glasovitih osoba kao što su Marsilio Ficino, Angelo Poliziano i Pico della Mirandola. Godine 1348. kada je gradom zavladala kuga, relikvija je nošena u procesiji. Papa Bonifacije IX. je 1399. godine crkvi sv. Ambrozija odobrio milosti Porcijunkule iz Asiza. Godine 1481. kipar Mino da Fiesole je za relikvije izradio veličanstveno mramorno svetohranište, a 1498. godine Cosimo Roselli čudu je posvetio jednu svoju fresku. Krajem 18. stoljeća za relikvije se počelo manje skrbiti. Gradske su vlasti ukinule odbor sudaca i bilježnikā koji su vodili brigu o čudu te su prestali subvencionirati godišnje slavlje s tradicionalnom procesijom.
Početkom 19. stoljeća samostan časnih sestara uz crkvu sv. Ambrozija je zatvoren, a potom i srušen. Vlasti su potpuno zanemarile čudo, ali je odanost puka ostala netaknuta te se nastavlja i danas. Godine 1930. svečano je obilježena sedamstota obljetnica čuda.
Do 1966. godine u crkvi sv. Ambrozija čuvali su se različiti spisi o tom davnom događaju. Međutim, u glasovitoj poplavi te godine, koja je uništila brojna umjetnička djela u Firenci, nestali su i svi izvorni dokumenti o euharistijskom čudu. Nasreću, o čudu su objavljene mnoge knjige koje su, unatoč nestalim originalima, i danas dostupne čitateljima.
Ulomak iz knjige „Krv Kristova“ autora Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.Pročitaj i ovaj članak o Euharistijskom čudu:
Mrzio je Isusa i hostiju, sve dok nije doživio ovo nadnaravno iskustvo
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
