Kršćanska amaterska poezija

MARINA

Eto vidiš, providi Bog Pogleda me baba onim svojim očima i vidjeh u njima mudrost koja se ne može nigdje naći, naučiti u knjigama, steći, ni kupiti...

baka i unuka u zagrljaju

Foto: Ekaterina Shakharova, Unsplash

 

 

Nije ona da ništa ne zna

Nađoh je gleda televiziju.
Zamišljena.

„Dođider, sidni ovde do mene.
Aj namazat ću ti masla, jutros mliko izmela.”

Ustade brzo, kao da joj se žuri.

Razli se miris svježeg kruha.

„Lipo ko duša”
Rekla bi moja mater.

Pomilova me baba po licu. Zaliza mi kosu, sjede i poče pričati tiho, sjetno.
Lice joj mirno a duboke zelene oči kao dva smaragda.
Sjaje.
Govorili da sličim na nju,
a ja ponosna bila ne zbog boje očiju njenih i mojih,
već zbog tog njenog mira u očima kojeg sam htjela imati i ja
Ne znajući tada koliko borbe stane u sve te godine života
Koliko poraza su vidjele te oči
Neprospavanih noći, strepnje, briga
noseći breme vremena u kojemu živi i pobjeda koliko je u njih stalo Ljubavi nad mržnjom,
zlom pa su tako mirne
te oči na smežuranom tijelu što sjaje djetinjim sjajem.

„Moj sine ima se svega, a nije tako vazda bilo.
Škrta ova naša zemlja bila, a kamen tvrd. Kopao se svaki pedalj.
Muškadija kopala povazdan.
Išli jedni u drugi, pomagali. Nekako se moglo priživit
A išli su neki i u svit.
Evo moja kona zakopala čovika. Osto joj sin malešan
I šta će
Mučila se kopala i ona koliko je mogla. Odranila sina.
I on ti je otišo svit. Slao materi vazda
ničega nije bila željna”

„Eto vidiš, providi Bog.”
„Moj sine, nije niko nikog pito oće li se rodit.
Živ si i živi
Roditelj živi za dicu i ne pita oće li mu ljubav vratiti.
A eto fala Bogu dica vide
ko manje ko više
kako ko more.
Srce materino ne pravi razlike.”

„Jednom je on poveo sa sobom da očima svojim vidi di je on.
I vidila. Kaže da radi puno.

A sta ćeš
Još mu malo do penzije.”

„Oćeš se napiti mlaćanice?
Lipa je.
Blaga.”
Upita me baba i vrati me u stvarnost.

„Razgali mlaćanica po ovoj vrućini”

„Oćeš li me nesto poslušati?
Ajde sad kad navrviš kraj konine kuće poviri gori li joj televizija.
Kupio joj sin. Ona jadna mislila da je oni odotud vide
nije oka sklopila svu noć”

Izleti mi grohot smijeha.

Baba ozbiljna.

„Nije sine da ona ništa ne zna”
Blag osmijeh joj učas zatitra na usnama
Pogleda me baba onim svojim očima
I vidjeh u njima mudrost koja se ne može nigdje naći,
naučiti u knjigama, steći, ni kupiti
Mudrost koja je dana onima koji Boga ljube cijelim bićem i bližnjega kao samoga sebe!
Marina

 

 

Za Book.hr priredila A. P.

 

 

 

Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), možete skenirati kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine‘.

Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.

Podatci za plaćanje nalaze se na ovoj poveznici.

 Želim donirati mjesečnu ‘timarinu’:

Želim donirati godišnju ‘timarinu’

Podržite naš rad

Ako Vam se svidio ovaj članak, podržite nas donacijom! Jednostavno je – samo skenirate kod.

 

Želim donirati 1 EURO:

Želim donirati 5 EURA:

 

Želim donirati 10 EURA :

 

 

Na taj način omogućujete nam da nastavimo s radom.

 

Hvala!

 

❤️

 

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh