Očaj, obeshrabrenost, problemi? Svjesni ratnog vijeća pakla protiv nas, moramo se sjetiti što je Izaija prorokovao: „Neprijatelj će biti slomljen i njegovo oružje uništeno. Gospodin će ga smrskati. Svi će njegovi savjeti, planovi i zadaci propasti. Isus Krist nikada neće biti zbačen s prijestolja. Budete li jednostavno vjerovali, ostat ćete čvrsto stajati“ (vidi Iz 7,4-7).

…

Demon: Pogodio sam je strelicom straha od smrti. Bio sam uvjeren da je gotova, ali ona je zavapila: ‘Emanuele, molim te, pomozi mi’…

„Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel’’ (Iz 7,14)

Kao kršćanin, već ste čuli biblijsko učenje na temu duhovnog ratovanja. Većina takva učenja usredotočena je na Pavlovo upozorenje Crkvi u Efežanima 6,12: „Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstva, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mračnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima.’’

Možda se pitate kako i kada započinje to duhovno ratovanje. Početak svega duhovnog ratovanja nalazimo u Postanku 3. Sotona je upravo kušao Evu u edenskom vrtu. Prevario ju je navevši je da pojede plod sa zabranjenog stabla. U samom tom trenutku, Bog je objavio rat đavlu. Vrlo jasno i glasno rekao je Sotoni: „Kad si to učini(o)… neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu“ (Post 3,14-15).

Bog je upozorio Sotonu! „Nastojao si uništiti djelo mojih ruku. Zbog toga proglašavam da će jednoga dana žena roditi dijete koje će biti moj vladar. To će dijete biti tvoj neprijatelj…“

Bog je upozorio Sotonu! Kao što nam otkriva Pismo, rekao mu je: „Nastojao si uništiti djelo mojih ruku. Zbog toga proglašavam da će jednoga dana žena roditi dijete koje će biti moj vladar. To će dijete biti tvoj neprijatelj. Ujedat ćeš ga za petu i misliti da si ga porazio. Ali će kasnije on svoju nogu staviti na tvoju glavu i zdrobiti je. Desetkovat će svu tvoju snagu i vlast. I potpuno će te poraziti i uništiti tvoje kraljevstvo tame.“

Sotona se sigurno užasnuo nad tim vijestima. Vjerojatno se uspaničio te je mislio: „Hoću li prepoznati kad stigne to sjeme? Tko će biti to dijete, tko će biti taj koji će ukloniti svu moju moć i uništiti me? Kad će doći? Kako bih ga mogao prepoznati?“

Sotona nije sveznajuć. On nije mogao znati o kome Bog govori kad je govorio o tom sjemenu. Svakako, đavao je znao za Krista prije nego je pao s neba. Tada je bio Lucifer, dio nebeskoga Božjeg vijeća. Očito je poznavao jedinorođenoga Očeva Sina. Ali jednom kad je bio zbačen s neba, više nije bio upućen u Božje planove. Ništa nije znao o utjelovljenju koje se trebalo dogoditi. A sada, kad je Gospodin objavio rat, Sotona ni na koji način nije mogao točno znati što će se dogoditi. Nije znao tko će biti to dijete koje će doći, tko će biti njegova majka i kada će ga roditi.

Kad je Eva rodila Kajina, svog prvorođenca, Sotona je vjerojatno zadrhtao. A i Eva je vjerovala da je Kajin to obećano sjeme jer je objavila: „Muško sam čedo stekla pomoću Jahve“ (Post 4,1). S druge strane, đavao se vjerojatno pitao: „Bi li to moglo biti obećano dijete, sjeme koje će biti moj zatirač?“ Mogu zamisliti olakšanje koje je osjetio kad je Kajin ubio svoga brata Abela. Sotona je shvatio: „Ovaj čovjek ni na koji način ne može biti sveto sjeme. On ne pokazuje karakter neba jer je počinio zlo.“

Ujedat ćeš ga za petu i misliti da si ga porazio. Ali će kasnije on svoju nogu staviti na tvoju glavu i zdrobiti je. Desetkovat će svu tvoju snagu i vlast. I potpuno će te poraziti i uništiti tvoje kraljevstvo tame.“

Međutim, Sotona je morao osjećati istu paniku svaki put kad se na sceni pojavio neki pravednik. Pitam se, što je mislio kad se pojavio pobožan Enoh, za koga je rečeno da je hodao s Bogom? Enoh je živio 365 godina i sve je svoje dane propovijedao pravednost. Đavao je morao živjeti u strahu sa svakom godinom života toga pobožnog čovjeka pitajući se je li Enoh njegov zatirač. Sotona je vjerojatno isto mislio i za pravednog Nou, za kojega Pismo govori da je našao milost u očima Gospodnjim.

Bez sumnje, Sotona je odahnuo kad je Enoh iznenada nestao, uzet u nebo od samoga Gospodina. Taj čovjek nije mogao biti utjelovljeno sjeme. Isto tako, đavao je vjerojatno osjetio olakšanje kad je vidio Nou pijanog. U oba slučaja, Sotona je mogao odahnuti od olakšanja.

Zatim je na scenu došao Abraham. Zamišljam Sotonu kako u to vrijeme drhti od užasa. Abraham je bio sin jednog štovatelja idola, ali nešto je bilo posebno u vezi s tim čovjekom. Kad mu je Bog rekao da iščupa kolčiće svoga šatora i otputuje u daleku zemlju, Abraham je odmah poslušao. A kasnije, kad je došao u Betel, sagradio je oltar Gospodnji. Nakon toga, Sotona je vjerojatno nastavio izbliza promatrati svaki Abrahamov korak.

Đavao se vjerojatno naslađivao kad je Abrahamova žena Sara bila uzeta u faraonov harem, uvjeravajući se: „Ovo sigurno nije žena koja bi rodila pravedno sjeme. Vjerojatno će zanijeti s faraonom i roditi poganskog sina. Takvo dijete ne može biti svetac.“ Sotona je vjerojatno činio sve što je bilo u njegovoj moći da se Sara onečisti u haremu. Ali Bog ju je nadnaravno zaštitio.

Jišmaelovo ime znači „Bog će čuti“, ali on ipak nije bio sjeme

Đavao je vjerojatno na trenutak odahnuo kad je čuo da Abraham govorio poluistinu da bi se zaštitio. Još je više odahnuo kad je inoča Abrahamu rodila Jišmaela. Sad je đavao vjerojatno mislio: „Sa sigurnošću znam da ovaj ne može biti sveto sjeme. Rođen je od inoče.“ Jišmaelovo ime znači „Bog će čuti“, ali on ipak nije bio sjeme.

Kako su prolazile godine, Sotona je vidio Izaka i mnoge druge pravednike koji su došli i otišli. Na kraju je Mojsije prorokovao da će u posljednje dane doći čovjek koji će biti poput njega. (Time je mislio da je on samo slika, nagovještaj Mesije.) U toj je točki Sotona znao da je dolazak njegova zatirača određen za neki datum u daljnjoj budućnosti. I tako, kad je god pojedini prorok govorio o dolazećem Mesiji, đavao je obraćao pozornost na njegove riječi. Proroci su unaprijed govorili o mjestu djetetova rođenja i nagoviještali da će izaći iz Judina plemena. Štoviše, rodit će ga djevica.

Dopustite mi da vas ovdje podsjetim na princip koji smo naučili u prethodnom poglavlju.

Naše duhovno ratovanje nikad nije bilo s tijelom i krvi. To je uvijek bio rat između nebeskog Oca i đavla

Naše duhovno ratovanje nikad nije bilo s tijelom i krvi. To je uvijek bio rat između nebeskog Oca i đavla. Bog je objavio rat Sotoni proričući da će doći sveto sjeme koje će ga uništiti. I sve od toga vremena, đavao je vodio rat pokušavajući uništiti to sjeme.

Mislim da znam kada je Sotona dobio prvi nagovještaj odakle će sjeme doći. U Postanku 17 Bog je obećao Abrahamu potomstvo u njegovoj starosti i da će to potomstvo on umnožiti. Vjerujem da je Sotona načuo taj razgovor. Kad je Bog načinio savez s Abrahamom i njegovim potomstvom govoreći: „Abrahame, dat ću ti sina i sklopit ću vječni savez s njim. Obećavam ti da će taj tvoj sin biti otac mnogih naroda“, naćulio je uši. Bog je rekao i Sari: „Savez svoj sklapam između sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe – Savez svoj za vjekove : ja ću biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe“ (Post 17,7)

Dakako, Izak, Abrahamov sin, nije mogao biti prorečeno sjeme. Ali sjeme – Sotonin zatirač – dolazilo je kroz Izakovo sjeme, od Abrahamova sjemena.

Sotona je poznavao Pismo i istraživao ga, proučavajući svako proročanstvo o dolazećem Mesiji

Svjesni smo da đavao poznaje Pismo. Iskrivljavao ga je dok ga je citirao Isusu iskušavajući ga u pustinji. Dakle, neprijatelj je sigurno iz starozavjetnih proročanstava znao da će Krist doći na zemlju kroz utrobu neke žene. I znao je da će na kraju taj Mesija doći da spasi čovječanstvo i uništi njegovu moć. Ali pitanje je bilo kroz koju ženu će se roditi to dijete? I gdje i kada će doći?

Kad je đavao čuo Božja obećanja Davidu, saznao je još neke ključne stvari. Dok je Natan prorokovao Davidu, iznenada je slika postala daleko jasnija: „Idi i reci mome sluzi Davidu… Jahve će ti podići dom… Podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela i utvrdit ću njegovo prijestolje zauvijek. Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin“ (2 Sam 7,5.11-14).

Bez ikakve dvojbe, Natan je prorokovao da će Bog poslati svoga vlastitog Sina Isusa da uspostavi njegovo vječno kraljevstvo. A taj će Sin biti Abrahamovo sjeme, Lav iz plemena Judina.

 Neki vjeruju da je Natan govorio o Salomonu, pravom Davidovu sinu. Na kraju krajeva, Salomon je, podigavši hram u Jeruzalemu, sagradio dom Božji. Ali hram koji je Salomon sagradio trajao je samo nekoliko stotina godina. Na kraju ga je sam Bog srušio i odbacio kao gadost. Štoviše, prema Natanovu proročanstvu, dom koji će podići sjeme Božje trajat će zauvijek. Zbog toga je jasno da je hram o kojem govori Natan tijelo Isusa Krista, njegova Crkva.

Drugi razlog zbog kojega neki učitelji vjeruju da ovaj odlomak govori o Salomonu sljedeća je rečenica. Naš prijevod o tom sjemenu govori: „…ako učini što zlo, kaznit ću ga ljudskom šibom“ (2 Sam 7,14). No ovaj izraz nije pravilan prijevod toga retka. Izvorni hebrejski glasi: „Štoviše, u svom trpljenju za zlo, kaznit ću ga ljudskom šibom i ranama sinova ljudskih.“ Time odzvanja i odlomak u Poslanici Hebrejima koji govori da smo iscijeljeni Isusovim ranama – ranama trpljenja zadobivenima ljudskom šibom.

Sad se Sotona usredotočio na to područje i na to pleme. Vjerujem da je to razlog zašto su kroz čitavu povijest mnoga silna carstva i vojske išli protiv te majušne nacije

Dok je Natan prorokovao, đavao je vjerojatno znao da se približava otkrivenju identiteta sjemena. Čuo je kako je bilo rečeno da će odabrano dijete vladati kao Lav iz plemena Judina. Sad se Sotona usredotočio na to područje i na to pleme. Vjerujem da je to razlog zašto su kroz čitavu povijest mnoga silna carstva i vojske išli protiv te majušne nacije. Sjetite se: bila je to nestrateška, suha zemlja, uglavnom nastanjena pastirima s mnogo ovaca. Tamo u brdima nije bilo rude ni dragocjenih metala. Dakako, jednom je to bila zemlja meda i mlijeka. Ali u razdoblju o kojem govorimo, Juda je bio pogođen oštrim sušama. A u neka druga vremena, gotovo je bio uništen. Zašto su se, dakle, takva velika kraljevstva kao što su bili Egipat, Babilon i Asirija dizala protiv te beznačajne nacije?

Odgovor je jasan: te je ratove vodio đavao. On je htio ubiti sjeme; zbrisati ga s lica zemlje prije nego bi ono moglo uništiti njega. Sam je Sotona bio iza tih poganskih kraljeva, opsjednuvši ih i tjerajući da idu protiv majušnog Jude. Sotonin je jedini cilj bio da uđe u tu malu naciju i sruši njezinu vlast. Želio je ubiti Judina kralja i podići svog vlastitog vladara. Onda bi mogao živjeti u tom ljudskom pijunu vladajući i upravljajući nad tim plemenom i motreći svaki njegov pokret.

I tako, u tom prizoru u Izaiji 7 vidimo sliku sotonskog napada na ustoličenoga Krista u našim srcima

To nas dovodi do našega teksta u Izaiji 7

Ovo poglavlje otkriva jedno od Sotoninih najotvorenijih pokušaja da provede svoju zavjeru protiv Judeje. U jednom užasnom naletu, đavao je odlučio skršiti Jeruzalem, uništiti judejskoga kralja i na prijestolje podići svoga vlastitog čovjeka. Izaija 7 opisuje stvaran rat, no isto tako otkriva i snažnu sliku duhovnog ratovanja s kojim se danas suočavamo.

Sotona je nagovorio dva bezbožna kralja da napadnu Judeju. Imena tih dvaju kraljeva bila su Rason i Pekah, pogani koji „zavojštiše na Jeruzalem“ (Iz 7,1).

Sotonine planove protiv Judeje vidimo u savezu koji su sklopila ta dva čovjeka. Rason i Pekah odlučili su udružiti snage: „Pođimo, rekoše, na Judeju, uplašimo je i osvojimo da u njoj zakraljimo sina Tabelova“ (Iz 7,6).

U to je vrijeme judejski kralj bio Ahaz, zlikovac. No Sotona je bio jednako užasnut i od Ahaza, jer je i on bio iz Davidove loze. Đavao je donio odluku da taj čovjek treba biti pogubljen, inače će kroz njegovu lozu doći uništavajuće sjeme. I tako je Sotona krenuo u napad. Bio je uvjeren da će moći upotrijebiti Rasona i Pekaha da uđu u Jeruzalem, zarobe Ahaza i stave na judejsko prijestolje svoga vlastitog kralja.

Znamo da je Jeruzalem, Božji sveti grad, slika Crkve. On predstavlja kraljevstvo Božje u našim srcima, gdje kralj Isus sjedi na prijestolju i vlada u nama. I tako, u tom prizoru u Izaiji 7 vidimo sliku sotonskog napada na ustoličenoga Krista u našim srcima.

Gospodin je točno znao što đavao ima na umu. Ali je isto tako znao da će Sotonin plan biti uzaludan

Pod đavoljim vodstvom, Rason i Pekah izveli su velik i silan napad na Judeju. Brzo su svladali grad imenom Elat. Zatim su ta dva kralja raširila svoje vojske po zemlji, preplavivši gradove te zemlje. Sa 7. poglavljem već su zauzeli glavni dio Judeje.

Ako ne mislite da je sve to bio dobro isplaniran i Sotonom vođen rat, razmotrite hebrejska imena dvojice kraljeva. Ime Rason znači „otvoriti oči, osjetila“. A Pekah znači „dobro; ono što pruža zadovoljstvo“. Gdje smo ranije pročitali ova dva značenja? Prepoznajemo ih iz edenskog vrta, gdje je Sotona kušao Evu: „…stablo je dobro… ugodno za pogled, a za mudrost poželjno… Tada se obadvoma otvore oči“ (Post 3,6-7). Bez sumnje, Rason i Pekah predstavljaju sile mraka koje su se spuštale na Jeruzalem da bi ga uništile.

Na prvi se pogled čini da je Bog sâm uputio ova dva poganska kralja da napadnu Judeju. Pismo govori: „Jahve je počeo slati protiv Judeje aramejskoga kralja Rasona i Pekaha“ (2 Kr 15,37). No taj redak ne znači da je Bog doslovce upravljao tim zlikovcima. To jednostavno znači da nije zaustavljao Sotonu u njegovim planovima. Nemojte griješiti, Gospodin je točno znao što đavao ima na umu. Ali je isto tako znao da će Sotonin plan biti uzaludan.

Čovjek kojega je Sotona namjeravao staviti na prijestolje kralja Davida, zvao se „sin Tabelov“. Na hebrejskom to ime znači „svemoćni idol, božanstvo“

Sotona nije htio uništiti samo Ahaza već i judejske žene i djecu. Htio je uništiti i najmanju mogućnost da Abrahamovo sjeme dođe na vlast. A uz to, čovjek kojega je Sotona namjeravao staviti na prijestolje kralja Davida, zvao se „sin Tabelov“. Na hebrejskom to ime znači „svemoćni idol, božanstvo“.

Nakon što je Judeja većim dijelom bila zauzeta, Rason i Pekah sastali su se pred Jeruzalemom. Sad su namjeravali pokrenuti snažan napad na grad Božji. Tu vidimo neprijatelja koji ide na narod Božji sa svom silom iz pakla iza sebe. Jeruzalemski su vođe zadrhtali kad su čuli da je ta velika saveznička vojska zauzela položaj da zapodjene rat protiv njih: „…uzdrhta… i srce svega naroda, kao što u šumi drveće ustrepti od vjetra“ (Iz 7,2). Svi su se pitali: „Tko će zaštititi kuću Davidovu? Što će se dogoditi s obećanjima koja je Bog dao našemu bivšem kralju? Je li sjeme u opasnosti?“

Bog je svome sluzi Davidu već dao čvrsto obećanje: „Jahve se zakle Davidu zakletvom tvrdom od koje neće odustati: ‘Potomka tvoje utrobe posadit ću na prijestolje tvoje“ (Ps 132,11). Ukratko, Gospodin je Davidu govorio: „Uvijek će jedan iz tvojega sjemena, jedan od tvojih sinova, biti na prijestolju“. Nama je danas jasno da je Bog govorio o kraljevstvu koje će doći kroz Isusa. Prijestolje će zauzeti sâm Krist, sjeme Davidovo.

Nama je danas jasno da je Bog govorio o kraljevstvu koje će doći kroz Isusa. Prijestolje će zauzeti sâm Krist, sjeme Davidovo

No sada je Davidova kuća bila u potpunoj pomutnji. Zbog toga je Duh Božji sišao na Izaiju da odnese riječ kralju Ahazu. Gospodin je rekao Izaiji: „Pođi Ahazu kod gornjih vrata. Naći ćeš ga kako provjerava snabdijevanje grada vodom. Želim da mu preneseš ovu poruku: ‘Ahaze, kao što vidiš, vojska dolazi na tebe. Oni namjeravaju usred Jeruzalema postaviti svoga vlastitog kralja. Ali ne moraš paničariti. Ovako govori Gospodin: Njihovi se planovi nikada neće ostvariti.’“

„Pazi, smiri se, ne boj se, i nek ti ne premire srce od ovih dvaju ugaraka zadimljenih, od raspaljenog bijesa Rasona aramskog, i sina Remalijina, jer Aram, Efrajim i sin Remalijin smisliše tvoju propast. Pođimo, rekoše, na Judeju, uplašimo je i osvojimo da u njoj zakraljimo sina Tabelova. Ovako govori Jahve Gospod: To se neće zbiti: toga biti neće“ (Iz 7,4-7).

Izaija je pronašao Ahaza upravo gdje mu je Gospodin rekao da će biti. Kralj je pregledavao vodu koja je dolazila s vanjske strane jeruzalemskih zidina da bi bio siguran da ništa neće sprečavati snabdijevanje grada vodom kad stigne neprijatelj. Ovdje vidimo sliku čovjeka koji se potpuno uzda u svoje tijelo. Ahaz je već poslao delegaciju asirskom kralju pokušavajući unajmiti njegovu vojsku da spasi Jeruzalem. Nastojeći isposlovati obranu protiv ona dva kralja, cijenu je platio u srebru i zlatu.

„Ova su dvojica kraljeva poput ugaraka. Možda izgledaju opasni, usijani i gorući, ali ja sam iz njih izvadio oganj. Sad nisu ništa drugo nego dim. Ahaze, njihov plan protiv vas neće uspjeti. Samo budi tih, miran i uzdaj se u mene.“

Dakle, je li Božje obećanje Davidu uistinu bilo na kocki? Je li Lav iz Judina plemena zapravo bio u opasnosti? Ne prema onome što je Bog prorekao Izaiji. Gospodin je zapravo rekao: „Ova su dvojica kraljeva poput ugaraka. Možda izgledaju opasni, usijani i gorući, ali ja sam iz njih izvadio oganj. Sad nisu ništa drugo nego dim. Ahaze, njihov plan protiv vas neće uspjeti. Samo budi tih, miran i uzdaj se u mene.“

Ponekad se čini kao da će ista dva zadimljena ugarka, zvana poglavarstva i vlasti, u naše vrijeme nadvladati

I danas Sotonini zadimljeni ugarci navaljuju na našu planetu. Đavao je zadobio neke velike pobjede. Preuzeo je velik dio našega društva; otrovavši televiziju i internet, zauzeo je naše gradove izbacivši bujicu pokvarenosti protiv naroda Božjega. Uvjeravam vas da su ti napadi samo s jednom namjerom: đavao je na poslu da bi u vašem srcu skinuo s prijestolja kralja Isusa. Nemate ništa drugo što bi on htio, osim Isusa u sebi. On želi svrgnuti Gospodina u vašem srcu i sebe postaviti na prijestolje kao vladara vašeg života.

Žestoki napadi koji se danas događaju u našoj zemlji uopće nemaju ništa s politikom i kulturom. Sve to ima veze s Kristovim tijelom. Povremeno se čini kao da neprijatelj zadobiva mnoge važne pobjede u našem osobnom ratu protiv grijeha. On ima mnoge vjernike koji drhte misleći da su bespomoćni i da su njihove borbe beznadne.

Izaijine proročke riječi jednako se tiču i nas danas: „Budi pažljiv – obrati pozornost, ne paničari. Budi svjestan situacije koja se događa oko tebe. S obzirom da poznaješ Riječ Božju i osjetljiv si na Duha Svetoga, pouči se o tome. Ne dopusti da ti srce klone. Sotona može misliti da će zbaciti Krista s prijestolja u tebi i uspostaviti svoju vlast, ali Gospodin kaže da se to neće dogoditi. On jednostavno neće dopustiti da se to ostvari budeš li se potpuno pouzdavao u njega.“

Izaija je rekao Ahazu da se nema čega bojati: „Što se tiče kralja Rasona, njegova je vlast u smrtnim mukama. Neće proći šezdeset pet godina i od njegova naroda više neće biti nacije. Potpuno će biti zbrisani s lica zemlje. Kažem ti, Ahaze, ti kraljevi nisu ništa više od dima. Gospodin je ugasio njihovu vatru. Bez snage su. Zar ne razumiješ? Ti ljudi nisu tvoji istinski neprijatelji. Bog me poslao ovamo da ti kažem da ovo nije stvarni rat. To je samo jedan okršaj. Stvarni rat daleko je odavde. Bog kaže da je ova bitka pred tobom već završena, gotova. Dakle, nemaš se čega plašiti. Tvoje će prijestolje i dalje trajati budeš li vjerovao da ga je on uspostavio.“

Zatim je Izaija dao Ahazu jasno upozorenje od Gospodina: „Ako se na me ne oslonite, održat se nećete“ (Iz 7,9). Prorok je ovom bezvjernom kralju objasnio: „Dom Davidov i njegovo potomstvo vladat će jedino po vjeri. Moraš vjerovati da je Bog vjeran svojoj prisezi saveza.“

Sve je to vrijeme Izaija znao da se Ahaz pouzdaje u tijelo. Bio je potpuno svjestan da se kralj, sklapajući savez s Asirijom, oslanja na ruku čovjeka, kao i na svoju vlastitu umješnost i pamet.

Prvo, tu je onaj način na koji je Izaija nagovarao Ahaza: „Vjeruj i sigurno ćeš biti izbavljen“. To je put vjere, put potpunog pouzdanja u obećanja saveza Božjeg

Ovdje vidimo dva načina na koja narod Božji vjeruje da će biti izbavljen od Sotone i njegovih zamki. Prvo, tu je onaj način na koji je Izaija nagovarao Ahaza: „Vjeruj i sigurno ćeš biti izbavljen“. To je put vjere, put potpunog pouzdanja u obećanja saveza Božjeg. Zatim postoji i drugi način, onaj kojim je pošao Ahaz okrećući se snazi tijela. To je put ljudske pameti; poziv „kralju Snazi volje“ da dođe i spasi vas umjesto vašega pravog izbavitelja, kralja Isusa.

Možda su Sotonine vlasti podigle takvu žestoku duhovnu bitku protiv vas da ste uhvaćeni u zamku grešne navike. Bez obzira koliko ste jako molili, niste mogli postići pobjedu. Zbog toga sada u borbu s neprijateljem šaljete svoje tijelo. Oslanjajući se na svoju vlastitu ljudsku snagu, pokušavate „kupiti“ svoju pobjedu.

Ali to nikada ne funkcionira. Zašto? Boga ne zanima dati vam pobjedu samo nad jednim jedinim grijehom. Gospodin traži nešto više od vašega života od jedne puke požude ili navike. On zna da ovo nije samo jednokratna bitka. On vidi duhovni rat koji vaš neprijatelj neprestano vodi protiv vas. I on vam želi dati pobjedu koja će vas za dugo učvrstiti. On želi da ste u stanju reći više od ovoga: „Jednom sam u svome životu imao ovaj grijeh, ali sam ga sada pobijedio.“ Umjesto toga, on želi da budete potpuno učvršćeni u svojoj vjeri u njega i da znate da apsolutno ništa ne može uništiti Kristovu vlast u vašem srcu. Na taj način, kad neprijatelj ponovno dođe protiv vas svladavajući vas strašnim napadima iz pakla, nećete se morati savijati poput stabla na vjetru.

To je upravo ono što je Bog htio da učine kralj Ahaz i Judeja. Iako je Ahaz bio pokvaren kralj, a narod neposlušan i napola zaspao u svojoj vjeri, Bog ih je još uvijek štitio. Razlog zašto je Bog i dalje pritiskivao Ahaza bio je taj što ga je još uvijek ljubio. Iako je ovaj sjetilni kralj bio daleko od Gospodina, Bog ga je nepopustljivo pokušavao nagovoriti da ostavi svoje tjelesne putove i stavi svoje pouzdanje u njega.

Bog je poticao Ahaza: „Zaišti od Jahve, Boga svoga, jedan znak za sebe iz dubine Podzemlja ili gore iz visina“ (Iz 7,11). Gospodin je tom pokvarenom judejskom kralju uputio jedan nevjerojatan poziv. Govorio je Ahazu: „Tvoja je vjera slaba, ali želim da me zatražiš bilo kakav znak ili čudo s neba ili dolje iz pakla. Želim za tebe izvršiti neko čudo da bi se u tvom srcu rodila istinska vjera.“

Vjerojatno ste šokirani nad takvom Božjom ponudom jednom čovjeku. Možda mislite: „Nije li Isus rekao da samo zli naraštaj traži znak? Nije li rekao da postoji on sâm?“ Da, Isus je rekao upravo to. A ja vjerujem da je Krist upravo onaj znak koji je Bog želio pokazati Ahazu. Gospodin mu je htio otkriti svoju silu spasenja i izbavljenja kroz neko nadnaravno djelo svoje vlastite vjernosti. Doista, kad pobliže pogledamo, vidimo da čitav ovaj odlomak govori o Isusu.

Ali Ahaz je odbio tražiti Boga takvo djelo. Zašto? On je već odlučio vjerovati svojoj vlastitoj mudrosti. I htio je zamaskirati svoju tjelesnu odluku kao da je božanska. „Ali Ahaz odgovori: ‘Ne, neću iskati i neću iskušavati Jahvu’“ (Iz 7,12). Zli je kralj govorio: „Odbijam iskušavati Boga. Nikada ga ne bih tražio nadnaravni znak. To ne bi bilo sveto.“ Ahaz se ogrnuo plaštem samopravednosti, iskazujući svoju tjelesnost razmetljivim, pobožnim i vjerskim jezikom.

Kako je Gospodin odgovorio Ahazu? Rekao mu je: „Zato, sam će vam Gospodin dati znak“ (Iz 7,14). Bog je rekao: “Dakle, nećeš tražiti znak? Dobro, ali ja ću ti ipak jednoga dati.” Evo što je bio znak Gospodnji: „Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel“ (Iz 7,14). Ime Emanuel znači: „Bog je s nama.“

Evo što je bio znak Gospodnji: „Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel“ (Iz 7,14). Ime Emanuel znači: „Bog je s nama.“

I Izaiji i Ahazu bilo je jasno da to proročanstvo nema ništa s trenutačnom judejskom bitkom. Riječ koju je Bog ovdje donio bila je očito o nekom događaju koji će se ispuniti jednom u budućnosti. Ahaz je time sigurno bio zbunjen. Zašto bi mu Gospodin dao znak koji je očito pred njim? I vjerojatno je prigovorio Izaiji: „Prorokuješ o nekom izbavitelju koji možda još godinama neće doći. A što je sa sadašnjim ratom, našoj sadašnjoj opasnosti? Kakva korist sada za nas od tog proročanstva?“

Vjerujem da je Božji naum u izgovaranju te riječi Ahazu bio jednostavan. On je grijehom zaslijepljenog kralja uvjeravao da ako Jeruzalem bude postojao i u budućnosti, onda borba pred njim znači da ovo nije kraj Judeje. Bog je svom narodu tada, kao i svojoj Crkvi danas, davao vrlo jasnu poruku:

„Je li tvoja vjera tako slaba da mi ne možeš vjerovati za ovu svoju sadašnju bitku? Reći ću ti nešto što će podići tvoju vjeru za svaku bitku sada i u budućnosti. Na zemlju dolazi Emanuel, ‘Bog je s nama’. Zašto ti to govorim? Želim da znaš da će Judeja i u budućnosti opstati. A ako će tvoja nacija još biti ovdje kad godinama kasnije stigne Emanuel, onda se ne moraš brinuti u vezi s ovom sadašnjom bitkom. Ahaze, nisi u opasnosti. Kažem ti, na prijestolju na kojem ti sada sjediš i vladaš u budućnosti će sjediti Emanuel. To je Davidovo prijestolje. I neću dopustiti da mu itko naudi.

Zbog toga, Ahaze, bitka koja je pred tobom nije stvarna bitka. To je samo mali okršaj. Sotona nikada neće pobijediti Judeju. I neće podići svoje prijestolje u Jeruzalemu. Ja to jednostavno neću dopustiti. Već sam ti objavio da je ovaj rat pred tobom završio prije nego je počeo.“

„Budete li se pouzdavali u mene, nikada nećete biti ni u kakvoj opasnosti. Potrudit ću se da prijestolje bude učvršćeno. Zbog toga, oslonite se na mene, umjesto na ruku svoga tijela.“

Tako je i bilo. Bog je otpuhnuo one dvije sile koje su se približavale. A njegova poruka kroz sve to vrlo je jednostavna: „Budete li se pouzdavali u mene, nikada nećete biti ni u kakvoj opasnosti. Potrudit ću se da prijestolje bude učvršćeno. Zbog toga, oslonite se na mene, umjesto na ruku svoga tijela.“

Dolazio je posljednji rat, a trebao je započeti kad je prorečena djevica trebala roditi sina čije će ime biti Emanuel

Evanđelje po Mateju odzvanja Izaijinim proročanstvom o Emanuelu, djetetu koje se trebalo roditi: „Evo, Djevica će začeti i roditi sina, i dat će mu ime Emanuel – što znači: Bog je s nama“ (Mt 1,23). Taj odlomak govori i tko će to dijete biti: „Rodit će sina, i nadjeni mu ime Isus, jer će on izbaviti svoj narod od grijeha njegovih“ (Mt 1,21). Emanuelovo je ime Isus, što u potpunosti znači: „Isus je Bog s nama“. Kada je to „sjeme koje je Krist“ stiglo, taj se događaj nije mogao previdjeti. Sotona ni na koji način nije mogao promašiti vrijeme, mjesto i dolazak obećanog djeteta Isusa. O tome nije bilo sumnje jer je to bilo nagoviješteno iz samih nebesa. Anđeli su navijestili s visina: „Došao je“. Mudraci su izdaleka došli vidjeti ga. Pastiri s obližnjih brežuljaka došli su mu se pokloniti. A bio je nazvan Emanuel.

U toj je točki Sotona znao da njegov rat više nije samo okršaj. Sada je točno znao tko je odabrano dijete: Isus. Međutim, Bog je zaštitio dijete Krista od neprijatelja. Sakrio ga je u Egipat, gdje Sotona nije znao mjesto njegova boravka. Podsjećam vas, đavao nije sveznajući. Jedino što je znao bilo je ono što je otkriveno u Pismu – da će obećano dijete doći iz Betlehema.

Kada je Krist stigao, Sotona je upotrijebio Heroda da pogubi svu malu djecu na tom području nadajući se da je obećano dijete među njima. Zatim je trideset tri godine đavao pokušavao ubiti Isusa. Kada je Gospodin trebao započeti sa svojom javnom službom, Sotona ga je pokušavao uništiti nagovarajući ga da skoči s vrha hrama. Kroz čitav svoj život, naš je Gospodin neprestano bio suočen s neprijateljevim pokušajima da ga ubije.

Sotona i njegove demonske sile vjerojatno su bili uvjereni: „Sad je mrtav. Konačno smo ga ubili. To je to, kraj borbe. Toliko što se tiče sjemena. Pobijedili smo.“ Ali tri dana kasnije, aleluja! Isus se digao iz groba. Sjeme je bilo živo i zdravo!

Konačno su sile pakla pomislile da je njihov trenutak trijumfa došao na križu. Kada je Isus bio ubijen, sav je pakao sigurno slavio. Sotona i njegove demonske sile vjerojatno su bili uvjereni: „Sad je mrtav. Konačno smo ga ubili. To je to, kraj borbe. Toliko što se tiče sjemena. Pobijedili smo.“ Ali tri dana kasnije, aleluja! Isus se digao iz groba. Sjeme je bilo živo i zdravo!

Kakvo je to iznenađenje moralo biti za Sotonu! Upravo kao što je Bog nagovijestio u edenskom vrtu, đavao je jedino uspio ujesti Isusa za petu. Ali otrov uopće nije djelovao. A sada, kad se peta vratila, potpuno je zdrobila neprijatelju glavu. Kralj Isus sada je bio na prijestolju. Krist, sjeme Davidovo, jednom je zauvijek porazio Sotonu, pobijedivši i njegova poglavarstva i sile. A danas mi unaprijed čekamo dan kada će Bog zanavijek baciti neprijatelja u ognjeno jezero gdje će biti mučen u vijeke vjekova.

Krist, sjeme Davidovo, jednom je zauvijek porazio Sotonu, pobijedivši i njegova poglavarstva i sile. A danas mi unaprijed čekamo dan kada će Bog zanavijek baciti neprijatelja u ognjeno jezero gdje će biti mučen u vijeke vjekova

Što to sve znači za nas danas?

Krist je u slavi i neprijatelj mu više ne može nauditi. Ali mi smo još uvijek na zemlji, uključeni u duhovno ratovanje s đavlom i njegovim poglavarstvima i vlastima.

Što to, točno, znači da je Isus porazio Sotonu i dao nam pobjedu?

Kad govorimo o tome da je đavao poražen, mislimo na njegov cilj da uništi sjeme. Neprijatelj sada ne može dotaći Isusa jer Krist sjedi Ocu s desne strane u slavi, izvan dosega Sotone. Zbog toga, bitka je gotova, završila je. Neprijatelj ne može doseći svoj krajnji cilj – uništiti Krista, sjeme. Tijekom stoljeća koja su prošla, sva su se proročanstva ispunila i Sotona je izgubio rat. U tom smislu, Isus je đavlu oduzeo svu silu protiv njega.

No i mi smo sjeme. To uključuje svakoga tko je u svom srcu i umu na prijestolje postavio Isusa kao Gospodina i Spasitelja. Mi smo Kristovo vlastito sjeme – njegovo tijelo koje je još uvijek na zemlji. A kad je Isus uzišao u slavu, Sotona je objavio rat njegovu zemaljskom sjemenu. I tako, neprijatelj još jednom vodi rat, samo što je borba sada za srce naroda Božjeg. Đavolja strategija nije se promijenila. On još uvijek pokušava umarširati ravno u Novi Jeruzalem, što znači, u naše srce, te zbaciti Krista i posjesti sebe na prijestolje kao vladara nad našim životom.

Otkrivenje nam otkriva da je Sotona poslao bujicu vode za ženom da je uništi. Vidimo da se to danas događa svuda oko nas. Bujica pokvarenosti izlita je na zemlju s namjerom da uništi sjeme. A paklene vlasti još uvijek vode rat. Zli Pekah i Rason s kojima se mi danas suočavamo imaju samo jedan cilj: ubiti sjeme, Isusovu ljubljenu zaručnicu. Njihova je namjera: „Uništit ću Kristovo tijelo ovdje na zemlji, jedno po jedno. Ujest ću ga za petu i otrovati ga.“

Jeste li okrunili Isusa kao Gospodina i kralja svoga tijela, duše i duha?

Sjedi li Isus na prijestolju vašega srca? Vlada li on vašim životom kao glava, upravljajući svakim vašim djelom i odlukom? Ako je tako, paklene horde obilježile su vas kao metu za rat. I kao što je sigurno da je Sotona došao protiv Judeje, on dolazi i protiv vas. On će u vas uperiti sve oružje iz svoga arsenala – iskušenja, očaj, obeshrabrenje, nevolje. On to čini jer ide za jednim – da oslabi vašu vjeru i pouzdanje u Emanuela. Njegov je cilj navesti vas da ostavite Krista Gospodina.

Upravo se sada možete naći kako stojite u sotonskoj bujici vode do grla. Mahnito mlatarate rukama čineći najbolje što znate da biste se održali na površini. No bojite se da ćete ipak ubrzo potonuti. To je točno ono što se dogodilo Judeji u Izaijinoj knjizi. Evo što je vikao prorok:

„…navest će Gospod na vas vodu Eufrata, silnu i veliku kralja asirskog i svu slavu njegovu – i ona će izići iz rukava svoga, preliti se preko svih obala; provalit će u Judeju, razlit se i poplaviti je, popeti se do grla njezina, i krila će svoja raširiti preko cijele tvoje zemlje, o Emanuele“ (Iz 8,7.8).

Pogledajte kako je Gospodin odgovorio Judinim neprijateljima: „Poslušajte, vi kraljevi daleki, pašite se, bit ćete smrvljeni, pašite se, bit ćete smrvljeni“ (Iz 8,9). Izaija je navijestio: „Kujte naum – bit će uništen, dogovarajte se samo, bit će uzalud, jer s nama je Bog“ (Iz 8,10).

Izaijine smjele riječi danas se mogu jednako primijeniti na Crkvu Isusa Krista. Prorok nam govori: „Neka Sotona i njegove demonske sile smišljaju svoje planove. Neka se sastaju i kuju naume. Svi će se iskovani naumi i planovi izjaloviti. Oni nikada ne mogu zbaciti Krista s prijestolja njegova sjemena.“

Vjerujem da neprijatelj šalje određene glasnike iz pakla da nas udaraju. Tako je bilo u Starom i u Novom zavjetu. Stari zavjet prepoznaje kralja Perzije kao duhovni entitet – demonsku silu koja se suprotstavila anđelu Gabrielu, prouzročivši bitku koja je trajala danima. Isto tako, u Novom zavjetu Pavao govori o zlim tajnim službama u duhovnom području koje se bore protiv nas.

Zamišljam đavla i njegove kohorte kako održavaju pakleno vijećanje kujući rat protiv nas. To je zlo carstvo izgrađeno od zapovjednikâ, vlasti i gospodarâ raznovrsnih demonskih prevara svi pod vodstvom Sotone. Oni nagnuti, skupljenih glava, stvaraju strategiju svojih napada, ciljajući posebno na pomazane sluge koji su svoje živote potpuno podredili Isusovu gospodstvu. Oni su odlučili srušiti svakoga svetog propovjednika evanđelja, svakoga laičkog radnika, svakoga iskrenog vjernika koji je u svom srcu postavio Krista na prijestolje. Ako ste takav sluga, znajte da se i sada protiv vas iza vrata pakla stvara paklena strategija.

Jednom kad se ti zli duhovi slože u svojim planovima, dižu se i naoružavaju demonskim oružjem. Oni svoj tobolac pune otrovnim strelicama, premazanim zloćom, mržnjom, ogovaranjem. Zatim uzimaju svoje mačeve i počinju ih oštriti ljutnjom, osvetom, ubojstvom. Svoje noževe umaču u otrov očaja, zbunjenosti, obeshrabrenja. Na kraju ih Sotona šalje na zadatak da zarate protiv sjemena.

Zamišljam te zle ratnike kako idu naprijed puni ponosa i drskosti, uvjereni da će oboriti kraljevstvo Božje. Njihov bojni poklič je: „Uništimo sjeme, preuzmimo prijestolje!“ Odlučni su umarširati ravno u sveti Jeruzalem vašega srca, zbaciti tamo kralja Isusa s njegove vlasti i pripremiti prijestolje za Sotonu da sjedne na njega. Bez sumnje, te zle sile kreću na pojedine živote vjernika. Novi zavjet nam govori da je jedna takva sila krenula na Pavla. A ja vjerujem da je danas sve to istina i za svakoga kršćanina. Đavao šalje brojne zle duhove iz svoga ratnog vijeća sa zadatkom da nas kušaju i uznemiruju te da naše srce preplave osamljenošću, krivicom i očajem.

Zamišljam, primjerice, kako Sotona šalje jednoga od svojih najokrutnijih zapovjednika da muči jednu dragu staru sestru u Kristu koju poznajem. Ta je žena devedeset dvije godine molitveni ratnik koji pohađa našu crkvu. Nije baš poznata u našoj crkvi, ali u paklu je se boje jer ona živi jedino da bi ugodila Isusu. Demonskom biću koje je dobilo zadatak da krene na nju rečeno je: „Ona je tvoj zadatak. Idi sad i ubij je.“

No svjesni ratnog vijeća pakla protiv nas, moramo se sjetiti što je Izaija prorokovao: „Neprijatelj će biti slomljen i njegovo oružje uništeno. Gospodin će ga smrskati. Svi će njegovi savjeti, planovi i zadaci propasti. Isus Krist nikada neće biti zbačen s prijestolja. Budete li jednostavno vjerovali, ostat ćete čvrsto stajati“ (vidi Iz 7,4-7).

Volio bih vidjeti ratno vijeće kada se ratnici pakla vraćaju sa svoga zadatka

Nakon borbe, demonske vlasti moraju natrag k đavlu na raport. Dok se vraćaju, više se ne čuju bojni pokliči, nema više oduševljenja, nema više ponosa i drskosti. Sada ti ratnici ulaze u prostoriju vijeća spuštenih glava. Doživjeli su poraz i puni su ožiljaka i modrica te ližu svoje rane. Njihovo im je oružje bilo oduzeto, slomljeno i uništeno. Svi njihovi planovi koje su iskovali sveli su se na nulu.

Biće koje je bilo upućeno onoj staroj sestri molitve slini: „Mislio sam da će ona biti lak zadatak. Pogodio sam je otrovnom strelicom straha. Šaptao sam joj u uho da će ubrzo umrijeti. Odmah sam vidio učinak svoga napada. Nekoliko je sati žena bila obeshrabrena. Počela je sumnjati hoće li se Bog brinuti za nju. U tom sam trenutku pomislio da je gotova i bio sam uvjeren da sam pobijedio.

Ali se onda ta mala stara ženica spustila na koljena i zavapila: ‘Emanuele, molim te, pomozi mi. Dođi i izbavi me.’ A onda iznenada, Emanuel se pojavio. Dotakao je otrovanu mrlju kamo sam je pogodio i u tren je oka bila iscijeljena. Onda je dohvatio moj tobolac otrovnih strelica i ispraznio ga. Slomio je sve strelice i razbacao ih poput čačkalica. U tom me trenutku pogledao u oči i jedino što sam poslije znao bilo je da sam se našao na tlu s njegovom nogom na svome vratu. Pritisnuo mi je lice o tlo te me trčeći otposlao natrag.

Sotono, prije nego sam otišao, dao mi je poruku za tebe. Rekao je: ‘Upamti – ovdje živi Emanuel! Obavijesti svoje ratnike o tome. Ova žena nije sama. Dođeš li ponovno ovamo, morat ćeš se pozabaviti Emanuelom, Bog je s njom.“

Drugo je biće podiglo svoju glavu i zajaukalo: „Ja sam bio poslanik sa zadatkom da udaram apostola Pavla. Da bih ga oborio, učinio sam tom čovjeku sve što sam znao. Ali kažem vam, ništa nije djelovalo. Udarao sam ga, u brodolomu sam ga bacio u more, klevetao sam ga. Čitav sam svijet okrenuo protiv toga čovjeka. Izvukao sam svako oružje iz svoga arsenala i upotrijebio sve po redu. U jednoj sam točki pomislio da mogu otići jer je mrtav, ali kad sam se okrenuo da odem, čuo sam Pavla kako propovijeda glasnije nego ikada.

I tako sam ga bacio u tamnicu. Ali dok je Pavao u okovima molio i pjevao, pojavio se Krist Emanuel. Slomio je Pavlove okove, otvorio vrata tamnice i poslao apostola van da propovijeda jače nego ikada. Zatim me Emanuel pograbio i izbacio. Rekao mi je da je sve što sam učinio Pavlu bilo uzalud i da ga je to učinilo još snažnijim ratnikom.

Molim te, nemoj me više slati natrag na zadatak protiv Pavla. Svaki put kad pokušam slijediti apostola, s njim vidim Emanuela. I što više ga kušam, više se okreće Isusu. Preklinjem te, Sotono, pošalji nekoga drugog.“

Nikada nećete biti svjesni koliko puta je neko zlo biće bilo poslano na zadatak da vas napadne. Te su vas paklene vlasti bile željne iskušavati i testirati iznad granica vaše izdržljivosti i uništavati vam vjeru. No bez vašega znanja, svaki pojedini od tih duhova bio je otposlan natrag u kraljevstvo tame poražen, ranjen i osramoćen. Emanuel im se odupro. A sve što ste vi činili bilo je da ste se pouzdavali u njega. Vjerovali ste da je Bog s vama da vodi vašu bitku – i on je to i učinio. On ih je sve otjerao.

Sada sav pakao zna da je Isus na prijestolju vašega srca. Đavao je bio glasno poražen i zna da ne može dotaći Kristovo prijestolje u vama. Svaka sila u paklu svjesna je da je Emanuel s vama.

Ako je Emanuel s vama, tko može protiv vas?

Zamislite kršćanina koji je bio oslobođen od pornografije. Godinu ili više uživao je u čvrstoj pobjedi nad svojom bivšom navikom. A onda jednoga dana prolazi pored trgovine video filmovima i u izlogu vidi filmove koji oživljavaju njegovu staru požudu. Demonsko biće dodijeljeno njemu svjesno je njegove stare slabosti i sada dolazi protiv toga sveca sa svakim oružjem iz svoga arsenala. On ga vabi prema tim filmovima te čovjek kupuje jedan i nosi ga kući.

Zamislite izvješće koje taj zli poslanik nosi natrag Sotoni. On našem protivniku govori: „Pola je sata taj čovjek hranio oči na pornografiji. Stara mu se požuda zapalila. Ali je onda, kao niotkuda, počeo vapiti: ‘O Isuse, pomozi mi!’

A onda se dogodilo. Čovjek je iznenada skočio sa stolice, izbacio vrpcu iz videa i rastrgao je. Zatim je hodao gore-dolje stanom vičući: ‘Slobodan sam, slobodan!’ Sotono, mislio sam da sam ga pridobio. Mislio sam da je gotov. Ali kad je zazvao Emanuela, Emanuel se pojavio. I bio sam naglavačke izbačen. Bog je bio s tim čovjekom.“

Bog ni na trenutak nije napustio toga čovjeka tijekom njegove kušnje. Emanuel, kralj Isus, bio je s njim čitavo vrijeme. On je bio s njim u trgovini video filmovima, na putu kući i u sobi gdje je gledao film. A kad je njegov slomljeni sluga zavapio: „Pomozi mi, Gospodine!“ Isus je vjerno došao.

To bi trebalo biti i naše priznanje pobjede nad svakim strahom i iskušenjem: „Emanuel je sa mnom čitavo vrijeme, u svakom mom budnom i zaspalom trenutku. Bog mi je prisegao i rekao da ću biti čvrst, postojan i nesavladiv budem li vjerovao Emanuelu. Vjerujem da je on sa mnom, da boravi u meni, hoda sa mnom i štiti me. Zbog toga, ako je Bog sa mnom, tko može biti protiv mene?“

To je Božja želja – imati narod koji će se pouzdavati u njega u svim svojim kušnjama, iskušenjima i pobjedama. On želi da narod čvrsto stoji u svojoj vjeri u njega. Čak su i zli Ahaz i Judeja bili izbavljeni i oslobođeni od rata. No s obzirom da su se pouzdali u svoje vlastito tijelo, na kraju je nad njima bila provedena stegovna mjera. (I ponovno kažem, nije dovoljno zadobiti jednu bitku protiv sila pakla.) Međutim, samo milošću Božjom, Bog je vjerno sačuvao Davidovo prijestolje zloga Ahaza. I sačuvao je otpalu Judeju jer je sklopio savez s njezinim ocima.

Neće li Gospodin sačuvati i prijestolje koje je podigao u srcu svoga pravednog naroda? Neće li on održati i prisegu saveza s onima koji ga ljube i pouzdaju se u njega? Mi sami možemo zbaciti Isusa s prijestolja našega srca usprkos njegovoj milosti, pretvarajući je u raspuštenost i završavajući u uništenju.

Dakle, moramo se pouzdavati u Emanuela, „Bog je s nama“. S kakvom se god kušnjom, ispitom ili žestokim oružjem iz pakla suočili, sa sigurnošću možete počivati u njegovim vjernim rukama. On je svome narodu dao prisegu. I vjerno će je održati.

Iz knjige Davida Wilkersona „Neka se svete Imena Tvoja“. Izdavač: Iris Illyrica

Ovo je za svakog povrijeđenog vjernika kojemu je potrebna sigurnost i nada tijekom njegova teškog razdoblja. To se odnosi na svakoga odanog slugu Isusa Krista. Pismo je vrlo jasno u vezi s tim: zbog našega predanja Gospodinu, morat ćemo proći kroz vatru. A to je upravo razlog zašto Bog na prvom mjestu otkriva imena svome narodu.

Odabrala Dragica Mustapić / mv; Book.hr

Foto: Shutterstock; shine.graphics