»Jednoga je dana Elizej prolazio kroza Šunam. A živjela ondje ugledna žena i ona ga pozva k stolu. Odonda, kad god prolazaše onuda, uvratio bi se k njoj na jelo. 9 Ona reče svome mužu: „Evo, znam i vidim da je svet onaj čovjek Božji što prolazi ovuda. 10 Načinimo mu sobicu na krovu, stavimo mu ondje postelju, stol, stolicu i svjetiljku: kad dođe k nama, povući će se onamo.” 11 Jednoga dana dođe on onamo, povuče se u gornju sobu i počinu ondje. 12 Reče zatim svome momku Gehaziju: „Pozovi tu Šunamku!” On je pozva te ona stade preda nj. 13 I još mu reče: „Kaži joj: `Lijepo se brineš za nas. Što možemo učiniti za te? Treba li reći riječ za te kralju ili vojskovođi?`” Ali ona odgovori: „Ja živim usred svoga naroda.” 14 On nastavi: „Dakle, što da učinimo za nju?” Gehazi odgovori: „Eto, nema sina, a muž joj je vremešan.” 15 A on reče: „Pozovi je!” Pozva je, a ona stade kod ulaza. 16 „Dogodine u ovo doba”, reče joj, „zagrlit ćeš sina u naručju.” A ona reče: „Ne, gospodaru moj, ne varaj službenice svoje!” 17 Ali je žena doista zatrudnjela i rodila je sina druge godine u ono doba, kako joj je rekao Elizej. 18 Dječak je rastao. Jednoga dana ode ocu kod žetelaca. 19 I potuži se ocu: „Jao, glava, glava moja!” A otac zapovjedi jednom momku da ga odnese majci. 20 On ga uze i odvede ga njegovoj majci. Na njenim je koljenima ostao do podne i onda umrije. 21 Ona tada ode gore i položi ga u postelju Božjega čovjeka. Izišla je zatim i zaključala vrata. 22 Potom je pozvala svoga muža i rekla: “Pošalji mi jednoga od momaka i jednu magaricu; otrčat ću do čovjeka Božjeg i vratit ću se.” 23 On je upita: “Zašto da danas pođeš k njemu? Nije ni mlađak niti je subota.” Ali ona odgovori: “Ostaj u miru!” 24 Pošto joj je momak osamario magaricu, ona će mu: „Povedi i pođi! Ne zadržavaj me na putu, osim ako ti naredim.” 25 Ode ona i dođe k čovjeku Božjem, na goru Karmel. Kada je čovjek Božji ugleda izdaleka, reče svome momku Gehaziju: „Evo one Šunamke. 26 Otrči pred nju i pitaj je: `Kako si? Je li ti muž dobro? Je li ti dijete zdravo?`” Ona odgovori: „Zdravi smo.” 27 Kada je stigla do čovjeka Božjega na gori, obujmi mu noge. Gehazi pristupi da je odmakne, ali mu čovjek Božji reče: “Pusti je jer joj je duša ojađena. Jahve mi krije, nije mi ništa objavio.” 28 A ona reče: „Zar sam ja tražila sina od svoga gospodara? Nisam li ti govorila da me ne zavaravaš?” 29 On tada reče Gehaziju: „Opaši se, uzmi u ruku moj štap pa idi! Ako koga susretneš, ne pozdravljaj ga; ako te tko pozdravi, ne odzdravljaj mu. Moj štap položi na dječaka.” 30 Ali dječakova majka reče: „Života mi Jahvina i tvoga, neću te ostaviti!” On tada ustade i pođe za njom. 31 Gehazi je otišao prije njih i položio štap na dječaka, ali ne bješe ni glasa ni odziva. Vrati se on pred Elizeja i javi mu: „Dječak se nije probudio.” 32 Elizej uđe u kuću i nađe dječaka gdje mrtav leži na njegovoj postelji. 33 Ušavši, zatvori vrata za sobom i pomoli se Jahvi. 34 Zatim se pope na postelju, leže na dječaka, položi svoja usta na njegova usta, svoje oči na njegove oči, svoje ruke na njegove ruke; disao je nad njim te se ugrijalo tijelo dječakovo. 35 Potom ustade i prošeta se po kući tamo-amo, zatim se opet pope i disaše nad njim. A dječak tada kihnu sedam puta i otvori oči. 36 I zovnu Elizej Gehazija i reče: „Pozovi tu Šunamku.” On je pozva. Kad je stigla preda nj, reče joj: „Uzmi svoga sina.” 37 Ona, ušavši, pade mu pred noge i pokloni se do zemlje. Zatim uze svoga sina te iziđe.« (2 Kraljevima 4. poglavlje, reci 8 – 37)
Pitanja za razmišljanje
- Kakve su osobine ljudi?
- Kako i što vidi Šunamka?
- Koja je razlika između nje i drugih ljudi?
- Kakvi su njezini osjećaji u teškim trenutcima?
Tražite najprije kraljevstvo Božje…
U Mt 6,33 Isus kaže: Tražite najprije kraljevstvo Božje i njegovu pravednost a sve ostalo će vam se dodati.
Ako trebamo najprije tražiti njegovo kraljevstvo, koje je on stvorio i oblikovao po svojoj volji, onda svako odstupanje od toga Isusova zahtjeva sigurno ima i svoje posljedice. Onoliko koliko sam više tražio nešto drugo, toliko sam odstupio od onoga što je Isus stvorio. Te su posljedice uzrokovane mojim nepovjerenjem u Isusa.
Danas se među nama vjernicima jako često čuje kako je nešto „Božja volja”. Kada se nađemo u nekoj teškoj situaciji, koristimo tu frazu a mnogi nažalost tako i misle.
Bog ju je obilno blagoslovio
Ovaj događaj između Šunamke i Elizeja počinje tako što je ona kao ugledna žena jednoga dana prepoznala Elizeja kao svetog čovjeka i pozvala ga na objed.
Nakon nekoliko takvih susreta, ona kaže svome mužu: Znam i vidim da je ovo Božji čovjek, napravimo mu sobicu na krovu i stavimo mu krevet, stol, stolicu i svjetiljku. Da može tu boraviti i odmarati se.
Jesu li drugi ljudi mogli vidjeti i prepoznati da je Elizej svet, da je Božji čovjek? Jesu li ga oni mogli pozvati u svoju kuću? Vjerojatno većina je; nije teško prepoznati svete ljude koji su puni Duha Svetoga. Ali ona je to napravila, a drugi nisu. Možda nisu imali vremena ili su imali neke druge motive. Da ga ova žena nije pozvala u svoju kuću, njezin bi život vjerojatno otišao u sasvim drugom smjeru; nikada ne bi imala sina, učvrstila svoju vjeru i upoznala Božju ljubav, toliko veliku da joj je uskrsnuo sina. Kasnije vidimo, u osmom poglavlju, da je bila toliko blagoslovljena da je, na Elizejevu riječ, otišla u drugu zemlju na sedam godina dok je u njihovoj zemlji vladala glad. Ona i njezina obitelj nisu tih sedam godina morali trpjeti, dok svi ostali njezini susjedi nisu tih sedam godina živjeli u blagoslovu nego u gladi. Kada se vratila sa svojom obitelji, kralj joj je vratio zemlju, kuću i sve što je njihova zemlja mogla u tih sedam godina roditi. Ostali nisu to dobili, a bili su u puno težoj situaciji od nje.
Uvijek se radujte!
U Prvoj poslanici Solunjanima 5,16-18 Pavao kaže: Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.
Kada to usporedimo s ovim događajem, vidimo da se Šunamka ima razloga u svemu radovati, zahvaljivati i bez prestanka moliti jer se nalazi u volji Božjoj. Drugi koji su sedam godina bili u gladi i siromaštvu teško da su se mogli u svemu radovati, zahvaljivati i bez prestanka moliti jer to nije bila Božja volja nego njihova volja. Nisu li mnogi danas bolesni, puni strahova, tjeskobe i nepovjerenja a onda kažu da je to Božja volja? Možda bi nam više koristilo da si iskreno priznamo da nismo tražili njegovo kraljevstvo, nego svoju volju.
Možda bi i nama bilo dobro da pronađemo nekog Božjeg čovjeka…
Šunamka je prepoznala da je Elizej Božji čovjek i da je svet, ali kada joj on kaže da će dogodine primiti sina u naručje, ona mu odgovara: „Gospodaru, ne varaj službenice svoje”. Ova slika često odgovara i našem stanju: vjerujemo u Boga, idemo u crkvu, ali ne možemo mu dati neko područje svoga života jer smo izranjeni. Ona Elizeju, nakon što joj je sin umro, kaže: „Zar sam ja tražila sina od svoga gospodara, nisam li ti rekla da me ne zavaravaš?” Ona nakon toliko godina još u svome srcu osjeća bol i krivnju, zbog kojih to područje ne može predati Bogu. Tako i mnogi od nas ne možemo neko područje na kojem smo izranjeni predati Bogu, pa onda ne možemo od njega niti primiti milost. Iako ga možda molimo za to, naša molitva izlazi iz razuma, a ne iz srca. Pa ako ne dobijemo ono za što smo molili, često zaključimo da je to Božja volja. Možda bi i nama bilo dobro da pronađemo nekog Božjeg čovjeka (Heb 4,16), koji može s pouzdanjem doći pred prijestolje milosti da primimo milosrđe i nađemo milost.
Osobine koje nam pomažu da dođemo do onog najvažnijeg u životu
Kod ove Šunamke primjećuju se dvije izrazito vrijedne osobine. Prva: ona jako dobro pozna ljude i slobodna je od ljudskih obzira, što se vidi po tome koliko je razborita u trenucima kada joj sin umire na rukama. Druga: ona može svojom voljom dobro kontrolirati osjećaje, a ne da joj osjećaji kontroliraju volju. Ove su je njezine kvalitetne osobine dovele do Boga i njegove volje. Da je zbog težine svoje situacije u kojoj se našla doživjela slom, počela se sažalijevati i sve rekla drugima, njezino dijete možda ne bi više uskrsnulo od mrtvih. Ove su dvije osobine i nama danas, kao i njoj u ono vrijeme, potrebne da bismo došli u područje vjere.
Mi katolici danas imamo misu – svi znamo da je misa najveći dar koji smo primili od Boga, imamo milost susresti Isusa na misi, primiti njegovo tijelo i krv, i potpuno otpuštenje grijeha. Čini se da znamo da imamo taj dar, znamo da imamo tu milost, ali ne znamo da nemamo ovo što je imala ova Šunamka: razboritosti da kada idemo na misu, svim srcem tražimo Isusa, čeznemo da ga sretnemo i borimo se – jer nam upravo osjećaji i ljudski obziri ukradu ono najvažnije u životu: susresti živog Isusa na misi. Pogledajmo kako ona na putu prema Isusu nikoga ne pozdravlja, nego traži samo njega. Ugledajmo se u nju.
Božja riječ je biser koji treba pronaći i otkopati jer samo se po njoj može u svakom od nas događati bolji svijet.
Biblijski tekstovi opisuju konkretne događaje no Božja riječ kroz njih istovremeno progovara srcu onoga tko ih čita i razmatra. Božja riječ nas uzdiže, opominje, tješi i poučava!
Priključite se „Školi molitve” i izgradite svoju osobnu te zajedničku (grupnu) molitvu. Više o „Školi” možete saznati ovdje!
Autor: Mario Halužan
