Osobni razvoj

Elena Jurković: Gospodine, vrijedim li ja u Tvojim očima? Samopoštovanje kao pojam u sebi sadrži osobnu procjenu samog sebe, no imamo li u sebi i osjećaj da vrijedimo?

Elena Jurković: Gospodine, vrijedim li ja u Tvojim očima?

Temelj samopoštovanja: voljeti samoga sebe

Voliš li samoga sebe?
Razmišljaš li o ljubavi prema samome sebi?
Imaš li u sebi osjećaj vlastite vrijednosti?


„Je li pitanje: ‘Volim li se?’ suviše kompleksno da bismo sami sebi svaki dan na njega odgovorili pozitivno?”

Ova pitanja su suviše duboka i kompleksna da bismo svakoga dana na njih odgovorili pozitivno. Ima dana kada se volimo, kada smo ponosni na vlastita postignuća, ali ima i dana kada se ni u ogledalo ne želimo pogledati jer „vidi nam se” naša pala narav.

Samopoštovanje kao subjektivna dimenzija

Kada osoba ima nisko samopoštovanje, nedostaje joj temeljni osjećaj vlastite vrijednosti. Osoba tada vjeruje da ne zaslužuje ljubav i poštovanje drugih ljudi, vjeruje kako je predodređena biti nesretna i boji se izraziti vlastite potrebe, želje, mišljenje i osjećaje.

Samopoštovanje je zapravo subjektivna dimenzija sebe, odnosno osobna procjena sebe koja ne mora uvijek imati veze s objektivnim kriterijima. Stoga, osoba može imati nisko samopoštovanje i misliti o sebi loše, dok ljudi oko nje imaju izrazito dobro mišljenje o njoj.

Dimenzija Božje ljubavi u okviru samopoštovanja

Svakako, trebali bismo se voljeti i kada se najmanje volimo. To je dimenzija u kojoj shvaćamo koliko je Božja ljubav jaka i koliko nas Bog uistinu voli i to savršeno doznajemo u Bibliji, u Ivanovoj poslanici: Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni (Iv 3,16). Nekako previše generaliziramo Božju ljubav. Kao da će nas se Bog odreći ako ‘krojeći svoj život, krivo zašijemo gumb’. Ali pustimo sada „šivanje”, pozabavimo se samima sobom. Kao što smo već pročitali, temelj samopoštovanja je voljeti samoga sebe. I ponovno pitam: Voliš li se? Poštuješ li sam sebe? Je li tvoje tijelo hram Duha Svetoga i poštuješ li ga kao takvoga? Gledaš li se često u ogledalo i smiješiš li se osobi koju ugledaš u odrazu?

Pogledajte ptice nebeske! Niti siju, niti žanju, niti sabiru u žitarice, i vaš ih Otac nebeski hrani. Zar vi niste mnogo vredniji od njih? (Mt 6,26)

„Mi vjernici svoju vrijednost i dostojanstvo vidimo u tome što smo djeca Božja i da vrijedimo ne zbog svojih postignuća već zato što su nam imena zapisana na nebesima”

Samopoštovanje iz konteksta vjernika

Vjernik osjećaj vlastite vrijednosti crpi iz spoznaje da ga Bog ljubi takvog kakav je, da je dijete Božje i da nas Bog nikada neće zaboraviti, iako su nas mnogi drugi zaboravili. Izrazito je važno da vlastitim izborima i postupcima možemo utjecati na svoju ljubav prema sebi i shodno tome je ojačati ili oslabiti.

I sada se vraćamo na početni dio teksta gdje čitamo da nismo svaki dan sposobni na pitanje volimo li se odgovoriti potvrdno – pozitivno. Ali, osjećati se vrijednima nije stvar trenutka, već nešto što je u stalnom procesu, živo i dinamično. Promatrajući svoj život, uvidjeli smo brojna ogledala kroz koja se promatramo i stvaramo zaključak o sebi i o tome koliko vrijedimo. Ono što svakodnevno doživljavamo po sebi je neutralno – ni pozitivno ni negativno – no pitanje je kakav ćemo mi zaključak izvući iz tog iskustva. Različitosti koje nosimo u sebi, naspram drugih ljudi, čine nas jedinstvenim Božjim stvorenjima.

„Promatrajući svoj život, uvidjeli smo brojna ogledala kroz koja se promatramo i stvaramo zaključak o sebi i o tome koliko vrijedimo”

Zašto ne voljeti sebe, a Bog nas je zamislio baš takvima? Kontriramo li time Božjoj volji? Kako možemo postati slobodni od svjetovnih vrednovanja našeg izgleda, životnog poziva, vjere i mnogočega dugoga?

Imena su nam zapisana na nebesima

Zaključno, mi vjernici svoju vrijednost i dostojanstvo vidimo u tome što smo djeca Božja i da vrijedimo ne zbog svojih postignuća već zato što su nam imena zapisana na nebesima. I trebamo biti svjesni, promatrajući svoj ‘ja’, da su sve to stvari koje su promjenjive i zamjenjive, i dapače trebamo ih takvima prihvatiti. Pogledajte ptice nebeske! Niti siju, niti žanju, niti sabiru u žitarice, i vaš ih Otac nebeski hrani. Zar vi niste mnogo vredniji od njih? (Mt 6,26)

Na vrh