Foto: Shutterstock
Bogatstvo samo nalikuje na sreću…
Čovjek je u potrazi za apsolutnim bogatstvom, zapravo apsolutom, koji je bogatstvo samo po sebi, i zato ga nikakva ambalaža ne može uistinu zadovoljiti, najviše što može jest od njega napraviti idolopoklonika ili naivca koji se zavarava. Bogatstvo je poput Rollonova poljupca stopala Karla Glupog – ljubi i izvrće. Siromašni jednostavno bolje prolaze jer imaju predispozicije i spremni su za otkrivanje bogatstva drugačijeg od onog koje se nalazi u bankama i izlozima skupih trgovina. Na hebrejskom jeziku riječ „bogat“ jest aszer. Isto tako zvuči izraz „sretan“. Razlika je ipak u tome što se riječ „bogat“ piše drugim početnim slovom, ne kao alef, kao što je to u slučaju izraza „sretan“, nego kao aijn! Jedna razlika, jedno slovo zbog kojeg bogatstvo nije isto što i sreća! Te riječi samo zvuče isto, ali imaju potpuno drugačije značenje. Eliyahu Dessler to je isto zamijetio u svojem eseju Potraga za srećom.
Bogatstvo samo nalikuje na sreću, dok se u biti pokazuje izvorom problema, često je uzrok mnogih patnji, uvijek nas udaljuje od pravih prijatelja, dok uz nas ostaju uglavnom samo proračunate ulizice. Bogatstvo nas također udaljava od Boga, jer se ne može istodobno služiti Bogu i novcu. Balzac je tvrdio kako se iza svake sreće skriva nekakav zločin. Može li čovjek biti bogat i čestit? „Istinu govoreći, biznismen je oksimoron“, govorio je Irvin Yalom. Trebamo stoga pobjeći, odmaknuti se od vlastita grizodušja. Udaljiti se od istine o istinskim uzrocima svojeg bogatstva. Pobjeći od savjesti. To je dalek put zbog kojeg prestajemo biti svoji te postajemo emigranti vlastite samosvojnosti. Možda u tom slučaju jesmo netko, ali nismo svoji! Bogatstvo jest nedvojbeno uzrok nepovjerenja i straha, grizodušja i laži te nepoštenja. Nepovjerenje i strah nalažu nam da budemo oprezni i nikome ne dopustimo da nam se odviše približi, da postanemo bliski s nekim. To je prava Pandorina kutija.
U Milanu je velečasni Angelo Mascheroni, načelnik egzorcista, pokrenuo specijalni „vrući telefon“, jer se u posljednjih petnaest godina udvostručila potreba za egzorcistima. Pravi pravcati pokolj ovčica!
Pohlepa, koja je duša bogaćenja, postaje uistinu opasna. „Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima. A ti se, Božji čovječe, toga kloni!“ (1 Tim 6,10-11) U nekom sam časopisu pročitao razgovor, više se ne sjećam s kime, ali sjećam se jedne rečenice: „Egzorcisti iz Poljske tvrde kako je najviše opsjednutih i obuzetih nečastivim, kojima je potrebna pomoć egzorcista, među ženama starijima od trideset godina koje rade u velikim korporacijama.“ Zašto je tomu tako? Zbog lakomosti i oholosti, suparništva i iscrpljujućeg posla one postaju najlakšim plijenom za demone. Ustrašenost, stres, panika zbog straha od gubitka položaja, neprestana utrka za boljim radnim mjestom dovode do toga da završe kod vračara ili u okultističkim krugovima, a onda njihove duše već lako dopadnu zlim dusima. Nijedno razdoblje nije bilo toliko obilježeno lakomošću poput našeg, stoga me uopće ne čudi što je opsjednutih toliko mnogo. U Milanu je velečasni Angelo Mascheroni, načelnik egzorcista, pokrenuo specijalni „vrući telefon“, jer se u posljednjih petnaest godina udvostručila potreba za egzorcistima. Pravi pravcati pokolj ovčica!
Iz knjige „Ranjeno svjetlo” Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti u elektroničkom izdanju ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
