Foto: Pixabay
Rimljanima je koplje bilo glavno oružje, Kristu također!
Rimljani su koplje držali u ruci, Krist u srcu!
Njihovo oružje bilo je izvan njih i mogli su ga baciti daleko! Kristovo oružje je njegovo srce i ono može doprijeti do svakoga i pogoditi ga svojim kopljima milosrđa!
Rimljani su koristili koplje protiv drugoga, Krist je iskoristio koplje za drugoga!
Rimljani su kopljem osvojili svijet, Krist također!
Rimljani su koplje koristili kao uvertiru, a Kristu je koplje poslužilo na kraju borbe, da u smrti uništi beznadnost smrti!
Rimljani su po svojim kopljima osvajali, uspostavljali tzv. rimski mir, pax Romana, dijelili i vladali nad pokorenima, Krist po svojem koplju, koje je držao u boku, pomiruje sve ljude s Ocem i grli ih Duhom Svetim, Duhom svojeg milosrđa!
Rimljani su nakon svojih bitaka ostavljali polje mrtvih i krvavih, Krist kopljem koje je držao u svom srcu oživljava mrtve iz grobova!
Rimljani pokorenima njihovim kopljima nisu ostavljali slobodu, Krist je pokoren i mrtav, proboden kopljem vrlo živ i slobodan i to daje svima nama!
Rimljani su vladali iskorištavajući tuđe slabosti, Krist po uskrsnuću briše naše zataje i strahove, donosi mir i radost, podiže nas u snazi!
U borbi rimskih legionara odbacivanje koplja i bijeg sa bojnog polja, izdaja i zataja, kažnjavaju se desetkovanjem, a Krist svojim kopljem uzima naše zataje i izdaje na sebe i nudi Petru oproštenje 70 puta sedam puta!
Rimljani su se svojim kopljima probijali kroz ovaj svijet, Krist je svojim kopljem otvorio širom vrata neba!
Rimljanima su njihova koplja donijela slavu raspadljivu, Kristovo je koplje darovalo svima slavu neraspadljivu!
Rimljani su svojim kopljima osvajali i povezivali narode na zemlji, Krist ih osvaja i povezuje zauvijek u nebu!
Rimljani su zarobljenike svojim kopljima pokorene bacali u tamnice, Krist po svom koplju dotadašnjem neprijatelju razbojniku na križu daje vječnu slobodu!
Rimljani su svomu vojskovođi koji ih je predvodio u bitkama dali povjerenje, poslušnost, živote. Koliko je Krist dostojniji legionarske odanosti svojih kršćana!
Vjera rimskog satnika
“Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj. Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi’ – i ode, drugomu: ‘Dođi’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ – i učini.”
I zadivi se Isus! Krist je plakao nad ljudima i divio im se! Možemo li mi to isto činiti jedni drugima! Da! Jer: Cristus regnat, Christus imperat, Christus vincit!
Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.
