Foto: smahel, Pixabay

– Vidite, kada bi barem ljudi samo 50 % energije koju koriste na uništavanje svojega života, koristili za gradnju toga istog života – rekla je Anna i kimala glavom. Dvadeset i nešto godina slušala je i gledala ljudsku bijedu – skrivljenu i neskrivljenu. Dvadeset i nešto godina tražila je reflekse ljudskoga srca. Prosjačenje ili traženje sponzora nije najugodniji posao. Potreban je snažan osjećaj cilja da bi se to moglo raditi. Taj cilj je nahraniti, odjenuti, prigrliti one koje su drugi odbacili. Koliko je samo puta, skupljajući donacije za svoje štićenice, gospođa Anna čula: I što opet skupljate za te k…?

Tajna snage

Poznavao sam ju godinu i nešto sitno. Dovoljno dugo da ju zapamtim do kraja života. Posljednjih je mjeseci bila prilično bolesna. Hodala je uz pomoć štake, ali dobio sam dojam da joj je štaka trebala, ne toliko za hodanje, koliko za nošenje te poplave ljubavi i ljudske bijede.
– Gospođo Anno, kako možete sve to izdržati tolike godine? Još niste izgorjeli? – upitao sam.
– Cijela tajna počiva na tome da, kad se umorim, legnem. Sljedeće jutro ustanem i kažem: Bože, pa Ti vidiš da ja više ne mogu. Imam anđela čuvara koji se zalijepio za mene, bode me i govori: Ustaj, ne pretvaraj se. I ustanem.

Iz knjige „Čamac s rupama. Priče o milosrđu“ autora Jana Grzegorczyka. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Za Book.hr priredila I. A., odabrala A. P.