Foto: Shutterstock

Draga braćo i sestre, dobro jutro!

Evanđelje današnje liturgije (usp. Iv 1, 29-34) donosi svjedočanstvo Ivana Krstitelja o Isusu, nakon što ga je krstio u rijeci Jordanu. On ovako kaže: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene! (r. 29-30).

Ova rečenica otkriva Ivanov duh služenja. Bio je poslan pripremiti put Mesiji i to je učinio ne štedeći sebe. Ljudski bi netko mogao pomisliti da će mu se dati „nagrada“, istaknuto mjesto u javnom životu Isusa. No, Ivan se, nakon što je izvršio svoje poslanje, odmiče, povlači sa scene kako bi napravio mjesta za Isusa. Vidio je Duha kako silazi na njega (usp. r. 33-34), nazvao ga je Jaganjcem Božjim koji oduzima grijehe svijeta, a sada ponizno sluša.

Ivan čini ovo: on učenike upravlja Isusovim stopama. Ne zanima ga sljedbeništvo za sebe, stjecanje ugleda i uspjeha, već svjedoči i zatim se odmiče, kako bi mnogi imali radost susreta s Isusom

Propovijedao je narodu, okupljao učenike i dugo ih poučavao. Ipak, ne veže nikoga za sebe. To je teško, ali je znak pravog odgajatelja: ne vezati ljude za sebe. Ivan čini ovo: on učenike upravlja Isusovim stopama. Ne zanima ga sljedbeništvo za sebe, stjecanje ugleda i uspjeha, već svjedoči i zatim se odmiče, kako bi mnogi imali radost susreta s Isusom.

Ivan Krstitelj nas uči važnoj stvari: slobodi od navezanosti. Da, jer lako se navežeš na uloge i položaje, na potrebu da budeš cijenjen, priznat i nagrađen

Svojim duhom služenja, svojom sposobnošću da napravi mjesta, Ivan Krstitelj nas uči važnoj stvari: slobodi od navezanosti. Da, jer lako se navežeš na uloge i položaje, na potrebu da budeš cijenjen, priznat i nagrađen. A to, iako prirodno, nije dobro, jer služenje je besplatno, ono uključuje brigu o drugima bez ikakvih prednosti za sebe, bez skrivenih namjera. I nama bi dobro došlo kada bismo, poput Ivana, njegovali vrlinu odstupanja u pravom trenutku, svjedočeći da je polazišna točka života Isus.

Odlučujući korak za rast u duhu služenja

Razmislimo o tome koliko je to važno za svećenika, koji je pozvan propovijedati i slaviti ne iz protagonizma ili osobnog interesa, već kako bi doveo druge Isusu. Razmislimo o tome koliko je to važno za roditelje, koji svoju djecu odgajaju uz mnoga odricanja, ali ih onda moraju ostaviti slobodnima kako bi krenuli svojim putem u poslu, braku, životu. Dobro je i ispravno da roditelji i dalje ostaju prisutni govoreći svojoj djeci: Nećemo vas ostaviti same, ali diskretno, bez nametljivosti. Isto vrijedi i za druga područja, kao što su prijateljstvo, bračni život, život u zajednici. Osloboditi se navezanosti vlastitog ega i znati kako se povući – to košta, ali je vrlo važno: to je odlučujući korak za rast u duhu služenja.

…jesmo li sposobni napraviti mjesta za druge? Saslušati ih, ostaviti im slobodu, ne vezati ih za sebe tražeći priznanje?

Braćo, sestre, pokušajmo se zapitati: jesmo li sposobni napraviti mjesta za druge? Saslušati ih, ostaviti im slobodu, ne vezati ih za sebe tražeći priznanje? Privlačimo li druge Isusu ili sebi? I opet, slijedeći Ivanov primjer: znamo li se radovati činjenici da ljudi odlaze svojim putem i slijede vlastiti poziv, čak i ako to uključuje malo odvajanja od nas? Radujemo li se njihovim postignućima, iskreno i bez zavisti?
Neka nam Marija, službenica Gospodnja, pomogne osloboditi se navezanosti, napraviti mjesta Gospodinu i dati prostora drugima.

Prevela Nikolina Kolić; Book.hr