Foto: Shutterstock
Pomislio sam kako je to najstrašnija slika očajna i beznadna čovjeka koju sam ikada vidio
Kad sam nedavno bio u posjetu svom starom kraju, s one strane oceana, moj otac i ja jednoga smo dana šetali ulicom kad nam je ususret došao jedan neuredan starac, tražeći novac od mog oca. Otac je iz džepa izvukao neki sitniš i dao mu. Čovjeku su kroz poderane hlače virila gola koljena; cipele uopće nisu imale potplate i mogli ste vidjeti kako mu goli prsti strše kroz istrošenu kožu cipela; kaput mu je bio prljav i zamašćen. Pomislio sam kako je to najstrašnija slika očajna i beznadna čovjeka koju sam ikada vidio.
“Hvala vam, hvala vam, gospodine; hvala vam, gospodine Price”, govorio je dok je rukom doticao svoju prljavu masnu kapu i odlazio.
“Zar te ovaj čovjek poznaje?”, pitao sam oca. “Nazvao te imenom.”
“Sjećaš li se tog čovjeka?”
“Da”, rekao je moj otac, “i ti ga poznaješ. Sjećaš li se kad si bio mali i kad smo živjeli na Albany Roadu, kako te majka znala poslati dolje u trgovinu na uglu? Taj čovjek vodio je najveću robnu kuću u ovom dijelu zemlje. Sjećaš li se tog čovjeka?”
“Da”, rekao sam. “Običavali smo kod njega kupovati. Znao sam tamo odlaziti po konac za majku. Dobro ga se sjećam.”
“Vozio je lijep auto; kćeri su mu bile odjevene po posljednjoj modi, a žena mu je vodila vrlo društven život u gradu. Odlazili su u crkvu. Bili su pošteni, časni i bogati; kretali su se među najboljima u društvu.”
“Da”, rekao sam, “sjećam ga se. Nije valjda to…”
“Da, sine moj”, rekao je otac, “to je upravo on!”
“Što se dogodilo?”
“Za crkvu je postao prebogat, preugledan u društvu. Aktivirao se u stvarima ovoga svijeta i završio u krivom društvu. Bilo je dobro dok je stol bio pun. Kod njega je uvijek vrijedilo: ‘Pijmo, jedimo i veselimo se jer sutra možemo umrijeti.’” To je duh ovoga vremena.
Najbolje je da se bacite u središte volje Božje te živite i ostanete tamo
Digao se da pobjegne iz nazočnosti Gospodnje. Žena mu je nestala, kćeri su mu nestale, automobili su nestali i dom mu je nestao. Prosjak, izopćenik na licu zemlje! Lutao je okolo u svoj svojoj prljavštini i bijedi, jadan starac, beskućnik, drhteći od hladnoće, jadan stari pijanica. Ništa na čitavu svijetu, osim Isusove ruke, ne bi moglo posegnuti i dovesti ga natrag.
I vi se dižete da pobjegnete iz nazočnosti Gospodnje, i ne zna se gdje ćete na kraju završiti. Mladiću, jedino mjesto sigurnosti u svijetu grijeha jesu Isusove ruke. Djevojko, jedino sigurno mjesto u svijetu koji ne poznaje Boga nalazi se pod njegovim krilima. Najbolje je da se bacite u središte volje Božje te živite i ostanete tamo.
Charles S. Price; Book.hr
Izvor: Časopis “Put Života”
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
