Foto: Shutterstock
Drži me za ruku svaki put kada poželim odustati. Kada se udaljim od Tebe i zalutam na put koji se stvori preda mnom da me odvuče onamo kamo ne pripadam. Ti budi tu.
Daj da u ljudima gledam ono što ti gledaš: dobrotu, dobra djela, ono ljepše.
Ne želim skrenuti s ovog puta, divnog puta kojim idem, na kojem me ti vodiš držeći me čvrsto za ruku.
Ovaj put ponekada je posut ružama, a ponekada trnjem, ali nije bitno, bitno je jesam li ja ruža ili trn.
Ti si tu. Tvoja ruka me čvrsto drži i ne dopušta da odlutam, da nestanem, da uđem u oluju zloga.
Bit će kišâ. Ali doći će sunce.
Bit će tuge. Ali doći će radost.
Samo se malo strpjeti. Ljepše je čekati, odbrojavati do tog trenutka, tog dana, kada će se sve posložiti i biti na mjestu.
Samo vjera i ispružena ruka Kristu, samo tako ću vidjeti rezultate.
Kada sve bude kako treba biti, srce će prepoznati da ono što me je pokušalo obeshrabriti na mom putu, da je to bila samo obična lekcija, ne poraz, nikad poraz. To niti ne postoji.
Postoji samo pobjeda, pobjeda s rukom koja me drži i uvijek ohrabruje.
S Tobom je sve lakše, sve je srcu milo.
Ta se radost ne može izmjeriti.
Nemoguće je izbrojiti nešto čega ima bezbroj. Nema broja za Njegove blagoslove. Nema broja. Samo se nižu. Nekada ih ne vidimo, nekad vidimo. Ali ovdje su On je ovdje. Sve je ovdje. Samo treba otvoriti oči i prepoznati.
Drži me za ruku i odvedi me da prepoznam sve.
Drži me za ruku i vodi me dalje ovim putem, sviđa mi se, Ti si ovdje. Tvoja ruka je ovdje.
Da me spusti ako se slučajno uzdignem.
Da me podigne ako padnem. Uvijek je ovdje.
Tvoja ruka je uvijek ispružena. Ti svoj dlan ne zatvaraš, čeka mene da ti pružim svoj dlan i da zajedno krenemo svi kao tvoja djeca, putem dobra. Putem Oca.
Drži nas za ruku. Vodi nas. Budi ovdje, Isuse.
Autorica: Maria Turudić