Dragi mužu, molim te nemoj odustati od nas „Pitam se hoće li u jednom trenutku tebi postati lakše ostati raditi dodatnih nekoliko sati, umjesto da se vratiš kući ženi koja se raspada pod pritiskom svakodnevnice. Hoćeš li prestati pokušavati poljubiti me prije spavanja, jer muškarac ne može vječno trpjeti odbijanje? Hoće li izlasci na večeru zauvijek nestati, jer su postali samo još jedna obaveza?“

Foto: Shutterstock

Dragi mužu, život je bio težak u posljednje vrijeme. (…) Težak u tolikoj mjeri da nam je teško stajati na nogama.

Većinu dana čini mi se kao da ni ne živimo, nego da samo izvršavamo zadatke. Djeca, škola, zadaća, treninzi, posao… Sve se čini gotovo nemogućim, kao da nikada neće završiti. U tom kaosu ponekad zaboravimo jedno na drugo. Prije smo planirali zajedničko vrijeme. Imali smo velike ideje i snove, i dijelili ih jedno s drugim. Sada se svi naši razgovori svode na to što sljedeće treba učiniti s popisa obaveza.

Sjećam se kako je bilo kada smo se tek vjenčali. Stalno smo se držali za ruke i potajno ljubili kad god smo stigli. Želim da mogu biti takva i sada, ali danas ne mogu…

Ne mogu se pretvarati da želim s tobom voditi duge razgovore na kraju dana, kada samo razmišljam o tome kako da zaspem ili ležim u tišini. Djeci sam pjevala jednu te istu pjesmicu ne znam ni sama koliko puta, kako ne bih morala slušati njihovo vrištanje. (…) Provela sam poslijepodne pokušavajući se snaći s djecom; veliki osjećaji i mnogo malih problema. Žudila sam za tišinom. Zaista te želim pitati o poslu i tvom danu, ali jednostavno više nemam snage u sebi. Moj je mozak poput kaše i bez obzira na to koliko se trudim, osjećam kao da se samo pretvaram da te slušam.

Sjećam se kako je bilo kada smo se tek vjenčali. Stalno smo se držali za ruke i potajno ljubili kad god smo stigli. Želim da mogu biti takva i sada, ali danas ne mogu. Grozna sam. Iscrpljena. Ako me još jedna osoba dotakne, poludjet ću. Samo želim sjediti i biti u tišini i imati nekoliko trenutaka samo za sebe – prvi puta u cijelom danu. Ne želim zvučati nezahvalno. Volim naš život. Volim našu djecu. No ovo je teško razdoblje. Molim te, nemoj odustati od nas

Trenutci neobjašnjive ljubavi, čiste radosti i ponosa raštrkani su ovim našim životom. Dani su tako dugi. Ljudi nam govore da su godine kratke, a ako je to istina – onda se trebamo držati dobrih stvari i pustiti loše da projure pokraj nas.

Očajnički želim biti žena koja dočekuje svoga muža u čistoj kući sa skuhanom večerom. Većinom te dočekam s uzdahom frustracije i računanjem koliko još do odlaska u krevet

Slušali smo priče parova čija su djeca odrasla i odselila se. Dvoje ljudi koji su jako dugo u braku, ostali su sami po prvi puta i odjednom shvatili da su se negdje na putu izgubili i udaljili jedno od drugoga. Negdje u svakodnevnim obavezama, odvojili su se jedno od drugoga. Sve što su imali dali su svojoj djeci, a njima ništa nije ostalo. Svaku večer namjeravam biti vesela i pristojna kada dođeš s posla. Nedostaješ mi. Nedostaje mi tvoja smirenost i veseli me način na koji se ophodiš s našom djecom.

Očajnički želim biti žena koja dočekuje svoga muža u čistoj kući sa skuhanom večerom. Većinom te dočekam s uzdahom frustracije i računanjem koliko još do odlaska u krevet. Ako si sretan, dobiješ deset minuta moje pažnje prije nego li se počnem žaliti. Prigovarati. Čujem se. Mrzim to, ali istovremeno ne znam kako prestati.

Pitam se hoće li u jednom trenutku tebi postati lakše ostati raditi dodatnih nekoliko sati, umjesto da se vratiš kući ženi koja se raspada pod pritiskom svakodnevnice. Hoćeš li prestati pokušavati poljubiti me prije spavanja, jer muškarac ne može vječno trpjeti odbijanje? Hoće li izlasci na večeru zauvijek nestati, jer su postali samo još jedna obaveza? Znam da udvaranje i zajedništvo nije lako sada kada imamo jako malo vremena jedno za drugo. No, molim te, nastavi se truditi.

Molim te nastavi mi govoriti da sam predivna i onda kada mi je masna kosa svezana u rep, a na majici imam ostatke dječje hrane

Nastavi nam dogovarati večere kada se žalim zbog djece. Te večeri kada se lijepo obučem i pojedem nešto ukusno, i kada možemo u miru razgovarati – te me večeri ispune. Podsjete me koliko si dobro odgovaramo i zašto smo odabrali jedno drugo za život. Nastavi dolaziti s posla uzbuđen što ćeš me vidjeti, iako ćeš pronaći kaos. Tome se najviše radujem svakoga dana. Gledam na sat i brojim sate dok ne dođeš kući. Nikada ne želim prestati iščekivati zvuk automobila dok se parkiraš ispred kuće.

Molim te nastavi mi govoriti da sam predivna i onda kada mi je masna kosa svezana u rep, a na majici imam ostatke dječje hrane. Kada zakolutam očima na tvoje riječi jer se čine tako daleko od istine, nemoj prestati. Ne osjećam se lijepo ili imalo normalno, ali želim da znaš da su tvoje riječi jedina stvar koje mi pomažu da se osjetim ženstvenom po prvi puta u cijelom danu. Drži me u naručju nekoliko sekundi duže, nakon što sam spustila ruke iz zagrljaja. Imam toliko obaveza da zaboravim kako je dobro zastati na trenutak. No, tvoj zagrljaj vraća život. To je prvi put u danu da mi je netko poklonio pažnju. Treba mi to.

Život će usporiti u jednom trenutku. Djeca će se osamostaliti. Moj je najveći srah da ćemo, negdje u svemu tome, mi prestati biti mi. Nastavi me podsjećati da smo više od roditelja. Mi smo partneri. Mi smo najbolji prijatelji. Budimo si uvijek na prvom mjestu. Nastavi me podsjećati na to kako ne bih zaboravila koliko toga možemo izgubiti. Nastavi me podsjećati na to kako se ne bismo jednoga dana probudili i shvatili da se više ne poznajemo.

Ovo sam putovanje započela s tobom i želim ga tako i nastaviti. Želim uživati u tebi dok ne budemo stari i sjedi. Pripadamo jedno drugome i još si uvijek imamo mnogo toga za dati.

Autorica: Stephanie Hollifield (Momstrosity.co)

Izvor: Novi život