Foto: don Danijel Vidović
Jedan je čovjek prije dvjestotinjak godina svoj život odlučio posvetiti mladima. Danas cijeli svijet priča o njemu, a mnogi mladići odlučili su se nasljedovati njegov primjer i postati njegovim duhovnim sinovima. Riječ je o don Ivanu Boscu, mnogima omiljenom svecu i uzoru svima koji rade s mladima. U Zagrebu na Knežiji posjetili smo jednog don Boscovog „sina“, don Danijela Vidovića, koji vrši službu povjerenika za Pastoral mladih Hrvatske salezijanske provincije.
S don Danijelom razgovarali smo o mladima koji se danas suočavaju s brojnim izazovima, stoga vjerujemo da će njegovo razmišljanje, osim njima samima, posebice biti korisno roditeljima i odgajateljima koji s mladima rade.
Kao povjerenik za Pastoral mladih, don Danijel nastoji animirati braću Salezijance, živjeti s njima bratski život i zajedno s njima organizirati aktivnosti za mlade, gdje će oni moći svoje slobodno vrijeme iskoristiti na najbolji mogući način. Biti povjerenik za Pastoral mladih, priča nam don Danijel, znači „biti s mladima u njihovom vremenu i prostoru, a osobito im biti duhovna potpora na njihovom životnom putu“.
don Danijel Vidović, povjerenik za Pastoral mladih Hrvatske salezijanske provincije
Mladi su danas prepušteni sami sebi
Radeći i susrećući se s mladima primijetio je, priča nam, da su mladi danas, kao i u don Boscovo vrijeme, prepušteni sami sebi. Zbog te prepuštenosti sebi, mnogi su mladi tada postajali delikventi, lopovi, bez stručne spreme i vlastitoga doma:
„I nije nitko mario za njih, nije nitko osjećao da su potrebni nekog usmjerenja i da su potrebni očinske ili majčinske brige. Tako isto i danas, gledajući kao salezijanac, osjećam da su mladi prepušteni sami sebi. Najveća je opasnost danas da mladi čovjek premalo prepoznaje darove koje mu je Bog darovao. To je dar života, primjerice. Nepoštivanje svoga života kao dara od Boga, neprihvaćanje obitelji onakve kakva jest, oca i majke; neprihvaćanje sebe kao čovjeka… Tražimo neko savršenstvo i postoji opasnost da uvijek tražimo nešto novo, a ne tražimo ono što je stvarno nama Bog darovao – dušu o kojoj se trebamo brinuti, kojoj trebamo posvetiti naše vrijeme i graditi prijateljstvo s Bogom. Svaka duša, svaki čovjek treba imati tu intimnu povezanost s Bogom i neprestano živjeti u Božjoj prisutnosti.“, rekao je don Danijel.
Don Bosco je shvaćao važnost roditelja i odgajatelja u životima mladih. Zalagao se za pedagogiju djelotvorne ljubavi, koja se, između ostaloga, temelji i na odgoju primjerom. Želio je da se mladima pristupa s ljubaznošću, da se prepoznaje ono dobro u njima i da se potiče njihov razvoj i korištenje talenata koje im je Bog darovao:
„Represivni je sustav uvijek najlakše izvršiti, tu nema pravila, nema neke norme, nego – učinio sam neko zlo, učinio sam nešto loše, slijedi kazna, dolaze udarci. Dok je preventivni sustav nešto teže, ali sigurno blagoslovljenije. Nešto za što se treba dobro umoriti, ali sigurno poslije dolaze i plodovi. I zato don Bosco savjetuje svim odgojiteljima, napose salezijancima, da koristimo naš preventivni sustav koji proizlazi iz vjere, razuma i ljubaznosti. Danas je osobito važno da u našim školama, na fakultetima i ustanovama gdje radi kršćanska duša, da koristimo taj preventivni sustav.“, priča nam don Danijel koji je i sam radio kao pedagog u Tehničko-obrtničkoj školi u Žepču, prije nego li je došao u Zagreb. Služeći mladima te četiri godine, nastavlja on, i sam je puno toga naučio i izgradio se kao osoba.
Biti odgajatelj mladima, kako nam kaže don Danijel, znači biti spreman darovati se, kao što je to činio i don Ivan Bosco, utemeljitelj Salezijanaca. On se znao darivati i svoje darove koristiti u radu s mladima. Istinsku radost otkrit će upravo oni koji se nauče darivati u nesebičnosti – dodaje naš sugovornik.
don Danijel Vidović s mladima
U svakoj osobi postoji zrno dobra, samo to trebamo prepoznati
Rad s mladima je izazov koji, kako nam priča naš sugovornik, zahtjeva puno strpljenja. Mlade treba prihvatiti onakve kakvi jesu – s dobrim i lošim stranama, upoznati njihovu prošlost. Trebamo vjerovati da se osoba može promijeniti, da može pobijediti slabosti i poteškoće, jer, kako nam kaže don Danijel – ako čovjek nema vjere, postoji opasnost da gleda samo ono što je negativno, premda u svakome od nas postoji zrno dobra. I sam je don Bosco govorio, nastavlja on, da i u onom mladiću koji se u društvu smatra „najgorim“ po svom ponašanju, postoji zrno dobra koje treba prepoznati. Važno je to neprestano si posviješćivati, posebice u situacijama koje se naizgled čine nerješivima.
Biti roditelj nije jednostavan poziv. Na roditeljima je velika odgovornost da svoju djecu dovedu na pravi put. Don Danijel savjetuje kako to postići:
„Moj prvi savjet roditeljima je taj da ne misle kada nam daju sve i ispune ovozemaljske potrebe, da je to dovoljno. Djecu treba, prije svega, naučiti ljubiti i moliti i tako postaviti dobre temelje u njihovu životu. A sve će drugo doći. Ne treba se bojati reći djeci ‘ne’ ako neku stvar kao roditelj ne možemo ispuniti. Iz svoga iskustva znam da nisam uvijek bio zahvalan kad su mi roditelji znali reći ‘ne’. Poslije sam shvatio da je to ‘ne’ bio blagoslov i za moj poziv danas i za moje poštovanje prema drugima.“ Don Bosco je imao jednu posebnu metodu, priča nam naš sugovornik, a ona se zove „riječ na uho“. Mlade bi pozvao nasamo i pohvalio ih ako su nešto dobro učinili, ili ih pak opomenuo za one loše stvari u njihovim životima. I roditelji danas pozvani su koristiti tu metodu, jer svi smo mi različiti, a roditelji su ti koji nas poznaju i znaju što nam u određenom trenutku treba reći.
Mladi pak, s druge strane roditelje ne smiju smatrati „bankomatom“, govori nam don Danijel, nego ih shvaćati darom od Boga. Jer ako oni ne ljube i ne poštuju svoje roditelje, kako će očekivati od svoje djece da ih poštuju i ljube. Najvažnije u svemu, nastavlja naš sugovornik, jest biti čovjek:
„Možemo biti i dobra majka i dobar otac, i dobra posvećena osoba – ako sam čovjek. A da bih bio čovjek treba se potruditi i žrtvovati, treba za taj dar moliti. Don Bosco je u svom odgoju uvijek zahtijevao da budemo bogati čovječnošću, nasljedujući Isusov primjer. Biti pravi čovjek kao Isus, biti osjećajan, imati dobrohotnost, blagost i ljubaznost – karakteristike tog svetog Čovjeka.“
Razgovor s don Danijelom Vidovićem
Don Bosco i danas oduševljava brojne mlade
Jedno od najvažnijih pitanja, u društvu u kojem postoje različite ideologije, sadržaji koji mlade udaljuju od Boga i Crkve, jest kako im prenijeti vjeru, kako zapaliti tu iskru u njihovu srcu. Svatko od nas, još od krštenja u sebi nosi dar vjere, no, priča nam don Danijel, neki taj dar ne prihvate, ne prime od svojih roditelja ili odgojitelja ili pak uđu u „loše“ društvo i izgube ga. No, na srcu uvijek stoji taj pečat da smo Božja djeca.
„Ono što je stvarno važno jest neprestano tražiti Božju prisutnost iz srca. Nije rečeno koliko trebamo izmoliti Očenaša i Zdravomarija, nego je važno biti postojan u molitvi i, poput apostola, često puta reći: „Gospodine nauči nas moliti.“ I danas doista potičem mlade da molitvu ne shvaćaju kao izgovaranje mnogo hvastavih riječi i ne znam koliko krunica, nego kao dar. Danas nam se mnoge stvari, kao što si rekla, serviraju kao darovi koji su lijepi i primamljivi za naše oči, ali oni ne nose sreću i ne pružaju istinsko zadovoljstvo, kao što je to susret s Bogom. Zato je potrebno uvijek prepoznati ono lijepo i dobro u životu, i to lijepo i dobro prihvaćati i nositi, a sve ono što je staro u čovjeku trebamo odbaciti. Trebamo gledati novosti života, ono što nam Bog dariva.“, rekao je don Danijel.
Salezijanci organiziraju brojne aktivnosti s mladima. Jedno od mjesta na koja mladi rado dolaze je i tzv. oratorij. Oratorij je prvotno bio dom u kojem su živjeli dječaci koje je don Bosco odgajao. Danas je oratorij mjesto gdje se okupljaju brojni mladi i ondje provode svoje slobodno vrijeme. Nekima je, poput don Danijela, oratorij mjesto gdje su spoznali da je salezijanska družba mjesto gdje ih Bog poziva. I danas brojni mladići, oduševljeni don Boscovim svjedočanstvom, odlučuju se darovati svoj život Bogu i mladima. Don Danijel nova zvanja u družbi smatra Božjim blagoslovom:
„Bog sigurno prepoznaje tu ljepotu služenja brojnih salezijanaca i suradnika, i sigurno ‘sadi’ poziv u srca mladića. Za to sve sigurno je zaslužan Isus bez kojega ne može biti niti jedan poziv izabran. On je taj koji poziva a mi smo učenici koji se odazivaju. Don Bosco je magnet za mlade. Jedan mi je mladić rekao, kada smo s mladima išli animirati u Slavoniju i s oduševljenjem pričali o don Boscu – „Pa dobro, kada će taj don Bosco doći?“. Oni su mislili da je don Bosco živ. Ali i meni se to isto čini kada pričamo o don Boscu. On je i sam rekao da ‘don Bosco neće umrijeti’, jer će mladi nastaviti dobro djelo. Čvrsto vjerujem da je don Bosco i danas još živ jer se mnogi mladići odazivaju da budu ‘don Bosco’.“
Salezijanska kuća u Zagrebu (na Knežiji)
„Daj mi duše, drugo uzmi!“
Druženje s jednim salezijancem pomoglo je don Danijelu da nastavi stopama don Ivana Bosca. Premda je, kako nam priča, svećenički poziv prepoznao još u osnovnoj školi, pecanje na Bosni s jednim salezijancem bio je trenutak kada je osjetio da je to – to. Nakon formacije i studija filozofije i teologije u Italiji, don Danijel zaređen je za svećenika 29. lipnja 2013. godine u crkvi Marije Pomoćnice na Knežiji. Prvu službu nakon ređenja dobio je u svom rodnom Žepču, gdje je pet godina vodio oratorij u Katoličkom školskom centru.
Na kraju našega razgovora, don Danijel je uputio nekoliko riječi za mlade:
„Mladima bih poručio da se ne boje tražiti Boga u svojem životu, ali i da se ne boje svjedočiti. Danas smo svi u nekom strahu što ćemo reći u društvu, hoće li nas drugi etiketirati i odbaciti zbog toga što s radošću govorim o Crkvi, Isusu i Papi. Mi trebamo danas biti mučenici više nego ikad prije i ne smijemo se bojati žrtvovati. Prvi sam spreman umrijeti prije svega za Boga, a onda i za mlade kojima treba potpora i zaštita. I treća stvar – ne trebamo se bojati biti primjer u društvu u kojem živimo. Mladi trebaju primjer kako danas svjedočiti i biti hrabar.“
Don Danijel i danas sa zahvalnošću gleda na svoj poziv, priliku da, služeći mladima i radeći s njima, razdijeli svoje talente i darove. Vjerujemo da će njegovo svjedočanstvo dotaknuti još neko srce da se odluči nasljedovati primjer svetog Ivana Bosca, koji je duše mladih želio dovesti u nebo. Jedna od njegovih najpoznatijih misli bila je: „Daj mi duše, drugo uzmi!“.
Više o salezijancima možete saznati ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
