Počeci inicijative „40 dana za život”
Ante, reci nam za početak što vas je potaknulo na pokretanje inicijative „40 dana za život”, nalazi li se iza toga neka priča?
Ante: Postoji! Do toga smo u razgovoru došli moja tadašnja zaručnica, sadašnja supruga Sara, i ja, kad sam joj rekao da bih volio raditi u filmskoj umjetnosti, baviti se filmom i pisati i raditi ona djela koja čovjeka oplemenjuju, koja ga izgrađuju. Naime, spoznao sam da jedino na takav način čovjek može učiniti svijet boljim i u isto vrijeme biti Kristov.
Sara mi je predložila da se javim pateru Marku Glogoviću i tako je sve krenulo. Tijekom 2012. i 2013. producirao sam dokumentarni film o udruzi „Betlehem” a nakon toga mi je pater Marko predložio da malo dublje uđem u pro-life pokret, tj. pokret za život”, pa smo otvorili nakladničku kuću koja izdaje knjige duhovne tematike.
Na Božić 2013. prijatelj mi je predložio da pokrenem inicijativu „40 dana za život”. Poslušao sam ga i odlučio pokrenuti inicijativu s kolegicom Petrom Milković. Dakle, u pro-life pokret zapravo me je dovela ljubav prema filmu.
Kad si prvi put u životu došao u doticaj s pro-life porukom?
Ante: Bilo je to preko fotografije jedne djevojčice na kojoj je pisalo: „I ja sam bila mala nerođena beba”. Išao sam u drugi ili treći razred osnovne škole. Kasnije sam se u životu mnogo puta sjetio te fotografije, a prije oko godinu dana saznao sam da je ta djevojčica na fotografiji nećakinja dr. Antuna Liseca, pro-life seniora koji je spasio velik broj dječjih života.
„Postali smo primjer pro-life pokreta u svijetu”
Kakva ste sve iskustva imali na početku?
Ante: Bilo je svakakvih iskustava jer je bdijenje na javnome mjestu bilo nešto sasvim novo i zbunjujuće, ali na kraju je rezultiralo pozitivnim reakcijama, spašenim životima i zahvalnošću roditelja! Pozitivno je bilo to što su se počeli otvarati ljudi koji do tada nisu govorili o problemu pobačaja. Prilazili su nam ljudi koji su nosili rane pobačaja, oni koji su ga napravili, članovi njihovih obitelji… Napokon su mogli nekome ispričati svoje životne priče nakon što su taj teret nosili godinama. Naravno, ne mogu ulaziti u detalje, ali to su strašne boli, strašne muke.
Negativna smo iskustva imali s medijima, koji su odmah počeli ismijavati naše djelovanje, objavljivali su laži o nama i vrijeđali nas. Također, znalo se je dogoditi da prolaznici misle da smo klerofašisti, jer nisu znali da molimo za život i pomažemo trudnicama, duhovno, moralno i materijalno. Psovali su nas, vrijeđali, pokazivali vulgarne geste, a mi smo samo praštali, ljubili i molili za njih. Neki od njih, koji su se upustili u razgovor s nama, promijenili su mišljenje, a neki su i zaplakali od ganuća.
Kakva je kampanja u Hrvatskoj u usporedbi s onom u svijetu?
Ante: Po broju uključenih gradova, naša je kampanja vodeća u svijetu a u posljednje vrijeme rast bilježi i Kolumbija. Inicijative u Americi se prilično razlikuju od naše jer ondje postoje specijalizirane klinike za pobačaje. Oni prema tome mogu imati bolji statistički pregled jer se zna točan broj spašenih života.
Amerikanci su oduševljeni našom kampanjom a međunarodni koordinator inicijative Robert Colquhoun iz Londona već je pet puta posjetio Hrvatsku. Također, kod nas je bio i pokretač inicijative David Bereit s obitelji. Oduševilo ih je to što je Hrvatska i dalje katolička zemlja, to što kod nas velik broj ljudi nedjeljom ide na svetu misu. Dakle, postali smo primjer pro-life pokreta u svijetu.
26. rujna započinje nova kampanja!
Uskoro počinje sljedeća kampanja…
Ante: Tako je. Bdijenje pred bolnicama, odnosno sama prisutnost pred bolnicama mijenja
naličje naše zemlje. Nova kampanja će trajati od 26. rujna do 4. studenog i bit će najveća do sada, a priključila su nam se još dva grada: Gospić i Zabok. Dakle, sada je u kampanju uključeno ukupno 29 gradova a bdjet ćemo na čak 31 mjestu.
Uvertira u jesensku pro-life avanturu bit će „Utrka za život”, 8. rujna, na Bundeku pa ovom prilikom pozivamo ljude svih generacija da se uključe. Jesenska kampanja bit će obilježena našim geslom „Njegove nas rane iscijeliše” a posvećena je ljudima koji pate od „postabortivnog sindroma”. U nizu edukativnih tribina sa stručnjacima ćemo govoriti o ovom sindromu i o našem programu za iscjeljenje rana pobačaja, koji nosi naziv „Oprostom oslobođene”, utemeljen na biblijskim studijama.
Kampanja će vrhunac doživjeti 19. listopada, kada će se održati pretpremijera dokumentarnog filma „40 dana…”.
Dokumentarni film „40 dana…”: u filmu sudjeluju žene koje su rodile, one koje su pobacile, muškarci s ranama pobačaja…
O čemu govori dokumentarni film „40 dana…”; gdje ste ga sve snimali…?
Ante: Film „40 dana…” govori o rezultatima inicijative u Hrvatskoj i u svijetu, s naglaskom na hrvatskoj priči. Film je sniman diljem Hrvatske, a snimili smo kadrove i u Rimu, Budimpešti, Londonu i Houstonu.
Na snimanje dokumentarca potakla me je moja ljubav prema filmu. Snimali smo ga dvije godine prateći žene za vrijeme trudnoće i nakon što su rodile. Dakle, u filmu sudjeluje mnogo žena koje su rodile, one koje su pobacile, a sudjeluju i muškarci s ranama pobačaja. Film je značajan po tome što su izjave dali i molitelji koji su začeti silovanjem, ili su mogli biti pobačeni, ali su živi i zahvalni Bogu na tome. Ima i onih koji svjedoče zašto je bdijenje pred bolnicama za njih bitno. Film govori o važnosti Božje prisutnosti na marginama društva. Govorimo o toj prisutnosti i važnosti našeg djelovanja, izvan crkvenih zidina, izvan zidova naših kuća i zajednica, domova u kojima živimo. U filmu smo htjeli dati naglasak na tri elementa – molitvu i post, miroljubivo bdijenje i osvješćivanje lokalne zajednice. Kroz film smo zapravo ponudili miroljubivo rješenje problema pobačaja.
Film ne promiče Inicijativu, ne radi se o klasičnom aktivističkom filmu, već je to film sa svjedočanstvima ljudi. Snimatelj, montažer i ton-majstor je Ivan Lovrić a scenarij, režiju i produkciju potpisujem ja. Film smo gotovo u potpunosti snimili sami. Sniman je klasičnim načinom; nismo izvodili nikakve vratolomije s kamerama…
Bitno je također napomenuti da ovo nije film samo o inicijativi „40 dana za život”. Inicijativa jest polazište, poveznica, no unutar priče o njoj postoji više manjih priča sa svojim početkom i završetkom. U filmu se govori jednostavnim jezikom i nema puno digresija, što film čini poletnim. Ide se iz jedne situacije u drugu…
Nakon pretpremijere filma 19. listopada, održat će se premijera u čak 29 hrvatskih gradova (20. listopada).
S kojim ste ciljem pred očima počeli snimati film?
Ante: Kaže se: „Kako možeš ono što si doživio zadržati za sebe?” Ako mi je Bog dao te stvari, kako da ih prešutim? Film smo snimili jer želimo biti svjedoci, želimo cijelom svijetu svjedočiti o onome što smo doživjeli u Hrvatskoj i o tome što je to borba za život. Cilj nam je da se pomoću ovog filma spase dječji životi koji bi inače bili izgubljeni, cilj nam je potaknuti još gradova da se priključe Inicijativi, osvijestiti ljude o problemu pobačaja.
Ima li nešto što niste mogli snimiti, a htjeli ste?
Ante: Snimili smo sve što smo planirali, iako se kostur priče s početka s vremenom izmijenio. Tako smo, primjerice neke trenutke u svjedočanstvima više naglasili, neke manje. U filmu će zapravo biti i više od onoga što smo prvotno planirali. Žao mi je samo što nema snježnih kadrova.
Na kraju snimanja filma kako se osjećaš kao scenarist, režiser…?
Ante: Zahvalan sam dragome Bogu što mi je dao priliku, mogućnost, iskazao povjerenje da prihvatim ovaj projekt, s iskrenom željom da širim Božje kraljevstvo. Moram spomenuti da sam posvećen Srcu Isusovu, i ovaj film posvećujem Srcu Isusovu i Srcu Marijinu.
Gdje će se film moći pogledati?
Ante: Prvotna ideja je bila da se film prikaže u nekom velikom zagrebačkom kinu, gdje će doći puno ljudi, ali onda sam u molitvi došao na ideju da se premijera istovremeno održi u svim hrvatskim gradovima u isto vrijeme. I tako će se film premijerno prikazati u cijeloj Hrvatskoj, u 29 gradova, 20. listopada u 20 sati. Popis gradova s mjestima prikazivanja možete pronaći na našim stranicama 40danazazivot.com i hrvatskazazivot.com. Pretpremijera će se održati 19. listopada za članove Inicijative. Želimo da ovaj film bude preveden na četiri strana jezika, a svijetu ćemo ga pokloniti putem interneta.
Za kraj bih htio istaknuti da će na premijeri biti najavljen naš sljedeći projekt, snimanje igranog filma, radnog naziva „Ljubav mi te dovela”. Ponovno se radi o filmu pro-life tematike te nam svi koji nam žele pomoći u snimanju mogu priložiti svoju donaciju. Na premijeri ćemo objaviti i jednu veliku vijest za hrvatski narod.
Promiče li se Inicijativa i u drugim zemljama na umjetničke načine ili ste vi prvi u tome?
Ante: Ljudi nam ponekad znaju govoriti da kopiramo Amerikance. No, to nije istina. Mi smo preveli njihovu knjigu – knjiga nosi naslov „40 dana za život” a autori su David Bereit, Shawn Carney s Cindy Lambert – jer smo smatrali da je vrijedna toga. Knjiga se je u Americi rasprodala i zaslužna je za velik broj obraćenja. U Hrvatskoj je već rasprodano više od pola primjeraka, što je za vjersku scenu jako puno. Ta se knjiga čita. Sad je tiskana i druga knjiga u Americi, u kojoj se spominje i Hrvatska (Shawn D. Carney i Cindy Lambert, „The Beginning of the End of Abortion: 40 Inspiring Stories of God Changing Hearts and Saving Lives”).
Očekujete li da će i druge zemlje slijediti vaš primjer i snimiti film?
Ante: Moramo biti svjesni da film nije lako snimiti; to zahtIjeva puno vremena i pripreme, a kasnije i puno rada u montaži. U drugim su zemljama snimljeni manji prilozi o Inicijativi, ali još nije snimljen film poput ovoga. Znam da želja za snimanjem filma o Inicijativi postoji u Africi.
Program za iscjeljenje rana pobačaja
Reci nam nešto o programu za iscjeljenje rana pobačaja. O čemu se radi i kome se zainteresirani mogu javiti?
Ante: Ovo je treća godina kako program djeluje. Vodi ga naša koordinatorica za Slavoniju, Lidija Dugan, koja je ujedno voditeljica programa, a kroz njega je prošlo već nekoliko desetaka žena. Program se provodi više puta godišnje u Zagrebu, Splitu i Vukovaru a detalje zainteresirani mogu pronaći na stranici na Facebooku („Oprostom oslobođene”) i na našem portalu, koji će biti aktivan od 1. rujna. Program je namijenjen ženama koje pate od „postabortivnog sindroma”, onima koje su napravile jedan ili više pobačaja, ali i ženama koje pate od posljedica spontanog pobačaja. Trenutno se formira i grupa ljudi koja će voditi program za iscjeljenje rana pobačaja kod muškaraca, jer znamo da i oni pate. Mnogo nam se je muškaraca otvorilo te su izrazili želju da se uključe u taj program. Želimo obuhvatiti sve koji su ranjeni pobačajem: cijele obitelji i djecu koja su došla na svijet nakon namjernih pobačaja svojih majki.
Koliko program traje?
Ante: Prvotno je bilo zamišljeno da traje tri mjeseca, no zbog kompleksnosti vremena u kojem živimo uspjeli smo ga ‘sažeti’ u tri intenzivna dana. To su dani u šutnji, razmatranju, molitvi, razgovorima, ispovijedi i svetoj misi. Radi se o vikend-susretima a njihov broj ovisi o broju zainteresiranih.
Razgovarao: Krunoslav Fučkor
Priredila: Vedrana Prka
