Foto: Unsplash, Peter Schulz
Jedna gospođa je pitala: Po koliko prodaješ luk?
Baka je odgovorila: 0,25€ jednu vezu, gospođo!
Ako mi daš 6 veza za 1,00€ uzet ću, ako ne, odlazim kod drugog…
Baka je odgovorila: Uzmite luk po kojoj god cijeni hoćete, gospođo. Za mene je to dobar početak, jer cijeli dan nisam prodala ni jednu vezu a trebaju mi pare da preživim.
Gospođa je uzela luk po cijeni po kojoj je tražila i otišla s osmijehom, osjećajući sreću pobjede. Sjela je u svoj skupi auto i otišla u restoran na ručak s prijateljicom. Nakon obilnog ručka u tanjirima je ostalo još dosta hrane koje njih dvije nisu mogle pojesti. Vlasnik restorana je došao za stol da provjeri je li sve u redu. Gospođa ga je pitala koliko sve košta, a on je odmah odgovorio 88,00 eura. Dala mu je 100 i rekla neka zadrži ostatak.
Ova priča izgleda prilično normalna za vlasnika luksuznog restorana, ali ne i za baku koja prodaje luk Pitanje je: Zašto uvijek moramo dokazivati svoju moć kada kupujemo od siromašnih? Zašto smo velikodušni prema onima koji i ne traže od nas to?
Izvor: stjepanbrcina; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
