Foto: Beautiful mind
… Nash je bio u stisku nepopustljive psihičke bolesti gotovo dvije godine. To ga je promijenilo. Promjena u Nashovu izgledu i ponašanju bila je tolika da je pravo čudo što su ga njegovi stari prijatelji s matematičkog odjela uopće prepoznali. Čovjek koji je hodao glavnom ulicom u Princetonu sparnog ljeta 1960. bio je nesumnjivo poremećen. Ulazio bi u restauracije bosonog. S crnom kosom do ramena i bujnom crnom bradom, bezizražajna lica, gledao je netremice u jednu točku. Žene su to naročito doživljavale zastrašujućim. Nikoga nije gledao u oči.
Razgovarao je s vjevericama a svoje je notes zvao „apsolutna nula”…
Nash je provodio većinu vremena motajući se po sveučilištu, a najviše boraveći u Fine Hallu. Većinom je nosio rusku seljačku odjeću, nalik radničkoj.[1] Običavao je, po sjećanju jednog studenta, „razgovarati s vjevericama”. Nosio je sa sobom bilježnicu, blok nazvan APSOLUTNA NULA, u koji je unosio razne stvari, vjerojatno bilješke o najnižoj temperaturi, na kojoj sve aktivnosti prestaju.[2] Fascinirale su ga jarke boje.
Često je bio u zajedničkoj sobi, gdje je „volio promatrati, gledati kao ljudi igraju Kriegspiel i davati kratke, nejasne primjedbe“.[3] Jednom je, kad je William Feller bio u blizini, naprimjer, rekao, ne obraćajući se ikomu posebno: „Što učiniti s pretilim Mađarom?“[4] Drugi put pak: „Što Sirija i Sinaj imaju zajedničko?“ (To je bilo poslije izraelske okupacije Sinaja.) Sam je odgovorio: „Oboje počinju na s.“[5] Svi su u Fineu znali tko je on, jasno. Profesori su ga nastojali izbjegavati, a tajnice su ga se pomalo bojale, jer su njegova snaga i čudno ponašanje djelovali pomalo prijeteće. Jednom zgodom Nash je uznemirio čvrstu Agnes Henry, tajnicu odjela, tražeći od nje najoštrije škare koje ima.[6] Henry je pošla upitati Ala Tuckera što da učini. Tucker, koji je tada hodao sa štapom i teško da bi mogao nadjačati Nasha, kazao je: „Pa dajte mu ih, a ako bude problema, ja ću to riješiti.“ Nash je zgrabio škare, uzeo telefonski imenik, koji je bio ondje, i izrezao s korica zemljovid Princetona u boji. Zalijepio ga je u svoj notes.
Tvrdio je da je građanin Lihtenštajna te da nije obvezan plaćati porez
Bilo je nekoliko studenata s kojima je razgovarao. Burton Randol, tada na prvoj godini diplomskog studija, sjeća se: „Nije me smetala njegova neobičnost i nisam ga se fizički bojao. Volio sam s njim razgovarati. Nekako smo si klapali.“[7] Oni bi odlazili na duge, spontane šetnje po Princetonu, a Randol se posebno sjeća Nashova uvrnuta smisla za šalu, koji naziva „hotimičnim, samo podcjenjujućim, na vlastiti račun“. „Znao je da je lud i volio se je šaliti o tome.“
Govorio je o sebi neizravno, obično u trećem licu, kao o Johnu von Nassauu, tajanstvenoj osobi čije je ime nevjerojatno sličilo Johnu von Neumannu, a upućivalo je na povezanost s Ulicom Nassau, glavnom ulicom u Princetonu, kao i s Nassau Hallom, glavnom sveučilišnom zgradom. Govorio je prilično uzvišeno o svjetskom miru i svjetskoj vladi, jasno dajući do znanja da je itekako povezan s tim idejama, iako je rijetko, ako uopće ikada, govorio o svojim osobnim iskustvima u Parizu i Ženevi.
Posao s Morgensternom je propao. Kako se Danskin sjeća, Nash je odbio ispuniti obvezan W-2 obrazac, tvrdeći da je on građanin Lihtenštajna te da nije obvezan plaćati porez. (…)
Plašio je ljude. Ali bio je najnježnija moguća osoba
Nashovo bizarno ponašanje privuklo je pozornost sveučilišnih dužnosnika. Danskin pripovijeda:
Išao je na živce rektoru sveučilišta. Govorio je o nečemu što se je zbivalo u Gazi. Igrao se je školice u kampusu. Goheenova tajnica me je nazvala. Nije nikomu predstavljao prijetnju, ali se je ponašao neuračunljivo. Ulazio je u urede. Mlade žene su ga se bojale. Pri meni doma prčkao je po stereu i pokvario ga. Plašio je ljude. Ali bio je najnježnija moguća osoba.[8] (…)
[1] Burton Randol, profesor matematike, Gradsko sveučilište u New Yorku, razgovor, 26. 8. 1997.
[2] Ibid.
[3] Ibid.
[4] Ibid.
[5] Povjerljiv izvor.
[6] Povjerljiv izvor.
[7] Randol, razgovor.
[8] Danskin, razgovor. Robert Goheen, rektor Sveučilišta u Princetonu, nije mogao to potvrditi, a pojedinosti je iznio netko iz sveučilišnog osiguranja, razgovor, 10. 9. 1997.
Iz knjige „Genijalni um – život matematičkog genija i nobelovca Johna Nasha” autorice Sylvije Nasar, koju do 4. veljače možete nabaviti po sniženoj cijeni od 80 kuna! (Red. cijena iznosi 120 kn.) Upravo prema ovoj knjizi snimljen je poznati istoimeni film, s Russellom Croweom u glavnoj ulozi. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
