Foto: Pixabay
Nije dobro. Kad god sam čuo te riječi kao dječak ili mladić znao sam da je malo nade, da se ništa ne popravlja ili da se nešto loše sprema. Nije dobro… za mene je uvijek bila loša vijest. Dovoljno loša da ne postavljam više pitanja, da ne bude još gore. Bilo me strah…
Tko ti je dao pravo da me truješ, da mi prijetiš?
Uvijek se govorilo: teška su vremena, loša su vremena. Sveti Augustin je rekao da nisu loša vremena nego mi jer mi činimo vremena. Mi smo vrijeme. Dobro, teška su vremena, ali kada nisu bila? Neka jesu i loša ali ima nešto lošije – slušati pretjerano samo loše vijesti, panične, slušati prijetnje, opomene, moraš ovo ili ono, ti si kriv jer si… kriv si ako nećeš……ma nemoj molim te! Tko ti je dao pravo da me truješ, da mi prijetiš?
Svakako su prijašnje propovijedi o paklu i Božjem gnjevu bile pretjerane ali nisu li i današnje propovijedi i ljubavi i milosrđu također pretjerivanje?
Crkva je dugo propovijedala više pakao i đavle nego Boga i milosrđe. Kazna i pravednu srdžbu Božju naspram milosrđa i ljubavi. Jasno, svi radije slušamo o milosrđu i ljubavi nego o kazni i paklu. Svakako su prijašnje propovijedi o paklu i Božjem gnjevu bile pretjerane ali nisu li i današnje propovijedi i ljubavi i milosrđu također pretjerivanje? Jesu ako zaobiđu odgovornost, pravdu i pravednost ali još više pogled u križ. Pogled u osobu Isusa Krista na križu. Pogled koji nas suočava s istinom i preobražava.
Danas nam mnogi podgrijavaju strah
Mi kršćani tražimo istinu. Nažalost, danas ju ne možemo naći u mnogim sredstvima informiranja. Ne trebam pojašnjavati…ali mi imamo Sveto pismo
Gledajući križ gledamo Bogu u oči, u neshvatljivu ljubav ali i nepravdu. Nepravdu koju je Bog podnio uz ljubavi za nas. Da se ispuni pravda za grijeh ali na Božji način – očinski i majčinski. Zna svaka majka i otac o čemu pričam kada se sjete svoga bolesnog djeteta. Znaju da su bili spremni sve preuzeti na sebe, i bol i patnju i smrt.
Mi kršćani tražimo istinu. Nažalost, danas ju ne možemo naći u mnogim sredstvima informiranja. Ne trebam pojašnjavati…, ali mi imamo Sveto pismo. Ono ne laže i… Danas, prve nedjelje došašća, govori o strašnim znakovima na nebeskim tijelima, o izdisanju ljudi od straha. Da, od straha. Danas nam mnogi podgrijavaju strah a mi molitvom vjeru koja pobjeđuje svaki strah.
Doista svi ti znakovi što piše evanđelist Luka za danas će se dogoditi ali to nije kraj jer ako nije dobro nije kraj! Na kraju dolazi Kralj!
„Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.” (Lk 21, 27-28)
Da li to znači da ćemo se opustiti i ne brinuti ni o čemu? Naravno da ne. Jer i o tome piše Luka…
„Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.” (Lk 21, 36)
Budnost i molitva očekujući Isusa. Svaki dan u svakom susretu, do konačnog. Bez straha, hrabro, s vjerom! „Strah je pokucao na vrata. Vjera se ustala otvoriti vrata. Iza vrata više nikoga nije bilo.” Nije bilo niti Isusa, jer On je cijelo vrijeme bio s nama. U nama.
Krešimir Josip, Facebook; Book.hr
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
