Foto: Annie Spratt, Unsplash
Povjerenje i odgovornost
Današnja čitanja otvaraju važnu temu u našim životima: temu povjerenja i odgovornosti. U prvom čitanju koje je zapravo predivna poema na kraju knjige Mudrih izreka koja pjeva o vrsnoj ženi piše kako se „muževljevo srce uzda u ženu vrsnu“ i da on, zbog toga, „blagom neće oskudijevati“. Psalam je hvala upućena Bogu, obećanje blagostanja i blagoslova onima koji se boje Gospodina, koji u sebi imaju strah Božji, a to će reći koji ne zaboravljaju Boga, koji mu se mole, koji svoj život žive uvijek računajući da je Bog s njima.
nema mjesta tuzi, tjeskobi i strahu
Riječi svetog Pavla svima nama mogu biti utjeha i poticaj: nema mjesta tuzi, tjeskobi i strahu budući da smo mi, po krštenju i po vjeri u Isusa Krista, „sinovi svjetlosti i sinovi dana“, međutim, isto tako, potrebno je biti budan, ali i trijezan da dočekamo spremni Dan Gospodnji, odnosno dan drugog Kristova dolaska. Prošlu nedjelju razmišljali smo, potaknuti evanđeljem, o čekanju i kako je važno naučiti kvalitetno čekati, a danas u evanđelju još snažnije nam je pokazano preko prispodobe o talentima koliko je važno ne gubiti vrijeme u činjenju dobra.
Međutim, za činiti dobro, važno je znati najprije ono temeljno, a to je tko si, komu ideš, komu pripadaš? Svi znamo da radnik u tvornici ili u nekoj firmi bolje radi ako je zadovoljan, ako su uvjeti u kojima radi dobri, ako ga poslodavac prihvaća s poštovanjem, ako mu je stalo do njega i toga kako mu je. Radnik kada to osjeti, tada radi zauzetije, predanije, plod rada je bolji, angažman i motivacija su veći.
Povjerenje u odnosu Boga i čovjeka
Prispodoba o talentima zanimljiva je jer podrazumijeva povjerenje. Baš kao i u svemu ostalome, kada je riječ o odnosu čovjeka i Boga, njegova stvoritelja, Bog je onaj koji snagu stvaranja novoga daje čovjeku. Bog čovjeku sa slobodom daje i mogućnost da stvara, da bude kreativan, da bude dosjetljiv u svom radu, u svom djelovanju. I mudro to Bog daje čovjeku. Ne daje svima jednako, ali daje svima po njihovim sposobnostima. Jer Bog je onaj koji nas poznaje bolje nego što mi poznajemo sami sebe i daje nam darove, talente u onolikoj mjeri koja nama najbolje odgovara.
S talentima dobivamo slobodu
Važno je međutim, da Bog kada dodjeljuje talente, kada nam daje oruđe kojim mi onda dalje radimo i razvijamo ga, da on ima povjerenja u nas i naš rad. Nije jasno odredio što ćemo napraviti s talentima. To je na nama da odlučimo. Mi s talentima dobivamo slobodu, ali i povjerenje Božje. Koliko je to divan dar! I onda je zaista zadivljujuće ponekad pogledati u Crkvi kako su neki ljudi kreativno, znalački i mudro iskoristili svoje od Boga primljene talente.
Naš Bog kada nam daje talent, mi ga koristimo, ali to i dalje ostaje Njegov, Božji dar
Međutim, s povjerenjem i slobodom (koji su samo jedan od načina na koji Bog, naš Stvoritelj, nama iskazuje svoju očinsku ljubav) dolazi i odgovornost za primljeno. Kada ti netko daruje nešto da s time nešto napraviš, tada je smisao toga što ti je darovano da to iskoristiš na način da tebi i ljudima oko tebe bude bolje, tada je važno raspolagati s time, dopustiti talentu da radi za tebe, ali još i važnije, za onoga koji ti je to darovao. Naš Bog kada nam daje talent, mi ga koristimo, ali to i dalje ostaje Njegov, Božji dar. Slobodni smo učiniti s tim darom što hoćemo, ali ako ga dobro iskoristimo, nama je bolje, stječemo nove talente, ali i Bog Darovatelj se proslavlja. Dobro se umnožava i Duh Božji zahvaća cijeli svijet.
„Napunite zemlju i sebi je podložite! Vladajte ribama u morima i pticama u zraku i svim živim stvorovima“
Ova prispodoba, rekao bih, u najvećoj mjeri tiče se stvaranja boljeg svijeta. Kao što je Bog stvorio svijet i darovao ga čovjeku: „Napunite zemlju i sebi je podložite! Vladajte ribama u morima i pticama u zraku i svim živim stvorovima“ (Post 1,28), Bog želi da čovjek nastavi njegov naum. Ali to će se dogoditi samo ako čovjek pristane na odnos s Bogom, ako prihvati talente „u dobroj volji“. To znači da je potrebno najprije imati dobar odnos s Bogom, prihvatiti talente otvorena i radosna srca, sa spremnošću za rad i djelovanje.
On prima, ali kao da ga ne prima
Problem trećeg sluge koji svoj talent zakopava već je u početku istaknut jer taj sluga unaprijed zna da je gospodar „čovjek strog, žanje gdje nije sijao i kupi gdje nije vijao.“ I on se pobojao, strah ga je obuzeo, međutim taj strah je hinjeni strah kojim zli sluga prekriva svoju pobunu. On zapravo od početka nije spreman za odnos s Bogom, njegovo srce zatvoreno je za Božji talent, želi ga sačuvati, ali zapravo on s njim ne želi učiniti ništa. On prima, ali kao da ga ne prima. A kad gospodar dođe, onda kao da mu ga vraća.
Odgovoran čovjek onaj je je koji odgovara na pozive, na poticaje, na komunikaciju, odgovoran znači raspoloživ, otvoren drugome.
Kao da mu kaže: ja s tobom ne želim imati ništa jer si strog i nepravedan. Nije bez razloga da riječ odgovornost u sebi ima jednu drugu riječ, a to je: odgovor. Odgovoran čovjek onaj je je koji odgovara na pozive, na poticaje, na komunikaciju, odgovoran znači raspoloživ, otvoren drugome. Kao žena vrsna koja je sva spremna da bude na pomoć drugima. Bog je upravo odgovornost stavio kao znak da smo njegovi, da odgovaramo za ono što nam je povjereno.
Božji dar znači i sebi (te drugima, bližnjima) koristiti i Boga proslaviti!
Kod trećeg sluge odgovora nema, odgovor, komunikacija, djelovanje, a onda i radost izostaje i zato se talent od njega oduzima i daje se onomu koji je najbolje odgovorio na Božji poziv. Opet naglašavam, dobro odgovoriti na Božji dar znači i sebi (te drugima, bližnjima) koristiti i Boga proslaviti! Tada nema govora da će se pojaviti umišljenost, egoizam i častohleplje jer smo svjesni da nam je sve od Boga.
svakog dana brojne su prilike u kojima možemo djelovati
Vrlo je važno da u srcu prepoznamo ovu prispodobu na mjestima naše lijenosti, naše mlakosti, našeg izmicanja i pasivnosti, svih naših propusta. Svakog dana brojne su prilike u kojima možemo djelovati, zato, dao Bog da prepoznamo te prilike i da djelujemo po darovanim nam talentima i po Božjem nadahnuću jer ćemo onda donositi svjetlost u tmurnu svakodnevicu koja nas okružuje, time ćemo unositi radost, na dobro činiti sebi i svojim bližnjima, a Boga proslavljati i time biti Njegovi suradnici.
Božji suradnik – kako lijepo ime za kršćanina. Neka nas Blažena Djevica Marija kao prva suradnica prati u toj svetoj službi, amen.
Za Book.hr napisao Karlo Marinković
Prva kolumna –> Doživljavam li ja svakoga čovjeka kao svoga brata, jednaka sebi?
Druga kolumna -> On je ‘svjetlo od svjetla’ i ako kasni čeka što više obraćenja
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
