ČITANJA
2Ljet 36,14-16.19-23; Ps 137,1-8; Ef 2,4-10; Iv 3,14-21
IV. korizmeni tjedan, nedjelja, 10. 3. 2024., ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA
NAPOMENA:
▪ U liturgiji današnje nedjelje „Veseli se” (Dominica Laetare) može se koristiti ružičasta boja liturgijskoga ruha umjesto ljubičaste.
▪ Danas se slavi druga provjera (scrutinium) katekumenā koji će sakramentima kršćanske inicijacije pristupiti u Vazmenome bdjenju.
IMENDANI
Emil, Makarije, Kajo, Simplicije
Prvo čitanje
2Ljet 36, 14-16.19-23
Srdžba se i milosrđe Gospodnje očituje prognanstvom i izbavljenjem naroda.
Čitanje Druge knjige Ljetopisa
U one dane: Svi su svećenički poglavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući dom Gospodnji, posvećen u Jeruzalemu.
Gospodin, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega prebivališta. Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima, dok se nije podigla Gospodnja jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka.
Spalili su Božji dom, oborili jeruzalemski zid i sve utvrde njegove vatrom spalili. One što izbjegoše maču odvede Nabukodonozor u Babilon u sužanjstvo. Postali su robovi njemu i njegovim sinovima, dokle nije nastalo perzijsko kraljevstvo. Da bi se ispunila riječ koju Gospodin reče na Jeremijina usta: »Dokle se zemlja ne oduži svojim subotama, počivat će za sve vrijeme u pustoši dok se ne ispuni sedamdeset godina.«
Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Gospodinova objavljena na Jeremijina usta, podiže Gospodin duh perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno: »Ovako veli perzijski kralj Kir: ’Sva zemaljska kraljevstva dade mi Gospodin, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!’«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 137, 1-8
Pripjev: Nek mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada.
Na obali rijeka babilonskih
sjeđasmo i plakasmo
spominjući se Siona;
o vrbe naokolo
harfe svoje bijasmo povješali.
I tada porobljivači naši
zaiskaše od nas da pjevamo,
mučitelji naši – da se veselimo:
»Pjevajte nam pjesmu sionsku!«
Kako da pjesmu Gospodnju pjevamo
u zemlji tuđinskoj!
Nek se osuši desnica moja,
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!
Nek mi se jezik za nepce prilijepi
ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Jeruzalem
vrh svake radosti svoje!
Drugo čitanje
Ef 2, 4-10
Mrtvi grijesima, milošću ste spašeni.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni! – te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje
Iv 3,14-21
Bog je poslao Sina na svijet da se svijet spasi po njemu.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.«
Riječ Gospodnja.
Komentar
„Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.”
Mnogi ljudi često misle da vjerovati znači razumski priznati da je Isus Bog, da On postoji. Mnogi misle da vjerovati znači ne tvrditi da Bog ne postoji, i tako se ne svrstati u ateiste.
Jednom mi je prilikom jedna žena u razgovoru rekla da vjeruje da se u Međugorju ukazuje Gospa. „Ne vjeruješ”, odvratih joj ja na to, a ona me začuđeno upita kako joj to mogu reći. „Pa kako ti ne bih mogao reći”, odgovorih, „ne ideš redovito na misu, ne čitaš Bibliju, ne postiš, ne ispovijedaš se svakog mjeseca, ne moliš krunicu redovito, a to su sve osnovne poruke Gospe koja se je ukazala. Da vjeruješ, mislim da bi činila ono na što nas je Gospa pozvala.” Ta je žena tada shvatila što je vjera i počela je živjeti ono što vjeruje da je Gospa prenijela u svojim porukama.
Tako i mi, ako vjerujemo da je Bog iz ljubavi, dok smo još bili grešnici, poslao Sina da nas otkupi i spasi, trebamo živjeti od Sinovljeva otkupljenja i spasenja. Znači, trebamo činiti konkretna djela u vlastitom životu, provesti nauk evanđelja u život, da ne bismo bili kao mnogi danas koji vjeruju u Isusa, no nisu sigurni jesu li spašeni, žive li već vječni život ili ne. Jer tko vjeruje (živi evanđelje), ne osuđuje se!
Molitva
Oče Sveti, ti si iz ljubavi prema nama dok smo još bili grešnici, poslao Sina da nas spasiš! Ako vjerujemo, onda ljubimo Tebe i Sina tvoga i iz ljubavi prema tebi živimo svoju vjeru. Molim te da nam Đavao nikad ne ukrade to spasenje. Amen.
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.
Autor komentara i molitve: Nediljko Jelčić;
Za Book.hr priredila A. P.
Foto: Creativa Images; Shutterstock
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
