ČITANJA
Dj 5,27-32; Ps 34,2 i 9.17-20; Iv 3,31-36
II. vazmeni tjedan, četvrtak, 11. 4. 2024., Sv. Stanislav, biskup i mučenik, spomendan
IMENDANI
Stanislav, Stanko, Stanislava, Filip, Izak, Gema
Prvo čitanje
Dj 5,27-32
Svjedoci smo tih događaja mi i Duh Sveti.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Stražari dovedoše apostole i privedoše ih pred Vijeće. Veliki ih svećenik zapita: »Nismo li vam strogo zabranili učiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoćete na nas navući krv toga čovjeka.«
Petar i apostoli odvrate: »Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima! Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. I mi smo svjedoci tih događaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 34,2.9.17-20
Pripjev: Jadnik vapi, i Gospodin ga čuje.
Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba,
njegova će mi hvala biti svagda na ustima!
Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin;
blago čovjeku koji se njemu utječe!
Lice se Gospodnje okreće protiv zločinaca
da im spomen zatre na zemlji.
Pravednici zazivaju, i Gospodin ih čuje,
izbavlja ih iz svih tjeskoba.
Blizu je Gospodin onima koji su skršena srca,
a klonule duše spasava.
Mnoge nevolje ima pravednik,
ali ga Gospodin iz svih izbavlja.
Evanđelje
Iv 3,31-36
Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Tko odozgor dolazi,
on je iznad sviju;
tko je sa zemlje,
zemaljski je i zemaljski govori.
Tko dolazi s neba,
on je iznad sviju;
što je vidio i čuo — za to svjedoči,
a svjedočanstva njegova nitko ne prima.
Tko primi njegovo svjedočanstvo,
potvrđuje da je Bog istinit.
Uistinu, onaj koga Bog posla
Božje riječi govori
jer Bog Duha ne daje na mjeru.
Otac ljubi Sina
i sve je predao u ruku njegovu.
Tko vjeruje u Sina,
ima vječni život;
a tko neće da vjeruje u Sina,
neće vidjeti života;
gnjev Božji ostaje na njemu.«
Riječ Gospodnja.
Komentar
»Tko vjeruje u Sina,
ima vječni život.«
Nedavno sam gledao jednu vjersku emisiju. Na pitanje gledatelja: „Kako se spašavaju ateisti“, teolog, koji je bio glavni gost emisije, između ostaloga je gledateljima savjetovao neka se ne zamaraju time tko će se spasiti i kako. (?!) Zar to nije prečudno? Znamo da je svrha naše vjere spasenje vlastite duše a onaj tko razumije što je to, taj će naravno htjeti pošto-poto djelovati da se i drugi spase. Razmišljati suprotno nekršćanski je! Po nekima ispada da nam je vjera potrebna samo za ovaj bijedni život na zemlji, a vidimo da je i riječ Božja vrlo jasna: Vjerovati u Sina donosi život vječni. Zato uopće ne čudi što većina kad ih pitaš vjeruju li da su spašeni, nije sigurna, gotovo svi nešto vrte glavom. Kako i neće kad nas se niti potiče da o tome razmišljamo niti nas se potiče da propitujemo, niti nas se potiče da radimo?!
Molitva
Gospodine, ti si rekao: Što nam vrijedi da zadobijemo cijeli svijet ako svoju dušu izgubimo? Gospodine, daj da mi svjetlo vjere u tebe daje sigurnost spasenja. Amen.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
