Misna čitanja, ponedjeljak 25. studenoga; Zaljubljeni u Boga Mi često rasipno dajemo u prolazne stvari ovoga svijeta, a na tebi škrtarimo. Ali ako tebe častimo rasipno, rasipno ćemo i dobiti!

Otk 14,1-3.4b-5

Na čelima im napisano ime Krista i Oca njegova.

Čitanje Knjige Otkrivenja svetog Ivana apostola

Ja, Ivan, vidjeh:
gle, Jaganjac stoji na gori Sionu,
a s njime sto četrdeset i četiri tisuće
— na čelima im napisano ime njegovo
i ime Oca njegova!
I začujem s neba glas,
kao šum voda mnogih
i tutnjavu silna groma;
glas taj koji začuh
bijaše kao glas citraša
što sviraju na citrama.
Pjevali su pjesmu novu pred prijestoljem
i pred četiri bića
i pred starješinama.
Nitko ne mogaše naučiti te pjesme
doli one sto četrdeset i četiri tisuće —
otkupljeni sa zemlje.
Oni prate Jaganjca
kamo god pođe.
Otkupljeni su od ljudi
kao prvine Bogu i Jaganjcu;
na ustima se njihovim laž ne nađe,
neporočni su.
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam

Ps 24,1-6

Pripjev: Ovo je naraštaj onih koji traže lice tvoje, Gospodine.

Gospodnja je zemlja i sve na njoj,
svijet i svi koji na njemu žive.
On ga na morima utemelji
i na rijekama učvrsti.

Tko će uzići na Goru Gospodnju,
tko će stajati na svetom mjestu njegovu?
Onaj u koga su ruke nedužne i srce čisto:
duša mu se ne predaje ispraznosti.

On blagoslov prima od Gospodina
i nagradu od Boga, Spasitelja svoga.
Takav je naraštaj onih koji traže njega,
koji traže lice Boga Jakovljeva.

Evanđelje

Lk 21,1-4

Ugleda ubogu udovicu kako baca dva novčića.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Kad Isus pogleda, vidje kako bogataši bacaju u riznicu svoje darove. A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novčića. I reče: »Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. Svi su oni zapravo među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše.«
Riječ Gospodnja.

Komentar

»…a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše.«

Uvijek su postojali veliki zaljubljenici u Boga, ljudi koji rasipno – svojim novcem, imanjem, vremenom, tijelom, žrtvom, sa svim što posjeduju – obasipaju Boga. Možemo li zamisliti tu sirotu udovicu, koja je imala jedva dva novčića, ali kojoj je srce gorjelo za Bogom? Ona nije imala ništa više s čim bi se prehranila, ali svoju ljubav prema Bogu nije znala drugačije iskazati nego tako da svime što ima, dakle raskošno počasti Boga.

Jednako je tako učinila i Lazareva i Martina sestra Marija: ona je Isusu na glavu prolila cijelu nardovu pomast, koja je vrijedila gotovo kao današnja dvogodišnja zarada nekog bolje plaćenog radnika u Europi; dakle to joj je bila neka ušteđevina za budućnost da bi mogla živjeti. Koliko je to bilo Isusu ugodno, koliko ga je to razveselilo da je rekao: »Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo ovo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini – njoj na spomen« (Mt 26,13). Poruka ovih dviju žena nama jest da vidimo što je Isusu ugodno, a to je kad ga rasipno častimo svojim djelima ljubavi.

Molitva

Gospodine, tvoja Riječ kaže: Tko oskudno sije, oskudno će i žeti. Mi često rasipno dajemo u prolazne stvari ovoga svijeta, a na tebi škrtarimo. Ali ako tebe častimo rasipno, rasipno ćemo i dobiti! Amen.