Dnevna misna čitanja

Misna čitanja, utorak 8. listopada; Sjedni do njegovih nogu i slušaj njegovu riječ To Isus voli, tako ga ljubimo. To nam se neće oduzeti za vječnost

Foto: shine.graphics, Shutterstock

XXVII. tjedan kroz godinu. Utorak, 8. 10. 2024. Svagdan

ČITANJA

Gal 1,13-24; Ps 139,1-3.13-15; Lk 10,38-42

IMENDANI

Demetrije, Pelagija, Hugo, Šimun, Benedikta

Prvo čitanje

Gal 1,13-24

U meni Bog otkri Sina svoga da ga navješćujem među poganima.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima

Braćo! Čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu.

Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask.

Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana. Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova. Što vam pišem, Bog mi je svjedok, ne lažem. Zatim dođoh u krajeve sirijske i cilicijske. Osobno pak bijah nepoznat Kristovim crkvama u Judeji. One su samo čule: »Negdašnji naš progonitelj sada navješćuje vjeru koju je nekoć pustošio« i slavile su Boga zbog mene.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam

Ps 139,1-3.13-15

Pripjev: Povedi me Gospodine, putem vječnim!

Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.

Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.

Dušu moju do dna si poznavao,
kosti moje ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.

Evanđelje

Lk 10,38 -42

Marta ga primi u kuću. Marija je izabrala bolji dio.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Isus uđe u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavi posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Odgovori joj Gospodin: »Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«

Riječ Gospodnja.

Tko nama danas priječi da Isusa tako ljubimo, da uzmemo njegovu riječ i da budemo s njime? Nitko, možemo reći. Ali zašto onda to ne činimo ako tvrdimo da Boga ljubimo? Možda da ispitamo sami sebe, gdje je naše srce? Jer tamo gdje ti je blago, tamo će ti i srce biti, kaže Isus.

Komentar

»Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.«

Sjećam se kako sam jednom s jednim svećenikom razgovarao o zapovijedima. On mi je tada rekao da je ljubav prema Bogu apstraktna. Vjerujem da je to njegov osobni stav. Međutim, ovdje jasno možemo vidjeti što Isus kaže Mariji, koja ga nije posluživala, koja ga nije nahranila, koja mu nije noge oprala, koja mu nije donijela piti… Možemo samo zamisliti Mariju kako u kući punoj ljudi – sjedi. Ali Isus kaže da mu je ona iskazala ljubav, jer je sjedila do nogu njegovih i slušala njegovu riječ, i to se Mariji neće oduzeti za vječnost i to je još ostalo kao svjedočanstvo nama da vidimo što Isus voli, kako ga ljubiti.
Tko nama danas priječi da Isusa tako ljubimo, da uzmemo njegovu riječ i da budemo s njime? Nitko, možemo reći. Ali zašto onda to ne činimo ako tvrdimo da Boga ljubimo? Možda da ispitamo sami sebe, gdje je naše srce? Jer tamo gdje ti je blago, tamo će ti i srce biti, kaže Isus.