Misna čitanja, nedjelja 6. listopada; Zato mnogi ne možemo primiti Ljubav Želim biti malen i potrebit ljubavi i zagrljaja, posebno Tvoga. Hvala ti za evanđelja, koja te prikazuju onakvog kakav uistinu jesi – Ljubav

Foto: shine.graphics, Shutterstock

XXVII. tjedan kroz godinu. Nedjelja, 6. 10. 2024. DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA

Post 2,18-24; Ps 128,1-6; Heb 2,9-11; Mk 10,2-16

IMENDANI:

Bruno, Fides, Vjera, Vjerica, Magno

Prvo čitanje

Post 2,18-24

I dvoje njih bit će jedno tijelo.

Čitanje Knjige Postanka

Reče Gospodin, Bog: »Nije dobro da čovjek bude sam! Načinit ću mu pomoć kao što je on.«
Tada Gospodin, Bog, oblikova od zemlje sve životinje poljske i sve ptice nebeske i privede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama nebeskim i životinjama poljskim. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Gospodin, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Gospodin, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče:
»Odjednom, evo kosti od mojih kosti,
mesa od mesa mojega!
Ženom neka se zove,
od čovjeka kad je uzeta!«
Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza ženu svoju i dvoje njih bit će jedno tijelo.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam

Ps 128,1-6

Pripjev: Blagoslovio nas Bog sve dane života našega!

Blago svakome koji se boji Gospodina,
koji njegovim hodi stazama!
Plod ruku svojih ti ćeš uživati,
blago tebi, dobro će ti biti.

Žena će ti biti kao plodna loza
u odajama tvoje kuće;
sinovi tvoji ko mladice masline
oko stola tvojega.

Eto, tako će biti blagoslovljen čovjek
koji se boji Gospodina!
Blagoslovio te Gospodin sa Siona,
uživao sreću Jeruzalema
sve dane života svojega!

Vidio djecu svojih sinova,
mir nad Izraelom!

Drugo čitanje

Heb 2,9-11

Posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga.

Čitanje Poslanice Hebrejima

Braćo: Njega, za malo manjeg od anđelâ, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio.

Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve – kako bi mnoge sinove priveo k slavi – po patnjama do savršenstva dovede početnika njihova spasenja. Ta i posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje

Mk 10,2-16

Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše:

»Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«

U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.«

Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.

Riječ Gospodnja.

Zašto mnogi ne mogu primiti njegovu ljubav? Zato što se ponašaju kao učenici; misle da se Isus ne bi nikad spustio na tu razinu da nas zagrli i blagoslovi.

Komentar

„U ono vrijeme: donosili Isusu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im…“

O kakav je dojam naš Gospodin Isus ostavljao na ljude kad su htjeli da se samo dotakne njihove djece, pazite, ne da se za njih pomoli, ne da na njih položi ruku, već samo da ih se dotakne! Što su ljudi onoga vremena vidjeli u njemu i što je njegova osoba izražavala kad je bilo dosta samo da ga se dotaknu?
Isus se ozlovoljio; njegovu zlovolju su izazvali njegovi učenici jer nisu shvatili tko je Učitelj i kakav je, nisu shvatili da se učeništvo sastoji od toga da oni uče, a ne da znaju, a kad nešto nauče, onda su otvoreni za novo područje, i tako dok su živi. Što ovdje nisu znali? Nisu znali da je Isus Bog, koji je u svojoj biti Ljubav i da On ne može, a da ne ljubi. Bog ne može, a da ne ljubi. Zašto mnogi ne mogu primiti njegovu ljubav? Zato što se ponašaju kao učenici; misle da se Isus ne bi nikad spustio na tu razinu da nas zagrli i blagoslovi. Osobno sam to iskusio i o tome čuo brojna svjedočanstva.

Molitva

Gospodine Isuse, koji si u svojoj biti Ljubav, odričem se svega što me sprečava da me zagrliš i blagosloviš. Ne želim biti veći nego što jesam u Tvojim očima, to jest želim biti malen i potrebit ljubavi i zagrljaja svih a posebno Tvoga. Hvala ti za evanđelja, koja te prikazuju onakvog kakav uistinu jesi. Hvala, Ljubavi! Amen.

📖