Foto: shine.graphics, Shutterstock
XXVI. tjedan kroz godinu. Četvrtak, 3. 10. 2024. Svagdan
ČITANJA
Job 19,21-27; Ps 27,7-9.13-14; Lk 10,1-12
IMENDANI
Dionizije Areopagit, Kandida, Svjetlana
Prvo čitanje
Job 19,21-27
Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi.
Čitanje Knjige o Jobu
Job reče: Smilujte se, prijatelji, smilujte,
jer Božja me je ruka udarila.
Zašto da me k’o Bog sâm progonite,
zar se niste mog nasitili mesa?
O kada bi se riječi moje zapisale
i kad bi se u mjed tvrdu urezale;
kad bi se željeznim dlijetom i olovom
u spomen vječan u stijenu uklesale.
Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi
i posljednji će on nad zemljom ustati.
A kad se probudim, k sebi će me dići:
iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.
Njega ja ću kao svojega gledati,
i očima mojim neće biti stranac:
za njime srce mi čezne u grudima.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 27,7-9.13-14
Pripjev: Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih.
Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!
Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo!«
Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim.
Ne skrivaj lica svoga od mene!
Ne odbij u gnjevu slugu svoga!
Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti!
Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!
Evanđelje
Lk 10,1-12
Počinut će na njemu mir vaš.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se već kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik svoje plaće. Ne prelazite iz kuće u kuću.«
»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ‘I prašinu vašega grada koja nam se nogu uhvatila stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.«
Riječ Gospodnja.
Job nije Boga zaboravio, nije si nikad napravio boga od onoga što je posjedovao, već je znao da je Bog ono najvrjednije što čovjeku treba, bio on bogat, ugledan, zdrav…, ili suprotno tome
Komentar
„Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi
i posljednji će on nad zemljom ustati.
A kad se probudim, k sebi će me dići:
iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.
Njega ja ću kao svojega gledati,
i očima mojim neće biti stranac:
za njime srce mi čezne u grudima.ˮ Iz Knjige o Jobu
Ovo su riječi čovjeka koji je nekada imao sve što se može poželjeti na zemlji: velik ugled, bogatstvo, blagoslovljenu obitelj, zdravlje, častan položaj u društvu. Ali pogodila ga je velika nevolja – ostao je bez svega što je imao, od ugleda, časti, djece, bogatstva, zdravlja, prijatelja… Bez svega. Ali Jobu je ostalo ono što je najviše volio i za čim je čeznuo dok je sve imao, a to je Bog. Ove njegove riječi plod su odnosa koji je trajao odavno, od vremena kad je Job imao sve, kad je sve posjedovao, kad je zbog onoga što je imao mogao lako zanemariti Boga, ne biti oslonjen na njega, ne imati vremena za molitvu, za produbljivanje tog odnosa s Bogom. I baš je to bilo presudno kad mu je sve išlo od ruke: on nije Boga zaboravio, nije si nikad napravio boga od onoga što je posjedovao, već je znao da je Bog ono najvrjednije što čovjeku treba, bio on bogat, ugledan, zdrav…, ili suprotno tome. Job nam je primjer i poticaj da Boga tražimo kad je sve u našem životu dobro.
Molitva
Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi
i posljednji će on nad zemljom ustati.
A kad se probudim, k sebi će me dići:
iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.
Njega ja ću kao svojega gledati,
i očima mojim neće biti stranac:
za njime srce mi čezne u grudima. Amen.
📖
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.
Čita ih Lejdi Oreb a autor komentara i molitve je Nediljko Jelčić.
Ako se želite osjećati kao dio obitelji Kristofora (onih koji donose Krista), možete skenirati kod za mjesečnu ili za godišnju uplatu ‘timarine‘.
Podatci za plaćanje nalaze se na ovoj poveznici.
Unaprijed zahvaljujemo i želimo iskrenu dobrodošlicu svim novim članovima obitelji (tima) Kristofori.
Želim donirati godišnju ‘timarinu’:
Podržite naš rad
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
