Misna čitanja, četvrtak 26. rujna; Naši dani imaju svoj kraj Jesmo li toga svjesni? Nije svejedno kako živimo

Foto: shine.graphics, Shutterstock

XXV. tjedan kroz godinu. Četvrtak, 26. 9. 2024. Svagdan ili: Sv. Kuzma i Damjan, mučenici

ČITANJA:

Prop 1,2-11; Ps 90,3-6.12-14.17; Lk 9,7-9

IMENDANI:

Kuzma i Damjan, Damjana, Gideon, Kresencija

Prvo čitanje

Prop 1,2-11

Ništa novo pod suncem. 

Čitanje Knjige Propovjednikove

Ispraznost nad ispraznošću, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!
Kakva je korist čovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem?
Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje.
Sunce izlazi, sunce zalazi i hiti svojem mjestu odakle izlazi.
Vjetar puše na jug, i okreće se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo, i vraća se u novom vrtlogu.
Sve rijeke teku u more, i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraćaju da ponovo počnu svoj tok.
Sve je mučno. Nitko ne može reći da se oči nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale.
Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema ništa novo pod suncem.
Ima li išta o čemu bi se moglo reći: »Gle, ovo je novo!« Sve je već davno prije nas postojalo.
Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u budućnosti neće biti sjećanja na ono što će poslije doći.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam

Ps 90,3-6.12-14.17

Pripjev: Gospodine, ti nam bijaše okrilje od koljena do koljena.

Smrtnike u prah vraćaš
i veliš: »Vratite se, sinovi ljudski!«
Jer je tisuću godina u očima tvojim
ko jučerašnji dan koji je minuo,
i kao straža noćna.

Razgoniš ih ko jutarnji san,
kao trava su, što se zeleni:
jutrom cvate i sva se zeleni,
a uvečer, već se suši i vene.

Nauči nas dane naše brojiti,
da steknemo mudro srce.
Vrati se k nama, Gospodine! Ta dokle ćeš?
Milostiv budi slugama svojim!

Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim,
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
Dobrota Gospodina, Boga našega, nek bude nad nama!
Daj da nam uspije djelo naših ruku,
djelo ruku naših nek uspije!

Evanđelje

Lk 9,7-9

Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko čujem?

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Dočuo Herod tetrarh sve što se događa te se nađe u nedoumici glede Isusa jer su neki govorili: »Ivan uskrsnu od mrtvih«; drugi: »Pojavio se Ilija«; treći opet: »Ustao je neki od drevnih proroka.« A Herod reče: »Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko čujem?« I tražio je priliku da ga vidi.

Riječ Gospodnja.

Komentar

„Nauči nas dane naše brojiti,
da steknemo mudro srce.ˮ

Jesmo li mi ljudi duboko svjesni da naši dani imaju svoj kraj? Da nije svejedno kako živimo? Nekada mi se čini da nismo svjesni, da se ponašamo kao da je to negdje daleko ispred nas, kao da još imamo vremena pa ćemo o tome razmišljati kad za to dođe vrijeme. Koliko je nas svjesno da ćemo jednom odgovarati za svoj život? Zar nas ovaj molitveni zaziv ne poziva da se ozbiljno zapitamo, da zastanemo i razmislimo kako živimo, što nas motivira, za što živimo, što ćemo kad dođe čas odlaska, što ćemo ponijeti sa sobom? Na što do tada trošimo vrijeme, na što trošimo novac? Izgleda da se i psalmist borio s tim da ga ne zavedu brige, radosti, gubitci, uspjesi, želje, rad, užitci, da boravak na zemlji ne ostavi traga na njemu tako da zaboravi da će jednom sve proći i da će morati poći sa zemlje. Biblija nas često upozorava da će sve jednom proći, jer nije lako ako se odmaknemo od onoga koji nas želi vidjeti sa sobom u vječnosti, ako se ne odmaknemo od onoga tko se trudi da blaženu vječnost ne vidimo. Zato često piše u Bibliji: Čovječe, kako upravljaš svojim životom, kamo ideš, znaš li?

Molitva

Gospodine, hvala ti za retke Pisma, koji nas podsjećaju da će jednom sve proći i da ćemo morati poći sa zemlje. Zato svim srcem molimo: Nauči nas dane naše brojati, da steknemo mudro srce! Amen.