ČITANJA
Jr 30,1-2.12-15.18-22; Ps 102,16-21.29.22-23; Mt 14,22-36
Utorak, 2. 8. 2022. ili: Sv. Euzebije Verčelski; ili: Bl. Dj. Marija od Anđela; svagdan
IMENDANI
Euzebije, Petar, Stjepan, Kruno, Krunoslav, Serena, Arnir
Prvo čitanje
Jr 30, 1-2. 12-15.18-22
Zbog grijeha silnih tvojih to ti učinih. Ali ću izmijeniti udes šatora Jakovljevih.
Čitanje Knjige proroka Jeremije
Riječ koju Gospodin upravi Jeremiji:
Ovako govori Gospodin, Bog Izraelov:
Upiši u knjigu sve ove riječi koje ti govorim.
Uistinu, ovako govori Gospodin:
Neiscjeljiva je rana tvoja,
neprebolan polom tvoj.
Nema lijeka rani tvojoj,
i nikako da zaraste.
Zaboraviše te svi ljubavnici,
više za te i ne pitaju!
Jer po tebi ja udarih
ko što udara neprijatelj,
kaznom krutom za bezakonje
i za mnoge grijehe tvoje.
Zašto kukaš zbog rane svoje?
Zar je neizlječiva tvoja bol?
Zbog mnoštva bezakonja
i grijeha silnih tvojih
to ti učinih.
Ovako govori Gospodin:
Evo, izmijenit ću udes šatora Jakovljevih,
smilovat ću se na stanove njegove:
na razvalinama njegovim bit će opet grad sazidan,
i dvori će stajati na starome mjestu.
Iz njih će se čuti hvalospjev,
i glasovi radosni.
Umnožit ću ih,
i više im se neće smanjiti broj,
ugled ću im dati,
i više ih neće prezirati.
Sinovi njihovi bit će mi kao nekoć,
zajednica njina preda mnom će čvrsto stajati,
a kaznit ću sve njihove ugnjetače.
Glavar njihov iz njih će niknuti,
vladar njihov ispred njih će izaći.
Pustit ću ga k sebi da mi se približi —
jer tko da se usudi sâm preda me! —
riječ je Gospodnja.
I vi ćete biti moj narod,
a ja vaš Bog.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 102, 16-21.29.22-23
Pripjev: Gospodin će sazidati Sion i pokazati se u slavi svojoj.
Tad će se pogani bojati, Gospodine, imena tvojega,
i svi kraljevi zemlje slave tvoje,
kad Gospodin opet sazda Sion,
kad se pokaže u slavi svojoj,
kad se osvrne na prošnju ubogih
i ne prezre molitve njihove.
Nek se zapiše ovo za budući naraštaj,
puk što nastane neka hvali Gospodina.
Jer Gospodin gleda sa svog uzvišenog svetišta,
s nebesa na zemlju gleda
da čuje jauke sužnjeva,
da izbavi smrti predane.
Djeca će tvojih slugu živjeti u miru,
i potomstvo će njihovo trajati pred tobom
da se na Sionu navijesti ime Gospodnje
i njegova hvala u Jeruzalemu,
kad se narodi skupe
i kraljevstva da služe Gospodinu.
Evanđelje
Mt 14, 22-36
Zapovijedi mi da dođem k tebi po vodi!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.
Lađa se već mnogo stadija bila otisla od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici, ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«
Pošto preploviše, dođu na kraj, u Genezaret. I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donošahu mu sve bolesnike te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi.
Riječ Gospodnja.
Komentar
„Malovjerni…”
Kad pogledam zbog čega je Isus Petra nazvao malovjernim, pitam se što bi rekao nama, koji odbacujemo i manje nadnaravne događaje. Možda mnogi nevjeru smatraju bezazlenom slabošću, ali Biblija je naziva grijehom. Dok gledamo ovaj događaj – u kojem Isus u neko gluho doba noći ide po vodi, a oni prestrašeni od straha, oduzeti, vrište, a Petar poslije opet prestrašen zbog vjetra počne tonuti te ga Isus zbog toga naziva malovjernim – može nam biti poprilično jasno kakvu vjeru Isus od nas očekuje. Mi se često zadovoljimo vjerom koja spada samo u sferu vidljivog, nama razumljivog, prihvatljivog, ali za sve to ne treba vjera. Je li uopće moguće biti / nazivati se vjernikom, ako nemamo iskustava Isusova nadnaravnog djelovanja? Je li uopće moguće Boga susretati u molitvama/odnosu, a da on od nas ne traži čine vjere koji će nas izvući iz našeg malog svijeta? Često Božje djelovanje ide prema tome da iziđemo iz svog skučenog, malenog svijeta i uđemo u Njegov veliki svijet, na što je pozivao sve svoje vjerne učenike.
Molitva
Gospodine, oprosti nam što te često pozivam da uđeš u moj mali svijet, svijet nevjere. Zato te molim, Gospodine, da mi daš milost da vjerom uđem / zakoračim u tvoj veliki svijet. Amen.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
