Otpjevni psalam

Ps 92,2-3.13-16

Pripjev: Dobro je slaviti Gospodina.

Dobro je slaviti Gospodina,
pjevati imenu tvome, Svevišnji;
naviještati jutrom ljubav tvoju
i noću vjernost tvoju.

Ko palma cvate pravednik
i raste ko cedar libanonski.
Zasađeni u domu Gospodnjemu,
cvatu u dvorima Boga našega.

Rod donose i u starosti,
sočni i puni svježine:
da navijeste kako je pravedan Gospodin,
Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.

Drugo čitanje

2 Kor 5,6-10

Trsimo se da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo: Uvijek smo puni pouzdanja makar i znamo: naseljeni u tijelu, iseljeni smo od Gospodina. Ta u vjeri hodimo, ne u gledanju. Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina. Zato se i trsimo da mu omilimo, bilo naseljeni, bilo iseljeni. Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje

Mk 4,26-34

Manje od svega sjemenja na zemlji postane veće od svega povrća.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Isus govoraše mnoštvu:
»Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve.«
I govoraše: »Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.«
Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.
Riječ Gospodnja.

Komentar

„Ovo govori Gospodin Bog…”

Na mnogo mjesta u Starom zavjetu tekst počinje ovako: „Ovo govori Gospodin Bog“; često su i proroci svoje govore počinjali sličnim riječima („Ovako govori Jahve“); mnogo mjesta u Novom zavjetu počinje tako („Isus reče/kaže“); u poslanicama možemo pročitati: „Duh Sveti i mi odlučismo“… Koliko smo mi danas kad čitamo Sveto pismo, svjesni da to Bog govori upravo nama; koliko držimo do toga govora Božjega? Zašto tako malo kršćana drži do Božje riječi? Zašto tako malo njih zanima što to Bog govori? Nema područja ljudskog života o kojima nam Bog nije govorio, nema ničeg što bi nam prešutio. Sveto pismo očitovalo se o svemu. Zašto se onda tako često pravimo da ne znamo volju Božju? Zašto tako često ginemo kad nam je Božje znanje objavljeno? Zašto tako često prozivamo Boga, a nikad nismo ozbiljno pristupili kako bismo saznali Istinu koju je Bog izrekao i ostavio nam je da je upoznamo? Bog je kroz četrdeset pisaca, ljudi, tijekom razdoblja od oko tisuću petsto godina, napisao i, da tako kažem, uložio truda kako bi do nas došla njegova Riječ, a mi je još ignoriramo, kao da nam ne treba. Možda je ovo stanje u kojem se sad nalazimo uzrokovano upravo time što još nismo ozbiljno pristupili Riječi Božjoj, to jest Isusu Kristu.

Molitva

Svemogući vječni Trojstveni Bože, oprosti mi što sam do sad često ignorirao tvoju Riječ, što sam često zanemarivao to da ti govoriš kroz svoju Riječ, dok sam u isto vrijeme kukao zbog onoga što mi se događa: „Pa gdje si ti? Zašto mi se to događa?!“ Pošalji mi milost s neba da mi tvoja Riječ bude ono što će oblikovati moj život. Amen.

📖

Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr. 

Autor komentara i molitve: Nediljko Jelčić. Čita Lejdi Oreb.

 Želim donirati mjesečnu ‘timarinu’:

Želim donirati godišnju ‘timarinu’

Ako Vam se svidio ovaj članak, podržite nas donacijom! Jednostavno je – samo skenirate kod.

Na taj način omogućujete nam da nastavimo s radom.

Hvala!