Misna čitanja, nedjelja 9. lipnja: Optužujem sve druge za svoj grijeh? Samo ću priznati, da mi Bog pomogne U Gospodina ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ.

Otpjevni psalam

Ps 130,1-8

Pripjev: U Gospodina je milosrđe i obilno je u njega otkupljenje.

Iz dubine vapijem tebi, Gospodine:
Gospodine, usliši glas moj!
Neka pazi uho tvoje
na glas moga vapaja!

Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao,
Gospodine, tko će opstati?
Al u tebe je praštanje
da bismo ti služili.

U Gospodina ja se uzdam,
duša se moja u njegovu uzda riječ.
Duša moja čeka Gospodina
više no zoru straža noćna.

Više no zoru straža noćna
nek Izrael čeka Gospodina.
Jer je u Gospodina milosrđe
i obilno je u njega otkupljenje;
on će otkupiti Izraela
od svih grijeha njegovih.

Drugo čitanje

2 Kor 4,13-5,1

Vjerujemo pa zato i besjedimo.

Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo:
Budući da imamo isti duh vjere kao što je pisano: Uzvjerovah, zato besjedim, i mi vjerujemo pa zato i besjedimo. Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti. A sve je to za vas: da milost – umnožena – zahvaljivanjem mnogih izobiluje Bogu na slavu.
Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave jer nama nije do vidljivog, nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno.
Znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator, imamo zdanje od Boga, dom nerukotvoren, vječan na nebesima.
Riječ Gospodnja.

Evanđelje

Mk 3,20-35

Sotoni je došao kraj.

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

U ono vrijeme:
Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!«
I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.«
A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!
Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«
I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?«
I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.«
Riječ Gospodnja.

Komentar

»Čovjek odgovori: „Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.”«

Zanimljivo je kako je Adam reagirao nakon što je sagriješio. On nije priznao svoj grijeh, već je odmah, u jednoj rečenici – u jednoj jedinoj rečenici – optužio Boga i Evu: Žena koju si mi dao…; dakle, ti si kriv jer da mi nisi dao ženu, ne bih sagriješio; ona mi je dala sa stabla pa sam jeo… Adamu je bio kriv čak i Bog, no istočni grijeh se ne zove „Evin”, već upravo Adamov grijeh. Zar nije ta Adamova narav došla sve do naših dana, zar nismo naslijedili te ‘osobine’, zar ne optužujemo i mi sve druge za svoj grijeh umjesto da priznamo vlastitu odgovornost za njega? Često su nam svi drugi krivi za naš grijeh, za pad, za neuspjeh osim nas samih. Također, često bolje vidimo tuđe grijehe nego vlastite, pogotovo grijehe članova svojih obitelji pa tako znamo sve grijehe supružnika, djece, roditelja…, a kad se mi trebamo ispovjediti, često ne znamo što bismo ispovjedili ili svoje grijehe skrivamo. U Mudrim Izrekama Bog kaže: „Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi“ (Izr 28,13). Bog ne traži da mu priznamo svoj grijeh kako bismo ga ‘informirali’ o njemu, već zato da nam pomogne, da nam oprosti – samo zbog toga. Jer, kako kaže Pismo: “Tko skriva svoj grijeh nema sreće”. Ako imamo neki skriveni grijeh, još uvijek ga možemo priznati Bogu i tako doći do slobode.

Molitva

Bože Oče, vjerujem u tvoju dobrotu, vjerujem jer sam vidio tvoga Sina kako plaća naše grijehe na križu na Golgoti. Hvala ti što više ne trebam skrivati svoje grijehe jer ih je tvoj Sin već tebi platio. Hvala ti, Oče; hvala ti, njegov Sine, što me tvoja žrtva za moje grijehe čini slobodnim. Amen.

📖

Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr. 

Autor komentara i molitve: Nediljko Jelčić. Čita Lejdi Oreb.

Želim donirati godišnju ‘timarinu’