Misna čitanja, subota 8. lipnja: Možda mislimo: ‘On je Bog pa je to normalno’, ali piše da je Isus napredovao u dobi, mudrosti, milosti Istraživanja su pokazala da na odgoj djece najviše utječe ne to što im roditelji govore, ne to koliko im daju, ne to u kakvim materijalnim uvjetima žive itd., već to kako se sami roditelji ponašaju, žive li sami ono što djeci govore

Otpjevni psalam

1 Sam 2,1.4-8

Pripjev: Kliče srce moje u Gospodinu, Spasitelju mojemu.

Kliče srce moje u Gospodinu,
raste snaga moja po Bogu mom.
Šire mi se usta na dušmane moje,
jer se radujem pomoći tvojoj.

Lomi se luk junacima,
nemoćni se snagom opasuju.
Nekoć siti sad se za kruh muče,
nekoć gladni ne gladuju više.
Nerotkinja rađa sedam puta,
majka brojne djece svježinu izgubi.

Gospodin daje smrt i život,
ruši u Podzemlje i odande diže.
Gospodin čini uboga i bogata,
obara čovjeka i uzvisuje.

Diže slaba iz prašine,
iz bunjišta izvlači uboga
da ih posadi s knezovima
i da im odredi počasna mjesta.

Evanđelje

Lk 2,41-51

Roditelji nađoše Isusa posred učiteljâ.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad Isusu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče.
I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.
Riječ Gospodnja.

Komentar

„Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?”

Istraživanja su pokazala da na odgoj djece najviše utječe ne to što im roditelji govore, ne to koliko im daju, ne to u kakvim materijalnim uvjetima žive itd., već to kako se sami roditelji ponašaju, žive li sami ono što djeci govore, žive li one vrijednosti koje žele prenijeti djeci i koliko im je stalo do toga da budu što vjerodostojniji u onome što djeci žele prenijeti.
Nije Isus slučajno završio u Hramu. Možda mislimo: On je Bog pa je to normalno, ali na dva mjesta u ovom poglavlju piše da je Isus napredovao u dobi, mudrosti, milosti (usp. Lk 2,40.52). Dakle, nije sve posjedovao, već je i rastao. Prema tome, znači da mu Marija i Josip nisu bili roditelji samo formalno, samo zato da bi mogao biti priznat po zakonu i pred Izraelom, već je Isus od njih i njihovom pomoći, posebno Marijinom, rastao i razvijao se. Gdje je Dijete Isus moglo završiti gledajući Marijin život, njezinu vjeru u Boga, njezinu ljubav prema Bogu, njezinu vjernost u ispunjavanju onoga što je Bog od njih tražio? Mogao je završiti samo u Hramu, jer je sve to izlazilo iz Marijina srca, koje danas slavimo. Ako se tome Srcu posvetimo, kamo mi možemo doći?

Molitva

Oče sveti, hvala ti za sve one primjere vjerodostojnih vjernika, koji su mi svojim životom pokazali put u Hram, k tebi, Oče! Pomozi mi da i ja budem putokaz u Hram, k tebi, Oče. Amen.

*

Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr. 

Autor komentara i molitve: Nediljko Jelčić. Čita Lejdi Oreb.

***

Želim donirati godišnju ‘timarinu’