ČITANJA
Dj 8,1b-8; Ps 66,1-3a.4-7a; Iv 6,35-40
III. vazmeni tjedan, srijeda, 17. 4. 2024., svagdan
IMENDANI
Šimun, Inocent, Akacije, Rudolf, Robert
Prvo čitanje
Dj 8,1b-8
Obilazili su navješćujući Riječ.
Čitanje Djela apostolskih
U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi se osim apostola raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim. Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i održali veliko žalovanje za njim. Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio muževe i žene i predavao ih u tamnicu.
Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ. Filip tako siđe u grad samarijski i stade im propovijedati Krista. Mnoštvo je jednodušno prihvaćalo što je Filip govorio slušajući ga i gledajući znamenja koja je činio. Doista, iz mnogih su opsjednutih izlazili nečisti duhovi vičući iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi. Nasta tako velika radost u onome gradu.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 66,1-3a.4-7a
Pripjev: Kliči Bogu sva zemljo!
Kliči Bogu, sva zemljo,
opjevaj slavu imena njegova,
podaj mu hvalu dostojnu.
Recite Bogu:
»Kako su potresna djela tvoja!
Sva zemlja nek ti se klanja i nek ti pjeva,
neka pjeva tvom imenu!«
Dođite i gledajte djela Božja,
čuda učini među sinovima ljudskim.
On pretvori more u zemlju suhu,
te rijeku pregaziše.
Stog se njemu radujmo!
Dovijeka vlada jakošću svojom.
Evanđelje
Iv 6,35-40
Volja je Oca mojega da tko god vidi Sina, ima život vječni.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme reče Isus mnoštvu:
»Ja sam kruh života.
Tko dolazi k meni,
neće ogladnjeti;
tko vjeruje u mene,
neće ožednjeti nikada.
No rekoh vam:
vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.
Svi koje mi daje Otac
doći će k meni,
i onoga tko dođe k meni
neću izbaciti;
jer siđoh s neba
ne da vršim svoju volju,
nego volju onoga koji me posla.
A ovo je volja onoga koji me posla:
da nikoga od onih koje mi je dao
ne izgubim,
nego da ih uskrisim u posljednji dan.
Da, to je volja Oca mojega
da tko god vidi Sina
i vjeruje u njega,
ima život vječni
i ja da ga uskrisim u posljednji dan.«
Riječ Gospodnja.
Komentar
„Oni dakle što su se raspršili obilazili su navješćujući Riječ.”
Kada gledamo prvu Crkvu, kad vidimo što su njezini članovi sve bili spremni žrtvovati i učiniti za svoju vjeru, za ono što im je Isus ostavio, za ono što je za njih učinio, čovjek se s pravom pita gdje smo mi tu, koliko nama vrijedi spasenje koje je Isus učinio za nas?
Ovi koji su se raspršili, imali su svoje kuće, svoje poslove od kojih su živjeli, imali su obitelji itd. No oni, kako vidimo, nisu krivili Boga za svoju nesreću, ne piše da su mrmljali: „Kako si to mogao dopustiti?!” Oni nisu mozgali i tražili krivce, nisu kukali: „Što nam se ovo dogodilo?!”; nisu rekli: „Mi vjerujemo, a vidi što nas je snašlo!”… Nego tamo kamo su došli još su naviještali Riječ; tamo gdje su prošli oni bi pričali o Isusu.
Što bismo mi napravili? Možda bismo se vjere i odrekli, možda bismo i šutjeli da ne upadnemo u nove probleme? Možda bismo odustali od svega? Možda bismo se razočarali? Činjenica je da Crkva najviše raste kad prolazi kroz progone i nevolje. Sigurno ne bi svi otpali; sigurno bi bilo i onih koji bi se pokazali vjernima. To su oni među nama koje nitko ni ne primjećuje.
Molitva
Gospodine Isuse, hvala ti za one koji su ti bili vjerni i odani i u razdobljima nevolja i problema. Hvala ti za njihov hrabri primjer. Amen.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
