Dnevna misna čitanja

MISNA ČITANJA, ponedjeljak 15. travnja: Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni! Gospodine Isuse, često tebe i dar vjere u tebe, koristimo samo za prolazno, propadljivo, zemaljsko. Gospodine, oprosti!!! Molim te, pomozi nam da se obratimo duhom svoje pameti kojim mislimo. Amen

ČITANJA

Dj 6,8-15; Ps 119,23-24.26-27.29-30; Iv 6,22-29

III. vazmeni tjedan, ponedjeljak, 15. 4. 2024., svagdan

IMENDANI

Teodor, Krescencije, Rastislav

Prvo čitanje

Dj 6,8-15

Nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.

Čitanje Djela apostolskih

U one dane: Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu: Nato se digoše neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa počeše raspravljati sa Stjepanom, ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio.

Onda podmetnuše neke ljude koji rekoše: »Čuli smo ga govoriti pogrdne riječi protiv Mojsija i Boga.« Podjare i narod, starješine i pismoznance pa priđu, zgrabe ga i odvuku u Vijeće. Ondje namjestiše lažne svjedoke koji rekoše: »Onaj čovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona. Čuli smo ga doista govoriti: ‘Isus Nazarećanin razvalit će ovo Mjesto i izmijeniti običaje koje nam predade Mojsije.’« A svi koji su sjedili u vijeću upriješe pogled u Stjepana te opaziše — lice mu kao u anđela.

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam

Ps 119,23-24.26-27.29-30

Pripjev: Blaženi oni kojih je put neokaljan!

Nek se sastaju knezovi i proti meni govore,
tvoj sluga razmišlja o pravilima tvojim.
Jer tvoja su svjedočanstva uživanje moje,
tvoja su pravila moji savjetnici.

Kazivao sam ti svoje putove, i ti si me čuo:
pravilima me svojim nauči.
Pokaži mi put odredaba svojih,
i o čudesima ću tvojim razmišljat.

Daleko me drži od puta zablude
i Zakonom me svojim obdari!
Put istine ja sam odabrao,
pred oči sam stavio odluke tvoje.

Evanđelje

Iv 6,22-29

Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni!

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Pošto je Isus nahranio pet tisuća ljudi, vidjeli su ga učenici kako ide po moru.
Sutradan mnoštvo naroda, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami. Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu. Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđe u lađice i ode u Kafarnaum tražeći Isusa.
Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu:
»Učitelju, kad si ovamo došao?«
Isus im odgovori:
»Zaista, zaista, kažem vam:
tražite me,
ali ne stoga što vidjeste znamenja,
nego stoga što ste jeli od onih kruhova
i nasitili se.
Radite,
ali ne za hranu propadljivu,
nego za hranu koja ostaje za život vječni:
nju će vam dati Sin Čovječji
jer njega Otac — Bog — opečati.«
Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.«

Riječ Gospodnja.

Komentar

„Radite,
ali ne za hranu propadljivu,
nego za hranu koja ostaje za život vječni…”

Svi znamo da moramo raditi kako bismo mogli živjeti na ovoj zemlji. Sveti Pavao kaže da tko neće raditi, neka ni ne jede. Ali čini se da smo mi kršćani to shvatili previše doslovno pa samo radimo za propadljivo. Mi se kao držimo i one sv. Benedikta: “Moli i radi”, no i to smo geslo okrenuli onako kako nama odgovara pa ono sad glasi: “Radi i moli”. Tako smo sav svoj potencijal: razuma, volje, prirodnih sposobnosti, talenata, onoga što smo stekli obrazovanjem… usmjerili za hranu koja će jednom propasti. Tako malo mislimo na ono što ćemo postići za vječnost, tako malo smo uopće usmjereni na vječnost, tako nas malo vječnost veseli, tako malo o njoj razmišljamo, tako joj se malo radujemo, tako malo o njoj znamo. Čak se čini da su i oni kršćani koji malo više drže do svoga kršćanstva više usmjereni na propadljivo, zemaljsko, prolazno. Nekako se čini da je neznanje jedan od glavnih razloga zbog kojega prema nebu nismo usmjereni dovoljno, onoliko koliko je potrebno. A nebo, vječnost za nas kršćane treba biti nešto što nas zaista zanima, o čemu stječemo znanje i prema čemu idemo – naš krajnji cilj.

Molitva

Gospodine Isuse, često tebe i dar vjere u tebe, koristimo samo za prolazno, propadljivo, zemaljsko. Gospodine, oprosti!!! Molim te, pomozi nam da se obratimo duhom svoje pameti kojim mislimo. Amen.

Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr

Autor komentara i molitve: Nediljko Jelčić; Book.hr

Foto: lumerb; Shutterstock

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh