ČITANJA
Dj 5,34-42; Ps 27,1.4.13-14; Iv 6,1-15
II. vazmeni tjedan, petak 12. 4. 2024., svagdan
IMENDANI
Sofija, Julije, Zenon, Saba, Damjan, Bazilije, Davorka, Viktor
Prvo čitanje
Dj 5,34-42
Odu radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za ime Isusovo.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Ustade u Vijeću neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude načas izvedu pa će vijećnicima: »Izraelci, dobro promislite što ćete s tim ljudima. Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeći da je netko i uza nj prista oko četiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta. Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuče narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti — da se i s Bogom u ratu ne nađete.« Poslušaju ga pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. Oni pak odu ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. I svaki su dan u Hramu i po kućama neprestance učili i navješćivali Krista, Isusa.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam
Ps 27,1.4.13-14
Pripjev: Za jedno molim Gospodina: da živim u Domu Gospodnjem.
Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?
Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u Domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i Dom njegov gledam.
Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!
Evanđelje
Iv 6,1-15
Onima koji su sjedili, razdijeli koliko su god htjeli.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Ode Isus na drugu stranu Galilejskoga, Tiberijadskog mora. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima. A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.
Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: »Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju? « To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. Odgovori mu Filip: »Za dvjesto denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije. « Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: »Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« Reče Isus: »Neka ljudi posjedaju!« A bilo je mnogo trave na tome mjestu.
Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica – koliko su god htjeli. A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: »Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!«
Skupili su dakle i napunili dvanaest košarica ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.
Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: »Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!« Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.
Riječ Gospodnja.
Komentar
„I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti – da se i s Bogom u ratu ne nađete.”
Ovdje se može jasno vidjeti kako su se ondašnji starozavjetni vjernici borili protiv apostola i kako su usmjerili bit svoje vjere: umjesto da ljube Boga i rade na osobnom odnosu s Njim, borili su se protiv „protivnika vjere”, za koju su oni mislili da ju žive. Nekako se čini da i mi danas ponajviše svojih snaga i vremena trošimo na borbe i na dokazivanje naše pravovaljanosti. Kako samo tražimo što kod drugih nije dobro, kako samo branimo svoju vjeru! Mnoge borbe vodimo uzalud jer će neke stvari propasti same od sebe, a da se mi oko toga uopće nismo mučili niti gubili vrijeme. Upravo kao što je ovdje rekao Gamaliel: neke stvari propadnu same od sebe. Ne kažem da ne trebamo razotkrivati djela tame kako nas uči Isus, ali isti taj Isus u Knjizi Otkrivenja nije bio zadovoljan što se Crkva borila, mrzila nikolaitska djela, dok je svoj odnos, svoju prvu ljubav zaboravila. Zaboravila je kako je Isus, i ljubav prema njemu iznad svega. Mnogi će danas raditi sve i svašta samo da ne provode vrijeme s Isusom, samo da ne moraju biti u Njegovoj prisutnosti. Mi zanimamo Isusa više nego sva naša djela. U biti, naša najbolja djela plod su dubokog odnosa i međusobne ljubavi nas i Isusa.
Molitva
Učitelju, ti si nas često učio i primjerom pokazao da si sva svoja djela učinio iz osobnog i prisnog odnosa s Ocem. Njega ti si ljubio, za Njim ti si čeznuo. Učitelju, daj da te nasljedujemo svojim životom. Amen.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
